Sjećanja na oca ili okus soka od narandže

Tata je rođen sada već davne,1926 godine u siromašnoj familiji,od oca Vida(Stojke) i majke Dragice(rođene Humenjuk),koja je inače bila kći opštiskog službenika koji je službovao u Prnjavoru,a došao iz Hercegovine.

Već od svoje trinaeste godine je počeo sa volovima da ore zemlju i sa manjim prekidima tako je ostalo sve do njegove smrti,kada je,2 Jula 2015 godine, u svojoj 90-tu godinu života,mirno, odmarajući na klupi,podbočen na svoj štap,u pauzi između posla,zauvijek zatvorio oči.

Drugi svetski rat je dočekao kao 15-godišnji dječak,krijući se od ustaša koje su imale kasarnu u selu,kao i raznih vojski koje su prolazile okolo.Od četničke kame lokalnog zlikovca Vukana Radujkovića,spasio ga je dobar glas njegovog oca,koji je važio za dobrog i čestitog čovjeka,kao i komšija Mlađan Vidović,koji se zadesio na licu mjesta i koji je spriječio zlikovca u njegovoj namjeri.

Poslije rata i odslužene vojske,moj je tata neko vrijeme proveo u JNA,kao aktivni oficir,ali je zov radnog kraja,i privrženost familiji,učinila svoje,tako da je ubrzo napustio taj poziv i vratio se majci i familiji u rodne Hrvaćane.

Bio je to čovjek,težak,veliki radnik,vrlo štedljiv,koji nije pripadao Partiji,a našu kuću nikada nije zaobilazio lokalni sveštenik,sveteći vodicu oko Svetog Save,ali koji nije često viđan ni u crkvi.

Bio je to čovjek,koji nikada,ali baš nikada ništa ružno nije rekao o svojoj braći i sestrama,iako za neke od njih je imao razloga da bude ljut.Osobina koju ćete danas vrlo rijetko sresti kod ljudi.

Čovjek koji je svoj čitav život proveo živjeći u prirodi,skoro spartanski,nikada ne prskajući pesticide po njivama,koristeći štalsko gnjojivo a skoro nikada ne dozvoljavajući mašinsku obradu zemljišta.Često je znao odspavati na podne,onako u poslu,na njivi,gdje se zatekne.

Sjećam se,sa ocem sam jedan jedini put bio u kafani,okus soka od narandže imam još i dan danas u ustima.Sad me peče u grlu što nije bilo više tih trenutaka.

Moj je otac živio dugo,srećno i zadovoljno u sklopu sa prirodom.Nije puno mario za novac,iako je često išao u najam raditi,a uštavljeni miris zarađenog novaca,koji je nevoljno izvlačio iz ormara(najčešće na majčin zahtjev,kod nas djece je sve išlo preko majke),je još jedna stvar koji ću se sjećati čitav život.

Tata,hvala ti za sve.Za sve lijepe trenutke koji si mi poklonio.Za okus soka od narandže,za moj prvi novi bicikl,koji sam dobio kad sam završio osmi razred,za moj prvi novogodišnji paketić,koga sam dobio od učitelja iz susjedne škole,sa Gaja,za koga si ti ustao iz kreveta jedne zimske noći,upregao zapregu i uzevši mene u svoje krilo,dok je vani mejala snježna vijavica,odvezao sve te paketiće i tako omogućio đacima radost sljedećeg dana.

Tata,hvala ti za jedno bezbrižno djetinjstvo,za jednu mladost,hvala ti na zajedničko provedenom vremenu.Na mom životu.Tvoj sin.