Južni Tirol, Dolomiti i Istra ...ili zimsko-ljetni odmor u trajanju od dvije sedmice

Da krenemo na ovo putovanje odlučili smo na dan prije polaska, razloga za to je bilo nekoliko, a najvažniji od njih je bilo nestabilno i loše vrijeme na kraju mjeseca listopada, tj. nagli prodor hladnog fronta koji je donio sa sobom zahlađenje i snijeg, što nam nikako nije išlo u prilog kada je odlazak na Dolomite u pitanju. Ali poučeni iskustvom da za ljubitelje prirode skoro da i nema lošeg vremena, nego samo loše opreme ipak krećemo na put, prvo u Dolomite, u južnom Tirolu, Italija a onda potom, nakon jedne sedmice i na more, u Istru. Ako vas zanima više pojedinosti o ova dva ni po čemu slična mjesta, onda je ovaj blog prava priča za vas. Pa da krenemo.Iz Linza smo krenuli ujutro te kišne subote, 14. septembra 2024 godine, ostavljajući grad u poplavama.

Süd Tirol

Prvo odredište nam je bio hotel Tolderhof, nedalako od mjesta Innichen u južnom Tirolu, a odmah poslije austrijske granice. Od prvobitnog plana da napravimo jednu prelijepu rutu i obiđemo Innergschlöß u istočnom Tirolu, smo odustali, jer došavši tamo od snijega koji je padao i koga je nosio vjetar nije se ništa vidjelo, tako da bi čista ludost pod takvim uslovima bila krenuti tamo.

Odmah smo napravili rezervni plan, jer nismo imali namjeru ni u hotel prerano stići, a to je bilo da usput posjetimo turistički gradić Zell am See na istoimenom jezeru, koji je bio turistički magnet za milione turista, posebno onih iz arapskih zemalja i grad Lienz u istočnom Tirolu gdje smo i jeli.

U prvom gradu smo morali nositi kišobrane jer je padala kiša i od magle se nije dobro vidjelo, dok je u Lienzu bilo bez kiše, ali takođe veoma hladno. Poslije ova dva mjesta smo krenuli ka našem hotelu i sat je pokazivao skoro tri sata poslije podne kada smo stigli tamo. Ljubazni vlasnik hotela nam je poslije formalnosti poželio dobrodošlicu i rekao da je ovdje u južnom Tirolu sve moguće i ako se mi malo zajedno pomolimo bogu a i on nešto malo učini, da će biti ipak moguće da mi sutra napravimo tu našu kružnu rutu oko drei Zinne zbog koje smo mi i odsjeli baš u ovom hotelu. Nasmijali smo se na njegovu primjedbu, otišli u sobu, raspremili stvari, sjeli u auto i otišli do jezera Pragser Wildsee koje smo obišli. Parking smo za tih dva sata platili 10€ napravili kružnu rutu oko ne tako malog jezera i vratili se u hotel kada je već pala noć. Samo jezero je predivno, poznati je turistički magnet zbog svoje fotogenetičnosti a voda jezera mijenja boje u ovisnosti od ugla sa koga ga posmatrate. Na povratku u hotel smo napravili snimke prelijepog zalaska sunca i zadovoljni danom otišli na počinak.

Prvi dan

Zell am See

Lienz

Južni Tirol

Pragser Wildsee

Južni Tirol

Južni Tirol-zalazak sunca

Doručak u hotelu je bio fantastičan, veoma raznovrstan, vlasnici hotela, bračni par zrelih godina, se baš potrudili da im gosti budu zadovoljni. Mi smo dobro jeli, jer taj dan nam je na planu bila pješačka ruta u parku prirode Tre Cime u UNESCO svjetskoj baštini Dolomitima, zemlji snova za planinare i ljubitelje prirode, kao i sve one koji su iz bilo kog drugog razloga dođu tu. Kažu da nigdje u svijetu nema toliko prirode i čuda na malom prostoru kao ovdje.

Sa interneta smo od juče imali informaciju da je planinska cesta do planinske kućice Auronzo Hütte, odakle je polazila naša ruta, zatvorena zbog leda i da će sljedeća aktualizacija informacije biti danas, u nedelju 15. septembra u 8 sati ujutro. Mi nismo čekali 8 sati nego smo se spakovali i krenuli.

Uz put smo sretali automobile sa različitim registarskim tablicama i gajili smo nadu da je cesta prohodna, ali tek kada smo stigli do kućice za naplaćivanje, naša se nada raspršla kao mjehurići od sapunice, ljubazni mlad italijan, radnik parka je išao od auta do auta i strpljivo objačnjavao da je put zatvoren. Nas dvoje smo razmjenili poglede i ćutke smo se sporazumjeli, jer i nije tako malo vremena od kada smo skupa, naime, na današnji dan, tačno prije 34 godine, 15.09.1990 smo rekli sudbonosno da, tako da je bilo sigurno da ćemo pokušati napraviti planiranu rutu, a da li ćemo i uspjeti u našoj namjeri, tada joü nismo znali. Ali uspjeli smo. Je da nije bilo lako, ali nismo odustajali, prepješačili smo preko 20 kilometara i savladali preko 800 metara visinske razlike i na taj način proslavili našu godišnjicu braka. U hotelu nam je poslije tako napornog dana i onako izmzlima veoma prijala sauna i u krevet smo otišli srećni zbog uspješnog dana i pri pomisli na sutrašnji doručak.

3 Zinne Wanderung

Antornosee-ovdje smo parkirali auto i krenuli

Dolomiti

Dolimiti

Dolomiti

Pogled na polaznu tačku

Na kružnoj ruti oko 3 Zinne

Dolomiti

Drei Zinne

Drei Zinne Hütte

Drei Zinne

Dolomiti

Doručak je opet bio tako dobar da nam je naprosto bilo žao napustiti ovaj hotel, ali put nas je vodio dalje. Taj dan smo obišli još gradić Innichen, onda jezera Toblachersee i Dürrensee, te vojničko groblje iz 1 svjetskog rata, koje se nalazilo u neposrednoj blizini ovih mjesta. Na kraju smo izabrali lošiji i sporiji put ka Kastelruth gdje nam je bio sljedeći hotel po imenu Residence Trocker. Lošiji put i zbog toga što je vodio preko dva planinska prevoja, koje smo htjeli da vidimo, kao i sav ostali krajolik. Međutim sa prvog prijevoja smo se morali vratiti pošto se put bio urušio i radnici su radili na njemu i otići na obilazni put, ali bez obzira na to, predio kroz koji smo prolazili je izgledao prelijep, sa svim tim planinama koje su poslije zadnjeg prodora hladnog talasa, sve bile pokrivene snijegom i tako davale snažan kontrast zelenim livadama koje posebno ovdje u Tirolu izgledaju tako pitomo, kao iz bajke.

Mjestimično je bilo veoma puno snijega i pored samog puta, a temperatura se spuštala do same nule, što i nije toliko čudno, pošto smo se sporadično penjali i do 2300 metara iznad nivoa mora.

Mijenjamo hotel ali i dalje ostajemo u južnom Tirolu

Pogled iz našeg hotela

Takođe pogled iz hotela-ali na drugu stranu

Gradić Inninchen

Spomenik poginulima u 1.svjetskom ratu

Grad Inninchen

Inninchen

Gradić Inninchen

Toblachersee

Vojničko groblje iz 1. svjetskog rata

Pogled na 3. Zinne

Dolomiti

3. Zinne

Dürrensee

Dolomiti

Juüni Tirol

Planinski prevoj Passo Valparola

Süd Tirol

Werk Tre Sassi

Süd Tirol

Hotel Residence Trocker je bio osrednji hotel, sa tri zvjezdice, imao je podzemnu garažu, saunu i Whirlpool, uključujući i doručak. Gazdarica je bila pomalo mrzovoljna i potrebne informacije je davala tek na upit, a za korištenje saune smo morali nazvati da je uključi. Međutim, ako se izuzme to, sve ostalo je bilo u redu a samo mjesto Kastelruth je važilo za jedno od najljepših u južnom Tirolu, posebno sami centar grada, koji je sa svojim bogatim seoskim kućama, čiji je jedan dio prerastao u hotele, samo govorio o tome kako je bogat ovaj kraj bio oduvjek.

Mi smo prvi bili na doručku koji je bio poprilično spartanski u odnosu na doručak u našem prvom hotelu na ovom odmoru. Prvi zbog sistema parkiranja na visoravni Seiseralm koji smo namjeravali obići toga dana. Do parkinga P1 Spitzbühl koji je uzgred rečeno besplatan, moglo se sa autom doći samo do 9 sati kada se rampa spuštala i cesta tako zatvarala za automobile. Od ovog parkinga do parkinga P2 Compatsch koji je uzgred koštao 20€ na dan, bilo je oko 20-tak minuta pješačenja uzbrdo, što nije bilo tako strašno. Na P1 smo stigli po planu, radniku na rampi smo rekli na upit da nam je cilj taj parking i dobili kartu za njega, uzeli svoju opremu za planinarenje i krenuli na naprijed isplaniranu rutu po najvećoj planinskoj visoravni u Evropi. Ja bih rekao još, ne samo najvećoj, nego i najljepšoj.

Mi nismo nikuda žurili, toga dana smo uživali hodajući po Seiseralm-u, dan je bio sunčan, ali i hladan, po pašnjacima je na jednom velikom dijelu već bio pao snijeg, dok su goveda mirno pasla još uvijek sočnu travu. Svremena na vrijeme smo svraćali u neke od mnogobrojnih kućica da se okrijepimo i kušali smo domaće specijalitete ovog kraja. Sav predio je bio toliko lijep, toliko fantastičan na bilo koju stranu da se okrenete. Jednostavno, nema tih riječi da mogu opisati svu božansku ljepotu tog krajolika.

Mi smo prešli oko 14 kilometara pješice i kada smo ponovo došli u hotel bilo je već kasno poslijepodne. Dva sata smo se odmorili u hotelu, a onda u predvečerje smo se autom odvezli do mjesta Santa Maddalena, koje važi za turistički magnet južnog Tirola i napravili prelijepe fotografije slikovite crkve St. Johann in Ranui, kao i prelijepog zalaska sunca koji je zarumenio planinski lanac parka prirode Geislergruppe. Tu smo posvuda sretali turiste iz Azije koji su u svim mogućim pozama pravili bezbrojne fotografije ovog slikovitog mjesta. U hotel smo se vratili kada je već bila pala noć i zadovoljni otišli u krevet.

Dan kada smo obišli Seiser Alm

Seiseralm-najljepša planinska visoravan u Evropi

Seiseralm-park prirode Schlern-Rosengarten

Seiseralm-pogled na planinski masiv Seceda

Seiseralm

Seiseralm-pogled na masiv Seceda

Seiseralm

Schlern

Seiseralm

Seiseralm-Plattkofel und Langkofel

Seiseralm

Seiseralm-Plattkofel und Langkofel

Seiseralm

Seiseralm-Plattkofel und Langkofel

Seiseralm-Seceda

Seiseralm-pogled na Seceda

Seiseralm

Seiseralm-pogled na Seceda

Seiseralm-Plattkofel i Langkofel

Seiseralm-pogled na Seceda

Seiseralm-pogled na Plattkofel und Langkofel

Seiseralm u cvatu

Seiseralm

Južni Tirol

St. Johann in Ranui mit Geislergruppe im Hintergrung

Geislergruppe-zalazak sunca

St. Johann in Ranui mit Geislergruppe im Hintergrung

Geislergruppe-zalazak sunca

St. Johann in Ranui mit Geislergruppe im Hintergrung

Te srijede 18.septembra smo odlučili da prekinemo lanac planinarenja i da obiđemo dva značajna grada ove regije, a to su bili Bozen i Meran. Prvi kao administrativni centar južnog Tirola, a drugi kao grad bivše Hasburške vlastele sa prelijepim vilama, osunčanim promenadama, mediteranske klime koji i danas sija nekadašnjim sjajem i u kome se i osjeti duh toga doba. Mi smo u Bozenu posjetili arheološki muzej i svjtski poznatu glečersku mumiju "Ötzi"koju je otkrio njemački bračni par zalutavši pri planinarenju i koja je prvo pripala Austriji da bi se kasnije preciznim mjerenjem ustanovilo da je mumija ipak nekoliko desetina metara ležala na italijanskoj strani i tako pripala Italiji i koja se čuva u arheološkom muzeju. Bozen je kao i sva regija Južni Tirol podijeljena na njemački i italijanski dio. Istina od 1990 vlada politika pomirenja u gradu, arhitektonski je i dalje podijeljen na stari grad koji je ostao njemački, a novi dio iza Talfer-brücke, italijanski.

Nama je bilo lijepo i u jednom i u drugom gradu. Uživali smo u neobaveznoj šetnji, nismo nikuda žurili i obišli smo ono što smo mogli, bez žurbe. Iako nismo od onih koji posjećuju muzeje ovdje smo otišli i u muzej poznatog svjetskog planinara Reinhold-a Messner i ostali tu dobar dio dana. Na povratku kući smo kod seljaka zastali da kupimo jabuke po kojima je južni Tirol poznat u čitavom svijetu, naime ova regija proizvodi po stanovniku 6 kilograma jabuka, za svaki dan u godini. Došavši u hotel, otišli smo još u saunu i Whirlpool a onda prošetali centrom našeg prelijepog Gradića Kastelruth i otišli na spavanje. Prelijep dan u kome smo opet prepješačili desetine kilometara.

Bozen i Meran

Na putu za Bozen

Bozen

MMM muzej

Bozen

Meran

Jedan dan u civilizaciji i već sljedeći ponovo ponovo u divljini, ako bi se priroda južnog Tirola mogla tako nazvati. Cilj nam je bio da sa autom napravimo jednu kružnu rutu po Dolomitima i tako bolje upoznamo ovaj predio Italije. Ruta je obuhvatala četiri karakteristične doline i visoke planinske prevoje: na početku kanjonski Eggental, pa Fassertal u susjedoj provinciji Trient, preko Sellarjoch, pored Dolomitskih planinskih vrhova u Grödnertal. Onda preko Panider sedla ka visoravni ispod planine Schlern u uski Eisacktal i nazad ka našem hotelu, gdje ze završavalo naše putovanje.

Ova ruta je predivna i preporučio bih je svima koji ovdje ili u blizini provode svoj odmor. Prelijepa planinska jezera, smaragdnih boja, kao što je jezero Karersee koje smo obišli pješice, kao i mala planinska mjesta koja su se poput ptičijih gnijezda ušuškala između visokih planina, te visoki planinski prevoji - tu čovjek ostaje bez daha od silne ljepote Dolomita. Na kraju, kada smo već bili na kraju ove rute, a imali smo još uvijek dovoljno snage, obišli smo i zemljane piramide takozvane Erdpyramiden in Oberbozen. Prelijep fenomen koji smo obišli kružnom rutom u dužini oko 8 kilometara i kasnije jeli u jednom od restorana u mjestu Oberbozen i zadovoljni danom sjeli u auto i odvezli se u hotel da u sauni i Whirlpoolu učinimo dobro našim umornim nogama i mišićima. Bio je to još jedan lijep dan.

Dolomiten Runde

Bilo je jutro kada smo krenuli na kružnu rutu

Karersee smaragdne boje

Karersee

Latemar Gruppe

Dolomiti

Passo Selva

Planinska cesta

Prelijepi vrhovi Dolomita

Dolomiti

Idilični predjeli Dolomita

Dolomiti

Polako se spuštamo

Idilična mjesta južnog Tirola

Put anas vodi ka mjestu Oberbozen-u

Crkva na putu

Žičara Bozen-Oberbozen

Česta pasmina konja iz južnog Tirola

Oberbozen

Erdpyramiden

Erdpyramiden i lisica

Erdpyramiden

I tako, dan za danom, osvanuo je i taj zadnji dan našeg odmora, ovdje u južnom Tirolu. Iako u početku vrijeme nije bilo obećavajuće mi smo obišli sve što smo planirali, čak i više od toga, i jedan dan smo bili i u dobitku, pa smo odlučili da ga potrošimo na još jedno planinarenje i to ovaj put da obiđemo Zannser Alm i to po takozvanom Adolf Munkel weg. Iako je nebo bilo pokriveno teškim, mjestimočno tmurnim oblacima, ipak nije bilo padavina i čitava kulisa planinskog vijenca Geisler-Gruppe je istovremeno djelovala i očaravajuće ali i prijeteće. Za razliku od toga, kada smo napokon izašli na Geisler Alm, konačno nas je obasjalo sunce u bukvalnom smislu te riječi i mi smo uživali u specijalitetu Keiserschmarrn u jednoj od planinskih kućica na visoravni. Nakon zasluženog odmora i okrepljeni i ojačani ovim jelom spustili smo se do auta i krenuli ka drugom cilju koji smo imali za taj dan, a to je bilo slikovito mjesto Santa Maddalena, koje važi za najviše fotografisano mjesto u južnom Tirolu. I tu smo napravili jednu omanju rutu, zajedno sa mnoštvom mnogobrojnih turista sa svih krajeva svijeta, a najviše kineskih i napravili mnoštvo fotografija ovog slikovitog mjesta. Vjerujem da za nas, sa obilaskom ovog mjesta, nije bilo boljeg načina da završimo naš odmor u južnom Tirolu. Uslijedio je povratak u hotel, opuštanje umornim mišića u Wellnesu i spavanje, već se unapred radujući doručku.

Zannser Alm und Santa Maddalena

Zannse Alm-Adolf Munkel weg

Zannse Alm-Adolf Munkel weg-Geisler Gruppe

Dolomitten

Geisler Gruppe

Geisler Alm

Geisler Gruppe

Zannser Alm

Geisler Gruppe

Zannser Alm

Geisler Gruppe

Subota, 21. septembra značila je pakovanje i napuštanje našeg hotela u Kastelruth, u južnom Tirolu. Bili smo na pola odmora, koji je po prirodi, više bio zimski nego jesenji, dok je sljedeća polovina trebala da bude ljetnji odmor, iako je to, po udaljenosti bio mačiji skok od tek nekoliko stotina kilometara dalje, u Istru, tačnije u Umag. Da li će to biti tako saznaćete ako i dalje ostanete sa nama i našem putopisu.

Naše putovanje toga 21.septembra 2024

Pakovanje i premiještanje iz hotela u hotel je ono što nam se najmanje sviđalo, ali nije bilo alternative tome, pa ono što se mora i nije teško. Krenuli smo oko pola devet i sa sjetom smo gledali vrhove Dolomita, koji su polako nestajali u daljini. Usput smo svratili u Trst u kome nismo bili odavno. Bio je to sunčan dan u Trstu, parkirali smo se u garaži Park San Giusto u centru grada i krenuli u obilazak i kupovinu. Grad je bio pun ljudi, uglavnom mladih, na kanalu u centru se održavalo neko takmičenje u vožnji kajaka i pravo je uživanje bilo sjediti u jednom od mnogobrojnih kafea na obalama kanala i posmatrati takmičenje. Iznenadio nas je veliki srpski pravoslavni hram u centru grada za koji nismo do sada znali. U Trstu smo se zadržali par sati, a onda krenuli ka Umagu u B&B Villa Istriana gdje smo imali smještaj. Za njega smo saznali preko Bookinga, a odlučili se da ga uzmemo zbog dobrih ocjena kuhinje i kuhara koji su se reklamirali spremanjem ribe i plodova mora iz svakodnevnog sopstvenog ulova iz mora. Tu smo stigli oko 6 sati naveče, ostavili stvari i odvezli smo se autom do plave lagune u blizini. Bio je prelijep zalazak sunca i krenuli smo da se okupamo i u moru dok su ljudi u jaknama posmatrali zalazak, ali od toga nije bilo ništa, jer je obala bila kamenita, a sunce koje je polako tonulo u more nije dozvoljavalo da vidimo kuda idemo, jednostavno je bilo rizično da se ne povrijedimo plivajući na slijepo pa smo odustali od naše namjere, iako smo imali veliku volju za tim. Vratili smo se u apartman, otišli na večeru i uživali u dobroj večeri sa malobrojnim gostima. Bio je to lijep dan

Napuštamo Kastelruth i Dolomite poslije jedna sedmice

Bella Italia

Trst-nekadašnja slobodna zona

Trst

Trst i srpska pravoslavna crkva

Trst

Nedelju, kao i većinu sljedećih dana smo provodili u kupanju na plaži u Umagu. Pronašli smo jednu pješčanu plažu, na kojoj je bilo desetak ležaljki koje se više nisu naplaćivale i koje smo mogli slobodno koristiti, što smo i uradili. U susjednom hotelu je bilo još gostiju, uglavnom starijih ljudi, kao i ljudi sa malom djecom, a u njihovom ljetnom baru smo često odlazili na piće u trenucima odmora. Ostalo vrijeme smo provodili plivajući, imali smo more samo za sebe, jer izuzev malobrojnih kupača, često smo plivali sami. More je bilo kristalno čisto i toplo, negdje oko 23 grada, idealno za kupanje.

Na plaži smo i parking za auto koristili besplatno i gledajući sa te strane, nije moglo bolje biti. Što se tiče našeg apartmana, izvanredno dobre ocjene na internetu su bile pretjerane. Nije to bilo ništa posebno i bolje od većine drugih, privatnih apartmana u Hrvatskoj. Mi nismo od onih turista koji su zahtjevni, a niti imamo posebne želje, jednostavno očekujemo da imamo onakvu ponudu koju smo platili, a baš to često ne bude ispoštovano, jer se prodaje veoma često ono čega nema u ponudi. Ili je nekad bilo, a sad se samo pominjalo.

Međutim, mi smo nastojali da ugodimo sebi i da odmor pretvorimo u ono najbolje šta možemo. Tako, kad god je bilo lijepo i sunčano vrijeme, mi smo bili na plaži, kupali se i sunčali. A kad bi osvanuo tmuran dan, mi smo odlazili na izlete u obližnja slikovita mjesta nedaleko od obale kao što su Buje, Grožnjan, Motovun i Rovinj, a jedno predvečerje smo napravili i jednu rutu oko Savudrije na kojoj smo vidjeli napuštenu vilu, exluzivno turističko naselje, Piran i delfine kako plivaju.

Nismo žurili nikuda. Jednostavno smo upijali dojmove koje je Istra nudila, a to nije bilo malo. Iako smo ovdje uvijek iznova dolazili, mi smo uvijek Istru doživljavali na drugačiji način. To vam je kao kad čitate ponovo istu knjigu, ali poslije duži niz godina i onda vidite da je to drugačije, nego kada ste je čitali prvi put. Vidjeli smo detalje koje prije nismo viđali, ili ,možda i jesmo, ali ih nismo registrovali.

Ovdje možete pogledati neke od fotografija koje su nastale u Istri.

Buje

Buje-cvijetni trg

Buje

Savudrija svjetionik

Grožnjan i Motovun smo obišli jednog tmurnog dana, tipični istarski motivi su ono što možete vidjeti na sljedećim fotografijama.

Grožnjan-jesen

Grožnjan

Grožnjan-istarska kuća

Grožnjan-Motovun u daljini

Grožnjan

Motovun

Motovun-pogled odozgo

Motovun-pogled na rijeku Mirnu

Motovun

Rovinj, biser Istre je uvijek vrijedan posjete, bez obzira u koje doba dana i godišnjeg doba. I zarazan je, kad ga jednom vidite, imate potrebu da opet dođete.

Rovinj

Rovinj i pecanje na molu

Rovinj

Rovinj, starac i more

Rovinj

Rovinj-detalj sa pijace

Rovinj-detalj iz svakodnevnice

Rovinj

Limski kanal

Suveniri na limskom kanalu

Most na rijeci Mirni

Istra

Istra ili pak Holandija

Istra

I naravno, pošto smo i bili u Umagu, tu smo i odlazili najčešće, nekada po danu, a nekada u večernje sate.

Umag

Istra

Velika Stancija

Petram Resort

Piran

Crveni Vrh

Piran

Piran, Slovenija

Piran Slovenija, galebovi i delfini

Svjetionik Savudrija

Savudrija

I tako polako dođosmo do kraja našeg septembarskog odmora, kao i ovog putopisa, koji je bio priča za sebe. Prvo zbog toga, što nismo znali do samog polaska kuda da idemo, ali pošto smo imali rezervisane prve dvije noći u južnom Tirolu, ipak je to prevagnulo da i krenemo tamo. Drugo, vrijeme je na početku bilo jako loše, mi smo praktično od tropskih ljetnih vrućina koje su vladale do kraja avgusta preko noći prešli u zimu jer je jako zahladilo, a na brdima je pao i prvi snijeg i nije bilo izgleda da će se vrijeme u skorije vrijeme popraviti. Tako se može slobodno reći da smo mi prvo jednu sedmicu bili na zimovanju u južnom Tirolu, a onda drugu na ljetovanju u Istri. Jer tri dana smo se kupali i sunčali, more je se istina, bilo ohladilo na oko 23 stepena, ali to je bila idealna temperatura za plivanje. Tri ostala dana smo skitali po unutrašnjosti Istre i uživali u ljepoti ove regije. I naravno obilato koristili sve pogodnosti koje smo imali jer je sezona ljetovanja praktično bila proglašena za zatvorenu, a opet je skoro sve radilo. Istini za volju, sunce nije bilo više tako intezivno, kao što zna biti u Grčkoj u ovom periodu, ali dovoljno jako za sunčanje, a bez opasnosti da preplanete.

Ja ne znam da li će vam se svidjeti ovaj blog i način na koji sam pokušao da vam prenesem naše utiske sa našeg zimsko-ljetnjeg odmora u trajanju od dvije sedmice, ali u svakom slučaju možda pronađete nešto interesaanto i za vas i eventualno vam posluži kao inspiracija za vaše sljedeće putovanje.

Eto, lijep pozdrav svima koji ste zajedno sa nama došli i do kraja. Do sljedećeg pisanja.

Južni Tirol, Dolomiti i Istra ...ili zimsko-ljetni odmor u trajanju od dvije sedmice

Nema komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts

Južni Tirol, Dolomiti i Istra ...ili zimsko-ljetni odmor u trajanju od dvije sedmice

You Might Also Like

Nema komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts