Rabac - šarm Mediterana na istočnoj obali Istre

 Rabac ime prekrasne plaže, kristalno čisto more, raznovrsnu ponudu poput wellnesa i stare istorijske gradove poput Labina. I jaku turističku ponudu poput Valamar hotela. Jednom rječju ima sve i nije tako daleko od grada Linza odakle smo mi dolazili. Zbog toga smo se i odlučili da to bude naš cilj za jednu sedmicu odmora na moru, polovinom septembra, ove 2025 godine.

Plaža Rabac

I kao što to često zna biti polovinom devetog mjeseca, jutro kad smo krenuli na put je osvanulo tmurno i kišovito. Ali to nas nije ometalo da radosni i srećni krenemo na naš odmor. Hotel Valamar Sanfior smo, sada ne više prvi put, rezervisali preko "Hofer Reisen" jer je cijena bila dosta povoljnija nego preko Bookinga, a čak i od direktne rezervacije preko hotela.

U Sloveniji smo navratili do fotospota Slovenije, odakle smo fotografisali crkvu Svetog Tomaža. Omotana plaštom magle, koja ju je neprestano otkrivala i ponovo sakrivala, crkva je djelovala nestvarno. I prelijepo. Dok sam je fotografisao crkvu i podizao dron, Dražana je u šumarku pored puta pronašla nekoliko prelijepih primjeraka vrganja.

Kasnije smo, pošto nas je put takođe vodio pored, navratili i do tvrdjave, grada u pećini Predjama koja je isto tako prelijep fotomotiv. Tu se nismo puno zadržali i konačno smo krenuli prema krajnjem odredištu, našem hotelu, gdje smo stigli oko 14 sati i odmah ušli u sobu, koja je čak imala pogled na bazene i more.

Evo i par fotografija sa puta:

Crkva Svetog Tomaža

Crkva prekrivena plaštom magle

Dražana u potrazi za gljivama

Crkva Svetog Tomaža

Tvrđava Predjama

Tvrđava Predjama

U hotelu smo kao i uvijek provodili vrijeme po našoj ustaljanoj praksi. Prvi na doručku, onda plivnje i sunčanje naizmjenično, koje smo dva puta prekidali, jednom odlazeći na kavu, a drugi put na pivo koje smo koristili i zbog boljeg tena. Večeru i saunu smo kombinirali ovisno od raspoloženja i vremena, ali niti jedno niti drugo nismo preskakali. 

Naravno da nismo svaki dan bili na plaži. Ovisno od vremena, mi smo otprilike nastojali da svaki drugi dan negdje odemo.Obično su to bili izleti od nekoliko sati, a ponekad kad se naprimjer radilu o odlasku na Cres, onda bi ti bio čitavodnevni izlet, obični bi otišli prvim trajektom, a zadnjim se vratili, a nerijetko bismo žrtvovali i sam doručak ili večeru.

A izlet na Cres, koga smo svakako planirali, je došao i prije nego što smo se nadali. Naime već drugi dan po dolasku u Rabac, vremenska prognoza je najavljivala oblačan i tmuran dan i mi smo odmah odlučili da odemo na Cres. Glavni razlog je bio taj da mi ovdje nismo nikako bili, iako smo nebrojeno puta bili na odmoru u neposrednoj blizini.

Otišli smo prvim trajektom poslije doručka. Vožnja od Brestova do luke Porozina traje oko 20-tak minuta i za tili čas smo se našli na otoku. Ceste na Cresu su jednim dijelom dobre a jednim dijelom u veoma lošem stanju i nisu za ljude sa slabijim živcima. Mi smo sami takođe ovaj put napravili grešku, pa nismo otputovali prvim trajektom (doručak je krivac) i tako ostali uskraćeni za par sati koji su veoma puno vremena i ako imate namjeru da u jednom danu posjetite samo neke od mjesta na Cresu. Ali nije vredjelo žaliti, mi smo gledali da obiđemo što smo više mogli. I da, vrijeme na Cresu je taj dan bilo dosta oblačno i tmurno i tek mjestimično bi se ukazalo sunce. Tako da smo ostali uskraćeni za poglede sa nekih vidikovaca.

Prvo smo posjetili sam grad Cres, veoma lijep i slikovit primorski gradić, kojim smo prošetali uzduž i porijeko. Tu smo popili kafu u luci i vratili se autu, na parking iznad grada.

Nakon Cresa smo se odvezli u mjesto Volun, sa predivnom plažom, na kojoj smo se kupali sa malobrojnim kupačima i mnogobrojnim meduzama. Izazov je bio ogroman, tako da smo plivali u jatu mladih meduza, koje srećom nisu žarile. Onda autentično otočko selo Lubenice koje u svom podnožju ima fantastičnu plažu, koja je proglašavana za jednu od ljepših svjetskih plaža. Do nje nismo stigli, to bi nam odnijelo pola dana vremena. I onda smo krenuli ka Malom Lošinju do koga nam je skoro sat vremena trebao. Imali smo vremena za malu, kratku šetnju po centru grada i to da snogu pojedemo po komad pizze i da polako krenemo nazad ka trajektu. Jer sa trajektom se nikad ne zna, možda se ukrcate na njega a možda i ne, garancije za to nemate nikad. Jer, iako je jek turističke sezone bio iza nas, bila je nedelja i puno domaćih je bilo ovdje na izletu ili su došli svojoj kući, vikendici ili stanu, koje su ovdje imali. Mi smo ipak na vrijeme stigli na trajekt, našu večeru i čak i u saunu. Jedino što smo od Cresa malo vidjeli, bolje bi se moglo reći da smo samo zavirili na njega, za bolje upoznavanje treba doista puno, puno više vremena. Evo par fotografija toga dana:

Plomin

Cres, kod vidikovca 45 meridijan

Na Cresu smo

Cres

Cres

Cres

Cres sa puta

Volun

Volun

Plaža Lubenice

Plaža Lubenice

Lubenice

Mali Lošinj

Mali Lošinj

Mali Lošinj

Mali Lošinj

Pogled na otok Krk i Kvarner

Rijeka

Istra i Učka

Sledeći dan nismo mrdali iz Rabca. To nismo mrdali, znači da smo opet prošetali ujutro i uveče obalom mora ka Rabcu i pri tom opet napravili oko 10.000 koraka, preplivali oko 3 kilometra u moru i stigli još i u saunu. A najvažnije od svega je da sam ja svojoj ljubavi povodom naše 35-godišnjice braka, poklonio zlatni prsten koji joj se posebno dopao, a koji sam dan prije na Cresu kupio, u zlatari u centru grada.

Godišnjicu smo proslavili u hotelu, uz večeru. Hotel Valamar Sanfior je bio na nivou, sve je bilo perfektno, zahvaljijuäi i ekstra ljubaznom osoblju hotela, posebno gospođi koja nas je svakodnevno dočikavala za objed.

Pogled iz sobe

Ova plaža odmah ispod hotela nam se posebno svidjela

Plaže Rabca

Rabac luka

Sljedeći dan je osvanuo tmuran, dok teški, tmurni oblaci koji su se nadvili nad nama, nisu obećivali ništa dobro. Zbog toga smo, odmah poslije doručka spakovali stvari i krenuli mediteranskom istočnom obalom istre ka Opatiji. Prva stanica na tom putu je bio gradić Brseč na hridi, koji se poput bisera isticao između plavetnila mora i zelenila kopna. Auto smo parkirali na ulazu u mjesto, ponijeli kišobrane i napravili rutu do crkve Svete Marije Magdalene koja se nalazila na visokoj hridi iznad mora. Pogled odatle je odista fantastičan, pa čak ni kiša, ni tmurni oblaci nisu mogli da umanje tu ljepotu. 

Od Brseča smo se odvezli ka Mošćaničkoj Dragi i okupali se na predivnoj plaži. Prije toga smo popili kafu i pojeli palačinke, a nakon kupanja prošetali šetnicom uz obalu, napravili par fotografija i onda krenuli dalje prema Lovrenu.

Medveju i njenu prelijepu plažu smo preskočili. U Lovrenu smo prošetali, kiša je svremena na vrijeme padala, ponekad jako, a ponekad blago. Na kraju smo posjetili i Opatiju, po njenoj obali, razgledali sve te njene stare i nove hotele, vile i sve ono što Opatija nudi. Dok nije udario strašan pljusak, koji za ovih mojih godina ne pamtim. Pobjegli u smo u obližnji kafe na plaži i tu naručili piće dok pljusak ne prođe.

Međutim, ni poslije skoro sat vremena kiša nije jenjavala, pa smo mi uzeli naše kišobrane i otrčali ka autu. Do tamo smo bili i pored kišobrana prilično mokri, ali smo se u autu presvukli i onda otišli u hotel, do saune da se malo ugrijemo. Tako je prošao i taj dan na moru.

Pogled od crkve Svete Marije Magdalene

Brseč

Pogled od crkve Svete Marije Magdalene

Pogled od crkve Svete Marije Magdalene

Mošćanička Draga

Lovren

Lovren

Opatija

Opatija

Dan za danom, došla je i srijeda koju smo proveli tako da smo ujutro poslije doručka autom se odvezli  do Labina, prelijepog slikovitog gradića koji se sa obližnjog brda smiješio gledajući na Rabac. Auto smo parkirali na mjesnom groblju, i odatle pješice otišli do grada rutom koju smo zabilježili sa aplikacijom Komoot. Bilo smo skoro sami u Labinu, gradić se umivao u jutarnjem suncu, od njega je pucao prelijep pogled na more, Rabac, pa sve do vrha planine Učke. To što smo poranili smo platili tako da nigdje nismo uspjeli popiti planiranu kafu, par konobara koju su razumjeli samo engleski, bilo je zaokupljeno pospremanjem i čišćenjem stolova na tarasama, dok su kafići još uvijek bili zatvoreni.

Poslije Labina smo se vratili u naš hotel, uživajući taj dan u kupanju u moru, na našoj omiljenoj plaži ispod hotela idok smo na samom kraju dana prošetali još šetnicom po obali. Još jedan ispunjen dan.

Labin i Učka u pozadini

Labin

Pogled na Labin iz Rabca

Sledećeg dana smo pored kupanja obišli i dvije "turističke atrakcije" u blizini. Do prve "pijane pruge" smo se odvezli autom koje smo parkirali kod jedne privatne kuće, pošto smo upitali domaćine za dozvolu da tu ostavimo auto i onda još 15-tak minuta prošetali do cilja. Tu smo odmah dobili i dva vodiča do pijane pruge, a to su bila dva psa koji su nas pratili čitavim putem do cilja. Usput su nas uvijek sačekivali i kad mi bi pristizali, oni su kretali dalje. Na samoj pruzi su takođe bili sa nama, da bi se u povratku iznenada izgubili. Napuštena "pijana pruga" je veoma neobična atrakcija koju bih preporučio da posjetite ako ste ovdje u blizini. Možete napraviti veoma zanimljive fotografije ako ste dovoljno kreativni. Na ovom linku imate opis rute ako budete htjeli otići tamo.

Druga rabačka atrakcija, Teleferika, napuštena luka za utovar Boksita samo izdaleka izgleda privlačno, ali kad dođete bliže, vidjećete da se ne isplati dolaziti ovamo. Ostaci luke su u ruševnom stanju, vrlo nepristupačni i bolje je da je ne obilazite. Ako ipak odlučite da odete do nje, ovdje je naša ruta koja će vas odvesti do nje.

Pijana pruga i naši vodiči

Pijana pruga je nastala erozijom zemljišta

Pijana pruga

Pogled iz hotelske sobe

Pogled na Rabac iz napuštene luke Teleferika

Teleferika

I tako naša ljetno-jesenja sedmica morskog odmora u Rabcu - istarskom gradiću sa mediteranskim šarmom je prošla brzo. Mi smo ovdje sada već drugi put, a prvi put smo ovdje sreli jedan stariji par u poodmaklom dobu, veoma lijepo obučeni, koji su bezuspješno pokušavali da naprave selfi. Mi smo se onda ponudili da im pomogneme, što su oni veoma rado prihvatili i onda smo čuli priču, kako su se njih dvoje, jednom davno, upoznali baš na ovom mjestu na kome su pokušavali da se uslikaju. 

Nas dvoje se nismo upoznali ovdje i pitanje je da li ćemo doživjeti tako duboku starost kao oni, to ovisi od puno toga, ali šta vam mogu sa sigurnošću reći, to je, da je Rabac mjesto koje vas sigurno neće razočarati, bar što se mora i prirode tiče. Za ostalo se morate malo i sami potruditi. Eto, dragi moji, bile su to male crtice sa našeg odmora u Rabcu. Nadam se da ako se odlučite doći ovamo, moj blog može bar iole pomoći. I na kraju, ostajte mi zdravo i živo i do sljedećeg pisanja. Mahanje dok pokušavam da ispravim prugu.

U pokušaju da ispravim prugu