Ljepota fotografije ni(je) u očima posmatrača
Kada bi me neko sada, sa skoro 55 godina života, pitao od kuda moja ljubav prema fotografiji, mislim da ne bih znao tačan odgovor, ali moglo bi se reći da je moje odrastanje u prirodi, na selu, sigurno velikim dijelom uticalo na to, da već decenijama, ne ispuštam fotoaparat iz ruku.
Pri tome sam uvijek ostajao dosljedan sebi, u tom smislu da od ove ljubavi nikada nisam pravio biznis, ako se izuzme, rijetko fotografisanje nekih veselja, po preporuci (sam nikada nisam pravio reklamu). Nije da nisam imao ponuda, ali sam znao da je život svakog umjetnika, pa i fotografa - kruh sa sedam kora, tako da sam znao ponekad i da se radujem, kada su se ljudi, najčešće radi cijene, odricali mojih usluga. To vam, kod mene dođe, više kao velika platonska ljubav, koju novac nije uspio iskvariti.
Prva moja SLR kamera(naravno analogna, sa filmom) je bila Minolta 7000i( na tržištu od 1988) sa autofokusom i karticama za portret i prirodu koje su se uguravale po potrebi sa strane) sa kojom sam se godinama družio i sa kojom sam manje ili više bio zadovoljan i koja je i danas u mom vlasništvu i još uvijek upotrebljiva. Poslije nje sam kupio analogni Canon, sa kojim sam više bio nesrećan nego srećan, zato što je jedan dobar dio snimaka, recimo 10-20% bio neoštar, tako da sam jedva dočekao dan da ga se riješim i pređem na Nikon, dobri stari F6. Kasnije, kada su prvi digitalci postali pristupačni širem krugu kupaca, postao sam vlasnik jedne Minolta Dimage A1, i sa njom sam napravio svoje prve digitalne fotografije, a nestankom Minolte kao marke za fotokamere bio sam prinuđen da promijenim marku i kupim prvi digitalni Nikon. Bio je to D70s, koji je, u međuvremenu dobio društvo od još nekoliko Nikona i na tome sam ostao do današnjih dana. Naravno u kolekciji imam i mali Sony 6000 sa par Sigma objektiva koji znam često ponijeti u razgledanje nekog novog grada, ali teška artiljerija by Nikon je uvijek tu. Jednom prilikom sam mijenjajući teški Nikonov objektiv 14-24 na D610 sve to ispustio na pod i razbio. Objektiv sam morao poslati u Njemačku na popravak, a kameru D610, pošto je popravak bio skuplji nego je kamera vrijedila, ostavio da čeka bolje dane, uvijek imajući na umu da ga boljom prilikom popravim, iz prostog razloga, što sam bio vezan za tu kameru. I ne samo za tu, ostao sam ljubomorno vezan za sve moje kamere, ali sam ih takođe znao i poklanjati, kada sam činio radost onima kojima je trebala, a bio sam siguran da idu u dobre ruke.
Slično je i sa mojim fotografijama. Naravno da sam ih uvijek rado pokazivao i drugima, ali u principu sam ih stvarao samo za sebe. Pri tom je manje bitno bilo, koliko će se dopasti drugima i to je ostalo do današnjih dana. po principu - ljepota je u očima posmatrača. To je za mene istinska ljubav.
Još jedna važna napomena kada je fotografija u pitanju. Ona zahtijeva i vrijeme i inspiraciju i to istovremeno. Tehnika je manje važna. E sad, ne treba ispustiti iz vida ni ono da je vrijeme novac, kad se sve sabere, ispada da je fotografija veoma skup hoby, i to zna svako ko je ikada ragledao objektive u izlozima. Ali, u međuvremenu je digitalna revolucija bukvalno fotografiju učinila dostupnu svima, što je po mom mišljenju veoma, veoma dobro. Zbog mnogo talentovanih budućih fotografa koji su ovim načinom dobili svoju šansu.
Ako mene pitate za preporuku koju kameru kupiti, reći ću vam - kamera nije toliko bitna, koliko je optika važna, pa je bolje uvijek kupiti posebno kameru, a posebno objektiv. Pri tome, za početak, jedan ili dva fiksna objektiva i par dobrih knjiga o fotografiji. Za početak, o nastanku fotografije, a onda kad se jednom otisnete u ovu džunglu, zaželiću vam puno sreće.
Eto, htio sam napisati par riječi o tome kako sam se ja zarazio sa ovom prelijepom umjetnošću koja oplemenjuje ljepotu, a i vama želim isto to. Lijep pozdrav.
 |
| Ja i Nikon |
Prva moja SLR kamera(naravno analogna, sa filmom) je bila Minolta 7000i( na tržištu od 1988) sa autofokusom i karticama za portret i prirodu koje su se uguravale po potrebi sa strane) sa kojom sam se godinama družio i sa kojom sam manje ili više bio zadovoljan i koja je i danas u mom vlasništvu i još uvijek upotrebljiva. Poslije nje sam kupio analogni Canon, sa kojim sam više bio nesrećan nego srećan, zato što je jedan dobar dio snimaka, recimo 10-20% bio neoštar, tako da sam jedva dočekao dan da ga se riješim i pređem na Nikon, dobri stari F6. Kasnije, kada su prvi digitalci postali pristupačni širem krugu kupaca, postao sam vlasnik jedne Minolta Dimage A1, i sa njom sam napravio svoje prve digitalne fotografije, a nestankom Minolte kao marke za fotokamere bio sam prinuđen da promijenim marku i kupim prvi digitalni Nikon. Bio je to D70s, koji je, u međuvremenu dobio društvo od još nekoliko Nikona i na tome sam ostao do današnjih dana. Naravno u kolekciji imam i mali Sony 6000 sa par Sigma objektiva koji znam često ponijeti u razgledanje nekog novog grada, ali teška artiljerija by Nikon je uvijek tu. Jednom prilikom sam mijenjajući teški Nikonov objektiv 14-24 na D610 sve to ispustio na pod i razbio. Objektiv sam morao poslati u Njemačku na popravak, a kameru D610, pošto je popravak bio skuplji nego je kamera vrijedila, ostavio da čeka bolje dane, uvijek imajući na umu da ga boljom prilikom popravim, iz prostog razloga, što sam bio vezan za tu kameru. I ne samo za tu, ostao sam ljubomorno vezan za sve moje kamere, ali sam ih takođe znao i poklanjati, kada sam činio radost onima kojima je trebala, a bio sam siguran da idu u dobre ruke.
Slično je i sa mojim fotografijama. Naravno da sam ih uvijek rado pokazivao i drugima, ali u principu sam ih stvarao samo za sebe. Pri tom je manje bitno bilo, koliko će se dopasti drugima i to je ostalo do današnjih dana. po principu - ljepota je u očima posmatrača. To je za mene istinska ljubav.
Još jedna važna napomena kada je fotografija u pitanju. Ona zahtijeva i vrijeme i inspiraciju i to istovremeno. Tehnika je manje važna. E sad, ne treba ispustiti iz vida ni ono da je vrijeme novac, kad se sve sabere, ispada da je fotografija veoma skup hoby, i to zna svako ko je ikada ragledao objektive u izlozima. Ali, u međuvremenu je digitalna revolucija bukvalno fotografiju učinila dostupnu svima, što je po mom mišljenju veoma, veoma dobro. Zbog mnogo talentovanih budućih fotografa koji su ovim načinom dobili svoju šansu.
Ako mene pitate za preporuku koju kameru kupiti, reći ću vam - kamera nije toliko bitna, koliko je optika važna, pa je bolje uvijek kupiti posebno kameru, a posebno objektiv. Pri tome, za početak, jedan ili dva fiksna objektiva i par dobrih knjiga o fotografiji. Za početak, o nastanku fotografije, a onda kad se jednom otisnete u ovu džunglu, zaželiću vam puno sreće.
Eto, htio sam napisati par riječi o tome kako sam se ja zarazio sa ovom prelijepom umjetnošću koja oplemenjuje ljepotu, a i vama želim isto to. Lijep pozdrav.
Nema komentara: