Autom do Grčke

Nekoliko smo puta putovali automobilom do Grčke i svaki put smo tek poslije višednevnog putešestvija, srećno stigavši na odredište, na neku od prelijepih plaža Grčke shvatlili da se sve one patnje u putu imale smisla, koliko je božanstvene ljepote bilo u tom spoju kopna i mora u ovoj divnoj zemlji.

Mi nismo nikada bili kao većina turista , pa tako ni način na koji smo putovali nije bio isti kao kod ostalih ljudi. Na naš dugo očekivani i dobro planirani odmor smo uvijek kretali iz Austrije, tačnije iz Linz-a, iz glavnog grada Gornje Austrije, koga smo u međuvremenu jako zavoljeli i koji nam je prirastao srcu kao rođeni grad. Pošto je bilo ljeto a i vrijeme odmora koje je najčešće iznosilo samo dvije sedmice, na put smo kretali odmah petkom, poslije posla, često izbjegavajući velike granične prelaze zbog ogromnih gužvi na njima i tako često veoma umorni i poslije 10-tak sati vožnje stizali u našu kuću za odmor u rodno mjesto, nedaleko od Banja Luke. Tu bi se dobro ispavali i odmorili u sledeća dva dana, prepakovali stvari i napunjenih baterija kretali na put ka Grčkoj.

Ovaj put smo polazili na put ranom zorom, a krajni cilj za taj dan nam je,kao i uvijek kada bi išli u Grčku, bilo Kruševo, prelijep planinski gradić u Makedoniji do koga nam je u prosjeku trebalo za oko 900 kilometara oko 10-tak sati vožnje sa autom. Za Kruševo nas je vezalo puno toga a najvažniji razlozi su pored toga što nam je trebao odmor da predahnemo od dugog puta i taj što je to je bio i rodni grad Toše Proeskog, tragično stradalog pjevače ogromnog talenta i karizme, koga je volio čitav Balkan, a koji je i za vrijeme života postao idol ne samo mlade genaracije i koji je širio ljubav i pozitivnu energiju posvuda oko sebe. Toše je sahranjen u Kruševu i tu dolaze obožavaoci njegovog lika i djela iz čitavog svijeta, tako da nije skoro prošao niti jedan boravak tu, a da nismo sreli neke od naših mnogobrojnih prijatelja koji redovno tu dolaze. U gradu se pored njegove rodne kuće nalazi i savremeno opremljeni muzej Toše Proeskog gdje su izloženi mnogobrojni eksponati iz života ovog pjevača.

Samo da spomenem i to da je Kruševo planinski gradić koji se poput ptičijeg gnijezda smjestio na planinskim obroncima Busave u pokrajini Palagoniji sa tijesnim, uglavnom popločanim ulicama i kućama stare makedonske arhitekture. Mi smo obično upravo zbog tih malih i tijesnih ulica tražili smještaj u hotelu Montana koji je pružao izvjesni komfor u odnosu na mnogobrojni privatni smještaj, prvenstveno što se tiče samog parkinga za auto. Pored odlaska na Tošin grob, posjetlil bi i muzej povećen njemu a onda bi se autom ovezli i do Tošinog Krsta i manastira Svetog Preobraženia kao i do jezera. Naravno neizostavno je i razgledanje grada koji je svojevrsni muzej prošlosti. O hrani i gostoljubivosti makedonaca bilo bi suvišno pisati, to je nešto što se ne tako često nalazi u svijetu. Sve u svemu za nas ne postoji bolji način da se sa tih jedan do dva provedena dana ovdje odmorite i tjelesno i duševno i tako okrepljeni nastavite put dalje na jug prema sada ne više dalekoj Grčkoj.

Negdje na putu ka Makedoniji

Jug Srbije

Požar na granici

Naravno i prosjaci su tu

Makedonija

Pauza u Prilepu

Pelagonija

Paraglajteri voze svoje padobrane u Kruševo

Kruševo

Hotel Montana

Kruševo

Grob Toše Proeskog

Muzej Toše Proeskog

Mezej detalj

Odmor

Centralni parking kod groblja,muzeja i spomenika Ilindenskom ustanku

Spomenik prvoj republici na Balkanu

Kruševo

Tošin krst

Sveto Probraženie

Kuhani grah

Rušak kod Manastira

Mečkin kamen

Neočekivani susret ispred muzeja

Prijateljski zagrljaj

Ja i Suzana

Poslije dva dana u Kruševu, trećeg dana u ranu zoru krećemo dalje na jug. Imali smo plan da prije grčkog mora gdje smo imali namjeru provesti naše ljetovanje uz put posjetimo i Meteore, poznate manastire u Grčkoj koji su izgrađeni na visokim liticama i koje važe za jedno od svjetskih čuda. Sobu smo rezervisali u privatnom hotelu Zozas Rooms u jednom od dva gradića u podnožju Meteora, u Kalambaki, gdje smo jednu noć sa doručkom za nas četvoro platili 50 eura. Od Kruševa do smještaja smo imali 256 kilometara i nepunih 4 sata vožnje. Samu granicu smo prešli relativno brzo, iako su granični službenici radili veoma sporo, i auta makedonskih registarkih tablica namjerno nisu puštali, naše auto su, pošto je imalo austrijske tablice, izdvojili iz kolone i tako smo mi "preko veze" i na brzinu prešli granicu. Do Kalambake gdje je bio naš hotel stižemo bez problema, i pošto smo se smjestili, odlazimo u restoran preko puta na ručak. Kasnije odlazimo u razgledanje nekih od manastira, što ponavljamo i sutradan ujutro poslije doručka, prije nego što ćemo odjaviti sobu i krenuti na put. Meteori su stvarno svjetsko čudo. Izgrađeni na vrhovima tih visokih i okomitih stijena predstavljali su jako dobru zaštitu od svih osvajača kroz istoriju i do njih se u početku nije moglo doći, osim da vas neko odozgo nije podigao u nekoj vrsti mreže koja je se pomoću točka i užeta kretala gore dolje. Sada je to veoma olakšano, jer do njih se stiže ili stepenicama, ili mostovima, u svakom slučaju puno brže i lagodnije nego prije.

Pogled odozgo oduzima dah, a još su impresivnije bašte koje monasi svojim vrijednim rukama obrađuju i koje su pune plodova.Ovdje su neke od mnogobrojnih fotografija sa Meteora.

Makedonsko-Grčka granica

Sudeći po putokazima-već smo u Grčkoj

Put kroz Grčku

Odjednom se reljef mijenja

Meteori

Naš smještaj-Zazas Rooms

Meteori

U iznamljenoj suknji

Par stotona stepenica do vrha

Ponekad se stvari transportuju i sa sajlama

Kalambaka u podnožju Meteora

Odmor u hladovini manastira

Na vrhu jedne od stijena

Iznad Kalabake na stijeni

Stepenište koje vodi do Manastira često je uklesano u stijenu

Predah

Balkon visok par stotina metara

Konačno poslije doručka u našem hotelu, odjavljujemo sobu, plaćamo račun i krećemo prema našem krajnjem odredištu, ka hotelu Alexiou koji se nalazi u prelijepom gradiću Stomio koji pripada oblasti grada Larisa od koga je udaljen 50-tak kilometara. Mjesto je malo, glavno zanimanje stanovništva je poljoprivreda, smještaj dosta povoljan i na plaži uvijek možete naći mjesta. Priroda oko sela je impresivna. U blizini se nalazi dolina Tempi kroz koju protiče reka Pineios i uliva se u Egejsko more. Tu se nalazi čuveni manstir Agia Paraskevi koji je jedan od najvažnijih manastira i crkava u Grčkoj. Mi smo smještaj u našem hotelu sa čijeg smo balkona imali prelijepe izlaske sunca platili 560 eura(dvije dvokrevetne sobe sa doručkom) za 7 dana. Sa vlasnikom hotela smo se brzo sprijateljili, njegov otac je znao malo njemački, tako da smo se dogovorili i za večeru u hotelu za koju smo doplatili još 20 eura po danu za nas četvoro.

Uživali smo u ogromnoj pješčanoj plaži i čistom moru, ali smo htjeli i da iskoristimo boravak u ovom regionu ,pa smo tako svaki drugi dan kretali i na izlete koji su uvijek imali isti sadržaj. Naime poslije doručka, koji je kao i večera bio uvijek obilan, spakovali bi stvari za plažu i polazili na izlet, a poslije toga bi se odvezli na neku od prelijepih plaža u ovom regionu gdje bi se kupali do večeri. Onda bi slijedio povratak u hotel, večera i odmor.Tako smo tih dana posjetili veliko i impresivno arheološko nalazište Dion, planinu Olimp, tvrđavu Platamon, ispod čijih smo se zidina kupali na prelijepoj plaži i proveli neke nezaboravne trenutke.

Sve u svemu, dan kada je došao trenutak da moramo spakovati stvari i krenuti na put nazad svi smo dočekali sjetno, a uspomene sa tog putovanja čuvamo i dan danas, kao i neka prijateljstva koja smo sklopili na ovom odmoru. I da ako bi se ukazala prilika, rado bih ponovio ovo putovanje, jer je to ipak bilo premalo vremena a toliko toga ima za vidjeti. Nadam se još da sam vam uspio dočarati način na koji smo mi doživjeli ovo putovanje i do sljedećeg pisanja.