Zaaa Beograd, za Beograd

Za ovaj prelijep grad, nastao na ušću Save u Dunav, veoma duge istorije od preko 7000 godina su se otimali Kelti, Rimljani, Bizantinci, Bugari, Slaveni, Mađari, Osmanlije i Austrougarska, što samo govori o njegovoj važnosti, pošto je oduvijek stajao na raskrsici važnih puteva od Evrope ka Aziji.

Hram Svetog Save u Beogradu kao simbol grada

Iako smo se dugo spremali da jednom obiđemo i Beograd, to putovanje je došlo na red tek krajem Aprila te 2016 godine. Žrtvovali smo par dana od našeg odmora u selu nedaleko od Banja Luke, gdje imamo kuću za odmor i krenuli za Beograd. Smještaj smo rezervisali u Garni Hotelu Mint, gdje smo za dva noćenja sa doručkom platili 108 eura. Toplo preporučujem ovaj hotel, ne samo zbog odlične usluge, nego i blizine nekih od znamenosti koje smo namjeravali posjetiti.

Inače Beograd sam nekoliko puta vidio u životu i prije ovog našeg dolaska. Prvi put kao desetogodišnji dječak, sa ocem, koji je došao u posjetu bratu koji je ovdje živio. Oči dječaka koji do tada nigdje nije mrdnuo iz sela, širom su upijale slike velegrada a gradske djevojke, onako čiste i sređena su mi se činile kao vile iz bajki koje sam čitao. Ostao sam zapanjen ogromnim ogledalima robne kuće Beograđanke, a još veći utisak je ostavio na mene kada smo na aerodrumu Surčin posmatrali polijetanje i slijetanje aviona. Živo se sjećam da me je stric tada upozorio da ne uzimam bačenu šibicu sa asfalta, jer "može to biti bomba", čemu sam ja jedva odolio. Moj je stric, koji je radio kao automehaničar u jednoj velikoj internacionalnoj firmi je nekoliko godina kasnije tragično izgubio život.

Nekoliko sljedećih puta sam grad vidio još samo sa autobusne, tj. željezničke stanice i to sada davnih 80-tih godina putujući u Vranje, gdje sam služio Armiju i nazad. I to je bilo sve.

Dolaskom u hotel, pošto smo raspakovali stvari, pješice smo otišli do muzaja Jugoslavija i posjetili ga. Zanimljiv muzej, posebno sa stanovišta da smo mi odrasli u toj državi, koje sada više nije bilo, ali za koju nas je vezalo puno uspomena. Posjetili smo takođe kuću cvijeća, Titov grob i na kraju kupili nekoliko suvenira koje čuvamo i danas. Primjetili smo da je bilo posjetilaca iz svih krajeva bivše nam Republike.

Muzej Jugoslavija

Pogled na grad ispred muzeja

Brendovi bivše nam države

Pogled na Hram Svetog Save

Maršal Tito

Titov spomenik

Kuća cvijeća, Jovanka i Tito Broz

Titova uniforma

Titovi ordeni

Štafete mladosti

Kuća cvijeća

Selfi za uspomenu

Plato ispred muzeja

Muzej Jugoslavije

Naveče smo, što izmoreni od puta, što od posjete muzeju, večerali i otišli na spavanje, da bismo sutradan krenuli dalje u obilazak grada. Poslije stvarno izvanrednog doručka naručili smo taksi i odvezli se do Kalemengdana. Taksi je vozio brzo truckajući po neravnim beogradskim ulicama i veoma brzo smo stigli do cilja. Prvo smo obišli Kalemengdan, dan je bio sunčan, proljećni i bilo je uživanje ragledati grad. Sam Kalemengdan se nalazi na uzvišici između ušća Save u Dunav i odavde puca predivan pogled na ušće, Zemun, nebodere Novog Beograda i dijelove panonske nizije. Tu se nalaze i mnogobrojni spomenici: Vojni muzej, spomenik zahvalnosti Francuskoj, spomenik Pobjedniku, česma Mehmed Paše Sokolovića, kao i mnogobrojni drugi spomenici iz turskog i austrougarskog vremena. Posebno je lijepa i auntetična crkva Svete Petke i crkva Ružica, jedna od najstarijih beogradskih crkava, koja je bila i barutana u vrijeme austro-ugarske vladavine.

Spomenik zahvalnosti Francuskoj

Spomenik Pobjedniku

Kuća u kojoj je smještan Zavod za zaštitu spomenika kulture

Pogled sa Kalemegdana

Kalemegdan spomenik pobjedniku

Pogled na most

Zavod za zaštitu spomenika Kulture

Damat Al-pašino Turbe

Kalemegdan

Crkva Ružica

Crkva Sveta Petka

Sveta Petka-detalj

Unutrašnjost Svete Petke

Jakšićeva Kula

Kalemegdan

Kalemengdan

Vanjska postavke Vojnog muzeja

Kalemegdan

Napuštajući Kalimegdan odlazimo ulicom Kneza Mihaila prema Trgu Republike, na kome se nalazi spomenik knezu Mihajilu ("kod konja"), koji je omiljeno sastajalište mladih, a i kao idealno mjesto za odmor poslije šopinga, za predah a u jednom od mnogobrojnih kafića smo i mi napravili pauzu od razledanja grada. Jednostavno, prelijepa ulica, trg, sve. Ne moram reći da su ovdje skoro svi svjetski brendovi zastupljeni a i ponuda je više nego izvanredna.

Knez Mihajlova ulica

Trg Republike

Od trga Republike smo se zaputili ka zgradi Narodne Skupštine Republike Srbije, zgrade Pošte, pa prema crkvi Svetog Marka, u kojoj leže kosti nekih od najvećih zvaničnika srpskog naroda kao npr. ubijenog kraljevskog para Aleksandra i Drage Obrenović, cara Dušana, patrijarha Germana Đorića itd.

Usput smo obišli i ruševine zgrade televizije iz zadnjeg NATO bombardovanja, pa kraj Novog Dvora u kojoj je tada bio smješten predsjednik Republike, pa do Hrama Svetog Save na Vračaru. Veoma zanimljiva ruta prepuna istorijsko-kulturnih spomenika.

Narodna Skupština RS

Zgrada pošte

Crkva Svetog Marka

Unutrašnjost crkve Svetog Marka

Spomenik žrtvama NATO bombardovanja

Zgrada Televizije

Crkva Svetog Marka

Spomenik žrtvama zadnjeg rata

Narodna Skupština

Novi Dvor palata Predsjednika

Hram Svetog Save na Vračaru

Svratili smo i u muzej Ive Andrića, bili jedini gosti i uživali u objašnjenima čovjeka koji je tu radio i koji nije štedio vremena da nas upozna sa životom ovog našeg nobelovca.

u muzeju Ive Andrića

u muzeju Ive Andrića-knjiga utisaka-i gle koga smo našli

Budućeg Nobelovca

Pošto se dan već bližio kraju, a i stomak je najavljivao da je vrijeme večeri, otišli smo do poznate boemske četvrti, u Skadarliju, u jedan od mnogobrojnih restorana, na večeru. Razumije se, naravno, sa tamburicom na uvetu i tako dočekali kraj još jednog odista ispunjenog proljećnog dana.

Boemska četvrt Skadarlija

U potrazi za večerom

Skadarlija

Stihovi Đure Jakšića

Drugi dan ponovo taksijem odlazimo do Saborna crkve i najstarije kafane u Beogradu, kafane? Ulazimo u crkvu i prisustvujemo jutarnjoj službi koju je lično služio patrijarh Irinej. Omah ispred crkve su sahranjena dva najveća srpska prosvjetitelja, Vuk Karadžić i Dositej Obradović, a preko puta se nalazi Patrijaršija, duhovni centar Srpske Pravoslavne crkve. Kafana upitnik, odista ima neki svoj šarm, ispijamo polako našu kafu i odlazimo u muzej Nikole Tesle. Tamo sam gledajući film na engleskom jeziku kratko zaspao, čemu se moja draga tako glasno smijala kasnije. Izlazimo napolje iz muzeja, staje nam taksi sam, vjerovatno vidjevši mene onako još pospanog, i izgubljenog i pita kuda ćemo. Mi sjedamo u taksi i odvozimo se u dio grada, Zemun, do restorana Šaran( na preporuku taksiste), na ručak, što će se kasnije pokazati kao pravi izbor. U restoranu poručujemo riblju čorbu i pohovanog Šarana, i uživamo u jelu. Malo su nam ugođaj pokvarile dvije "pokondirene tikve" koje su maltretirale konobara da im donese bolju stolicu, sa podmetačem za njivu torbu, a poslije kad je on to učinio i postavio sto u bašti, ponovo prešle za drugi, jer je navodno nešto padalo sa drveća(proljeće je bilo u toku i potpuno je normalno da malo polenovog praha leti okolo).

Poslije ručka odlazimo do zemunskog groblja gdje su mađari izgradili kulu Gardoš, davne 1896 godina, koja predstavlja jednu od četiri takve kule izgrađenu na svim najudaljenijim stranama svijeta njihove carevine. Penjemo se na nju, odatle je odista prelijep pogled na grad i pravimo par fotografija. Kasnije krećemo pješice zemunskim kajom ka hotelu, što se pokazalo kao nimalo lako obzirom da u Beogradu nije moguće tako lako pješice se popeti na most i preći preko njega. U tom pokušaju ćemo zalutati i u cigansko naselje u blizini Sava centra, a moja će draga dobiti kompliment dana od jedne djevojčice."kako ste vi lepi gospođo". Došavši do Sava centra, stiže nam i pomoć u zadnji čas, ženin rođak i komšija koji tu u Beogradu živi i radi, koji će nas, sa malim autom od firme koje je imalo mjesta samo za dvoje, odvesti do hotela. Kao što vidite ovaj drugi dan u Beogradu imao je i pomalo avanturističkog duha u sebi. Odlazimo u nas hotel, pa kasnije na kolače u hotel Moskvu i sa tim se završava naše putovanje po Beogradu, sa koga smo otišli zadovoljni u nadi da ćemo se opet sljedećom prilikom vratiti njemu.