Armenistis Beach
Iako nismo imali vremena na pretek, biti na Sitoniji, a ne obići i njenu zapadnu obalu, bilo bi pola posla. Zbog toga jednog jutra pakujemo stvari za plažu,sjedamo u auto i krećemo od Sirtia ka zapadu. Toga dana ćemo napraviti jednu kružnu rutu, samom obalom pored mora, što se kasnije i nije pokazalo kao dobra ideja, zbog toga što je put bio loš a samim tim i naše putovanje dugo i mukotrpno, ali smo kasnije sve to zaboravili, a u sjećanju su ostale samo lijepe stvari koje su nam se usput desile. Ali da pođemo redom:
Prvo mjesto do koga smo se dovezli autom do same plaže je bila plaža KALAMITSI BEACH.
.
Plaža je bila toliko lijepa da smo odlučili da tu ostanemo neko vrijeme, kupajući se i uživajući u njoj. Dan je bio oblačan, more veoma toplo. Malo smo plivali, uživajući u moru, a onda izašli na obalu u namjeri da, dok se osušimo krenemo dalje. A onda se desilo nešto što ćemo upamtiti čitav život - uhvatila nas je oluja. Neočekivano i brzo, da ni u snu ne možeš da zamisliš šta se za kratko vrijeme može dogoditi. Prvo je palo par kapi kiše, a onda je zaduvao i vjetar. I dok smi onako sneni, još u polusnu, razmišljali da krenemo ili sačekamo da vjetar prođe, sa planine iza naših leđa je doletio takav udar vjetra da je sav naš inventar za tili čas odnio u more. Ama baš sve - i ležaljke i suncobran i stolice za plažu i peškire - dok si udario dlanom o dlan naše su stvari plivale u moru, desetak metara od obale. I dok mi trčimo za stvarima natopljenih vodom i izvlačimo ih iz mora, kiša počinje jače da pada i munjevitom brzinom se pretvara u ljetnji pljusak, praćen jakom grmljavinom. Dok smo donijeli stvari do auta, već je i bujica tu, desetak centimetara žute, prljave bujice koja već liže pragove auta i prijeti da i nas sve skupa sa autom odnese u more. Brzo sjedamo u auto,Toyota kao i uvijek pali od prve i već sljedećeg trenutka smo van opasnosti, samo nekoliko stotina metara dalje smo na uzvisini i na sigurnom - stajemo, upaljenog motora i čekamo da se oluja stiša. I stavrno za desetak minuta, sve staje pojavljuje se sunce i mi krećemo dalje, nazad prema našem apartmanu. Uz put ćemo svratiti na jednu predivnu plažu, gdje ćemo zajedno sa par kampera koji su bili tu, iznijeti stvari iz auta, rasprostrijeti oko auta po livadi da se dobro osuše. Nakon toga, vratićemo se do apartmana, uzeti čiste stvari i ponovo krenuti ka zapadu, kao da se ništa nije dogodilo.Prolazimo drugi put ovaj dan istim krajolikom, uopšte ništa više ne ukazuje na to koja se drama nedavno, prije samo sat dva tu dešavala.. Nailazimo na Porto Koufo, prelijep zaliv koji je u stvari velika prirodna marina sa prelijepim fotomotivima. Nismo se tu zadržavali, izašli smo iz auta, krakto prošetali, napravili par fotografija i krenuli dalje.
Sledeće mjesto koje bih pomenuo je Toroni sa istoimenom plažom. Samo mjesto je veoma slikovito i lijepo, tek sa nekoliko marketa, prelijepo šetalište i skoro bez stranaca, dok šetate čujete samo grčki. Plaža ogromna, veoma dugačka, sa malim kamenčićima koje ćete naći i u vodi, more izuzetno čisto. Za svakoga ponešto-rekao bih raj za usamljenike.
Poslije kraćeg zadržavanja napuštamo Torini i krećemo dalje. Smjenjuju se prelijepe plaže i motivi: Destenika, Tristinika i Poseidon Beach su samo neke od njih koje su i najpoznatije. Mi često zastajemo, vadim fotoaparat i nastojim svojom kamerom zabilježiti ovu ljepotu, ipak nemoguće je riječima opisati koliko je bog bio darežljiv stvarajući ovaj kraj.
Put nas odvlači u unutrašnjost poluostrva i udaljavamo se od mora. Porto Carras nećemo posjetiti ovaj put, i krećemo već dobro ogladnjeli ka Neos Marmaros, prelijep gradić u kome smo već boravili prije, na ručak. Parkiramo se luci, i izlazeći iz auta primjećujem da moja ljepša polovica ima ogromnu žutu fleku na svojoj bijeloj, ljetnoj haljini, koja je neodoljivo posjećala na ne tako prijatnu stvar. Snalažljiva, kao i uvijek ona taj dio haljine mota tako da se fleka ne vidi i na jednom od mnogobrojnih štandova kupujemo drugu haljinu za jednokratnu upotrebu, koja je nešto izblijedila od sunca u jednom dijelu,za samo deset eura. Ručamo u luci, dok nas konobar ignoriše poslužujući grupu bogatih Rusa koji su jahtom došli da jedu.
U povratku, prelazimo kopnenim djelom poluostrva, more se tu i tamo ukazuje kao i ogromna stada koza koja vidimo pored puta. Zastajemo na nekim od vidikovaca, radi okrepljenja i pogleda. Kući se vraćamo u predvečerje, ozarenih obraza i obogaćeni za još par iskustava više sa ovog putovanja.
|
Nema komentara: