Slovenija-Bohinjsko jezero

prosinca 22, 2017
Početkom novembra 2017 godine,neplanirano smo proveli pet dana u Sloveniji,na obali Bohinjskog jezera.
Neplanirano zbog viška godišnjog odmora,koji sam do kraja godine morao iskoristiti,tako da smo putovanje u Sloveniju organizovali na brzaka,spremili se i krenuli na put.Preko Booking-a smo rezervisali hotel Jezero na samoj obali jezera.Sa polupansionom i jesenjim paketom(u kome,kasnije se ispostavilo,nije bilo nista,osim što je cijena bila malo povoljnija nego normalno),koštao nas je 512 eura.Mogli smo koristiti i bazen i fitnes,od koga smo ovo prvo jednom koristili,a u fitnes nismo ni virnuli,sto nije ni čudo,pošto smo po čitav dan provodili u prirodi,šetajući po mnogobrojnim predivnim stazama kojima je ovaj kraj vrlo bogat.
              
Bohinjsko jezero-oaza mira




Vodopad Savica


Slovenacka kuca


Bohinjsko jezero




Hotel Jezero


                    Jedan dan smo iskoristili,da u društvu naših prijatelja,koji žive u Radovljici a koji takođe vrlo rado slobodno vrijeme provode u prirodi,obidjemo Kranjsku Goru,Rusku Kapelicu,Planicu,pa preko Italije dodjemo i do izvora Soče,pa se na kraju dana preko planinskog prijevoja Vršič,vratimo kući.Ručali smo pokraj rijeke Soče u jedinom restoranu koji je radio jer se turistička sezona zatvarala,restoranu Metoja gdje smo kušali izvanrednu Jutu,domaći specijalitet.Malo je reći da je ovdje divljina prelijepa,prosto je bilo uživanje slušati Soču kako žubori,onako smaragdna, ili pak gledati planinske vrhove koje je kasna jesen već odavno ofarbala u zlatno-žutu boju.
                   Zanimljivo je napomenuti,da se dolinom Soče,za vrijeme prvog svjtskog rata protezala linija fronta,gdje su vodjene vrlo teške borbe izmedju Austro-ugarske i Italije,što se vidi i po mnogobrojnim utvrdama i spomenicima koji se nalaze posvuda.Bili smo i na vrhu Vršič,od parkinga na planinskom prelazu pa do vrha nema više od 15-tak minuta,ali sam predio je veličanstven i gradiozan,čovjek se osjeti vrlo malim i slabašnim.Cestu su inače sagradili ruski zatvorenici,koji su najviše stradali od snježnih lavina,jer se gradnja ceste nije ni zimi prekidala.Njihove kosti se nalaze u kosturnici pored Ruske kapelice koju je prije par godina posjetio i sam predsjednik Rusije,Putin.
                  Konačno,Kranjska Gora i jezero Jasna sa velikom statuom Zlatoroga u kome se kao u zrcalu,ogledaju obližnji planinski vrhovi toliko su slikoviti da je za to teško pronaći riječi,su ono što bih preporučio daobavezno posjetite,ako se nadjete negdje u blizini.Na kraju dana,već primjetno umorni,ali ozarenih lica,polako smo se odvezli do našeg hotela i poslije toplog tuša,dugo uživali u večeri.

Ruska Kapelica


Jezero Jasna,Kranjska Gora


Jezero Jasna


Zlatorog na pocetku jezera Jasna


Skakaonica Planica








Izvor Soče




Vršič Prevoj



Jedne večeri smo prošetali i na Bledu,u kome smo boravili prije par godina.Tu smo se zasladili i krempitom,koja važi za najbolju na svijetu.Vrlo liep gradić,sa još ljepšim jezerom.Uvidjeli smo,da kada je u pitanju boravak u ovom kraju,Bled je uvijek prvi izbor,sa puno većom ponudom od one koje ima Bohinj.


Bledsko jezero


Smiraj dana na Bledskom jezeru


Mjesto gdje se jede najbolja krempita





Na kraju još jedan dan smo proveli sa našim domaćinima,obišli vodopade Peričnik,kao i Vintgar i onda kod naše Dušanke i Jovana uživali u njihovim specijalitetima,sa kojima se restoran našeg hotela ne može ni blizu porediti.Malo je reći da smo te večeri uživali kao bogovi u Francuskoj.

Peričnik






Vintgar 


Naši domaćini


Slap Šum


Nema komentara:

Pokreće Blogger.