Makarska rivijera 2025

Makarska rivijera je jedno od takvih mjesta za odmor koje vas nikada neće razočarati, izuzev ako sami ne dozvolite da se to desi, što i nije nemoguće sobzirom na vrijeme netrpeljivosti i nerazumjevanja koje  galopirajući zahvata sve pore društva. Ali uzimajući u obzir da smo mi bili cijepljeni protiv takvog stanja, te za ljetovanje u ovom dijelu Dalmacije  nismo imali drugih prepreka da ga pretvorimo u lijep i opuštajući odmor,  što će se i ovaj put pokazati.

Izbor na hotel Plaža u malom mjestu Drašnice je došao manje više slučajno. Ovaj put smo nenamjerno zaobišli Booking i to zbog toga što smo u prospektu trgovačkog diskonta "Hofer reisen" sasvim neočekivano nabasali na njihovu ponudu ovog hotela. Soba koju su oni nudili bila je čak i sa doručkom jeftinija od ponude na Bookingu i to ne za malo novca. Već sam odavno primjetio da Booking nije ono što je bio u početku i da sve više pokušava da zakida svoje mušterije, posebno one koji su već decenijama koristili njihove usluge, poput mene.

Prodavači voća na plaži

Drašnice su malo mjesto udaljeno oko 10-tak kilometara od Makarske na putu prema Dubrovniku, ušuškano sa jedne strane prelijepim morem i otocima Hvarom i Bračom, a iza zaleđine  zadivljujućim obroncima planine Biokovo koja su se odmah uzdizala ka nebu. Sobu smo dobili u prvom redu do mora sa prelijepim pogledom, a ispred prozora tarasu sa namještajem, čak i ljuljaškom, koju smo mogli da koristimo besplatno, što smo i više puta dnevno činili, uživajući u hladu i pogledu, kao i kafi, koju smo kuvali u malom Nespresso aparatu koji smo ponijeli sa sobom. 

Restoran se naslanjao na sam hotel i pomenutu tarasu i bio je izgrađen na jednoj hridi sa koje se pružao veličanstven pogled ka moru i pučini, a zalasci sunca iz njega su priča za sebe, svaki put drugačiji a uvijek lijepi.

Našu dasku za veslanje nismo morali izduvavati, nego smo je preko noći jednostavno ostavljali ispred vrata naše sobe, pošto je bilo dosta mjesta, što je takođe bilo super. Osoblje restorana i hotela je bilo veoma gostoljubivo i trudilo se da u svemu izađu u susret, tako da, bolje uslove za odmor nismo mogli ni sanjati.

Što se cijena tiče, to je izgledalo ovako: cijena sobe sa doručkom je bila za osam noći 790€. Polupansion koji smo doplatili još 20€ po osobi po danu i set ležaljki koji smo takođe odmah zakupili za svo vrijeme boravka, još 15€ za  dan. I to je bilo sve. Sa obzirom na cijene koje su vladale hrvatskim primorjem, više nego povoljno.

Ovdje je par fotografija nastale putem i pri samom dolasku u ovaj dio makarske rivijere.

Dolazili smo iz pravca Banja Luke, put koji vijuga Manjačom je razlog za ovu fotografiju:

Manjača

 Glamočko polje i mjesto pogibije narodnog heroja Ive Lole Ribara je razlog za ovu fotografiju:

Put koji je Jugoslavija koristila za slijetanje vojnih aviona

Buško jezero je bio razlog za kraću pauzu i kupanje u njemu. Istina ne i za mene.

Buško jezero

Vidikovac Križ sa koga puca veličanstven pogled na rijeku Cetinu i krajolik oko nje.

Pogled sa vidikovca

Pogled sa vidikovca Križ

Nakon što smo se zaputili ka Gornjim Brelima, krajolik je postajao sve ljepši i fotogeničniji, da bi vrhunac dostigao na mjestu uključenja na jadransku magistralu, pogled sa parkinga Dubci je fantastičan:

 

Kad ugledaš more

More, more

Prva sedmica jula, vrijeme u kome smo mi boravili u hotelu Plaža, je bila veoma topla sa temperaturama i do 35 gradi, puna sunca a i more je bilo veoma toplo. Na sledećih par fotografija se vidi naš hotel, sa plažom i restoranom.

Drašnice i Biokovo u pozadini

Hotel Plaža, plaža ispred i restoran na hridi

Drašnice

Veslanje na dasci-gusarima u susret

Uživanje u ljetu

Cilj našeg ljetovanja u Drašnicama je bio odmor, izležavanje na plaži, čitanje, plivanje i uživanje u svemu onome što čini odmor. Bez velikih aktivnosti. Već od prvog dana smo formirali dnevni tok aktivnosti koji se ponavljao svaki dan, a to je išlo ovakvim redom: ustajanje oko 6 ujutro, prva jutarnja kafa na tarasi ispred, onda jutarnja šetnja oko sat vremena, nakon koje je slijdilo plivanje u moru od  otprilike pola sata, nakon koga je dolazio doručak u restoranu koga smo brižljivo planirali dok smo plivali. Onda odlazak do ležaljki, red plivanja, red veslanja na dasci i tako neizmjenično. U međuvremenu smo sačekivali lokalne prodavače voća koji su čamcem dolazili do nas na plaži, pa jedan odlazak u restoran na kafu i kasnije drugi na pivo radi tena. Poslije večere smo znali naručiti koktel i najčešće uz njega uživati u prelijepim zalascima sunca.

Moram reći i to da je večera na koju smo se preplatili bila veoma dobar pogodak. Em smo mi naveče bili baš dobro gladni i iscrpljeni od dnevnih aktivnosti (ne treba zaboraviti na to da smo od ranog jutra bili "na nogama"), em jednostavna, nacionalna jela naših baki i majki, koja su se ovdje pravila i posluživala, bila su veoma ukusna i dovoljna da dopunima kalorije koje smo potrošili, tako da smo odustajali od ponuđene "repete" koju nam je osoblje nudilo vidjevši oblizane tanjire. Tako je i kulinarski ovaj rastoran i ljubazno osoblje za svaku pohvalu.

Naravno, da smo prekidali naš red. Jednu veče smo se odvezli u Makarsku, prošetali gradom i uživali u zalasku sunca u baru na plaži dok sunce nije zašlo a da pri tom konobar nije stigao da nas posluži. Još jednu smo veče dolazili u Makarsku, takođe na zalazak sunca a prije toga smo posjetili plažu Nugal koja važi za jednu od ljepših plaža u svijetu. I dok je u Makarskoj bilo milion ljudi mi smo uživali u miru na našoj maloj, mirnoj plaži u Drašnicama.

I da, za tih par dana smo preplivali oko 30 kilometara. Ne bih znao reći, jeli to puno ili nije, ali da smo uživali u moru, svakako jesmo. I uživali smo veslajući na dasci. Za mene je poseban užitak bio kad se odveslamo sa daskom do male nudističke plaže koja je bila u blizini, okružene maslinama i kupanjem u njoj. Naravno goli i najčešće sami.

Jedno smo jutro odšetali do starog, napuštenog sela Drašnice, koje se nalazilo nešto iznad mjesta, na gornjoj strani jadranske magistrale, koje je napušteno još 1962 godine poslije razornog zemljotresa.

I na kraju preporuka. Ako želite miran odmor bez gužve i galame, onda su Drašnice pravi izbor, još bolje u pred i post sezoni. Sa jedne strane planina Biokovo koju htjeli ili ne doživljavate sa strahopoštovanjem, a sa druge kristalno čisto tirkizno more učiniće vam odmor ovdje svakako nezaboravnim. A ako se ipak poželite grada i gužve, Makarska je odavde samo desetak kilometara udaljena i tamo takođe imate šta za vidjeti.

Fotografija zalazaka sunca:

Zalazak sunca Drašnice prvi dan

Zalazak sunca Drašnice prvi dan

Zalazak sunca iznad Podgore

Zalazak sunca iznad Podgore

Zalazak sunca iznad Podgore

Zalazak sunca iznad Podgore

Zalazak sunca iznad Podgore

Zalazak sunca iznad Podgore

Zalazak sunca iznad Makarska

Zalazak sunca iznad Makarska

Zalazak sunca iznad Makarska

Zalazak sunca iznad Makarska

Zalazak sunca iznad Makarska

Zalazak sunca Drašnice - pogled iz restorana

Zalazak sunca Drašnice - pogled iz restorana

Zalazak sunca Drašnice - pogled iz restorana

Zalazak sunca Drašnice - pogled iz restorana

Zalazak sunca Makarska

Zalazak sunca Makarska

Zalazak sunca Makarska

Zalazak sunca Makarska

Zalazak sunca Makarska

Zalazak sunca Makarska

Zalazak sunca Makarska

Zalazak sunca Makarska

Par fotografija iz starog sela uništenog zemljotresom 1962:

Staro selo

Uništene kuće

Crkva u starom selu

Pogled iz starog sela

Da su plaže u Drašnicama i makarskoj rivijeri odista prelijepe svjedoče i ove fotografije:

Drašnice

Drašnice

Drašnice

Makarska

Makarska

Makarska plaža Nugal

Makarska plaža Nugal

Makarska plaža Nugal

Makarska plaža Nugal

Makarska plaža Nugal

Fotografije mjesta Drašnice:

Drašnice sa vidikovca

Cvijet na plaži

Drašnice

I da ne bi ispalo da je sve idealno u hotelu Plaža u Drašnicama navešću šta nam se nije dopalo i bez čega smo mogli. Prvo, parking na ulici poviše hotela je veoma loše riješen, i kad se jednom maknete sa njega nemate garanciju da ćete ponovo tu parkirati auto. Iako od hotela na njega staju svi, čak i oni koji nisu gosti. Mi smo par puta odlazili do Makarske i svaki put kad smo se vratili smo imali problema da pronađemo drugi parking, a jedan put smo morali zatražiti pomoć recepcije hotela.

Drugo predzadnji dan na moru je stigla jedna bosansko-hercegovačka velika familija sastavljena od tri generacije koja se blago rečeno bahato ponašala. Galama je odzvanjala plažom i iz restorana ka onima na plaži, da bi vrhunac dostigla na kraju dana kada su djeca pokupila sve čaše iz restorana svaki put sipajući drugo piće u drugu čašu, tako da je na kraju nestalo čaša za ostale goste hotela koji su večerali poput nas. Na plaži, ispod ležaljke je baka namjerno ostavila smeće i pakovanje od mišića za plivanje koje je kupila za unuka. Kad su konačno otišli iza njih je ostala takva tišina na koju smo bili zaboravili da je uopšte postojala. I znate šta, ti ljudi su bili suvlasnici hotela kako smo saznali, a gospođa majka je od skora dobila novi posao u nekom ministarstvu. Mislim da na ovo stvarno nemam komentar.

I treći primjer, dolazak ukrajinskog autobusa sa turistima, zadnji dan našeg boravka je pokazao da naši zemljaci, suvlasnici restorana su mala maca prema njima. Ostali smo zapanjeni onim što su ukrajinske djevojke i majke radile po restoranu, tarasi hotela i na plaži. Za razliku od naših zemljaka, oni su još naglas video telefonirale šetajući od stola do stola, sipale alkohol iz torbe u piće iz restorana, masovno se češljale za stolom, donosile brdo hrane koju bi onda bacale u kantu za smeće i slično. Bilo je to u najmanju ruku veoma loš primjer stanovnika jedne države koja je već duže godina u ratu i gdje ljudi dnevno stradaju od bombi i terora prema civilima.

Naravno, da smo mi te manje lijepe trenutke zaboravili istog trena kad smo se udaljili od mjesta dešavanja. I vremenom će potpuno nestati iz našeg pamćenja, osim što će ovdje u blogu ostati zapisano, kao trag zvijezde repatice koji će brzo sagorjeti i nestati.

Eto, pokušao sam ovdje, da riječima i slikom prenesem dio našeg ovogodišnjeg ljetovanja na makarskoj rivijeri. Nama je bilo lijepo, i iako nam nije nešto uspio pokušaj da malo usporimo vrijeme (dan je i dalje prolazio munjevito), ipak smo imali ljetovanje za pamćenje sa koga smo takođe ponijeli dosta uspomena. Lijep pozdrav i do sljedeće priče. 

Jedno veliko i toplo mahanje iz Drašnica.

Čekajući zalazak sunca

Selfi na putu ka večeri