Saska Švicarska zimi

Ideja da jednom posjetimo Sasku Švicarsku (Sächsische Schweiz) u Njemačkoj, nacionalni park u dolini rijeke Labe (njemački Elbe), uzvodno od Dresdena mi se vrtila u glavi zadnjih par godina i sticajem prilika nikako nismo uspjeli da je realizujemo. Prošlog ljeta je ova destinacija bila u našem užem izboru, ali tada smo se ipak odlučili za odmor na moru u Rapcu, a ovaj put, je sasvim slučajno ipak ostvarena, ponajviše zahvaljujući neljubaznoj radnici "Hofer Reisen" koja nije bila u stanju da nam pruži tražene informacije o welness hotelu u Hrvatskoj, pa smo mi tako ipak otputovali u Njemačku, početkom januara 2026 godine.

Grad Pirna, most na rijeci Elbe

Pravoslavni Božić je bio upravo prošao i nama je ostalo par slobodnih dana koje smo riješili iskoristiti putovanjem u ovu njemačku pokrajinu. Izbor ja pao na hotel Parkhotel Hohnstein Steiger, zbog polupansiona, bazena i saune. Saune zbog hladnoće koje je harala tih dana ovim dijelom Evrope, a njemački hotel zbog toga što su negativna iznenađenja tu imala najmanju šansu, što se do sada uvijek pokazalo tačnim.

Iz Linza smo krenuli ujutro 8 januara u sedam sati a na parkingu Bastei smo stigli u 11 sati, poslije 324 pređena kilometra. Parking za auto je moguće kupiti samo za 6 sati i koštao je 12 eura, što je prilično skupo. Ali druge opcije nije bilo, tako da je izbor bio vrlo jednostavan. Nacionalni park Sakska Švica (gornjolužičkosrpski naziv) ima oko 1000 oštrih vapnenačkih vrhova, koji su veoma omiljeni kod alpinista, a neki od njih nisu nikada osvojeni. Najatraktivniji među njima je svakako stijena Bastei, koju smo namjeravali obići, prije nego se uputimo u sam hotel. Bastei smo obišli vrlo oprezno, sa malobrojnim turistima koje smo zatekli tu, pošto je staza bila zaleđena, a predivne poglede sa nje na okolne vrhove, rijeku Elbu i mjestašca rasuta poput bisera po krajoliku nije moglo umanjiti ni magla i tmurno vrijeme, a ni slaba vidljivost. Pošto smo završili naš obilazak , sjeli smo u auto i uputili se u hotel, gdje smo, pošto smo se smjestili i istuširali, otišli u njihov SPA, prvo u bazen na plivanje, pa onda u saunu koja je jako prijala poslije puta i obilaska stijene Bastei gdje smo dobro ozebli. Nakon saune, u samo predvečerje smo obišli predivan gradić Hohenstein, prije nego ćemo otići na večeru i zasluženi odmor, planirajući lagano naredni dan. Evo i par fotografija nastalih tog 8. januara 2026 godine.

Sächsische Schweiz, Bastei

Sächsische Schweiz, Hohnstein

Sljedeći dan je osvanuo pod novim snježnim pokrivačem i snijeg je još uvijek padao, kada smo izašli vani do auta. Pošto smo očistili auto od istog, krenuli smo ka Dresdenu koji je važio za jedan od najljepših gradova u Njemačkoj, a u kome mi nikada do sada nismo bili. Cesta je bila takođe pod snijegom i samo mjestimično bila očišćena, tako da je to bio i svojevrstan test za našu toyotu RAV4 Hybrid, koja je srećom imala pogon na sva četiri točka i koja je grabila kilometre ka ovom gradu.

Da Dresdena nam je trebalo sat vremena za tih 40-tak kilometara, što i nije tako strašno sobzirom na nevrijeme i snijeg na cesti. Tamo nas je, pošto smo se parkirali u podzemnoj garaži i izašli vani, dočekala prava snježna bajka i bio je to prvi put uopšte da se nađemo u nekom nepoznatom gradu u snježnoj vejavici. Bilo je veoma hladno, vjetar je nosio snježne pahulje posvuda, i grad se polako budio iz zimske, snježne noći. Mi nismo mogli da biramo neko drugo vrijeme i za nas je ovo bilo sasvim novo iskustvo, ali lijepo i neponovljivo na svoj način. Iako je vidljivost bila veoma mala, vidjelo se bez dileme koliko je ovaj grad lijep, posebno njegova istorijsko jezgro. Dresden je inače grad koji je skoro potpuno bio srušen savezničkim bombardovanjem i koji je još ljepši ponikao iz tih istih ruševina.

Iako nam vrijeme toga dana nije bilo naklonjeno, mi smo toga dana veoma uživali u šetnji ulicama ovog grada, zajedno sa malobrojnim drugim ljudima, koji su za razliku od nas često bili na skijama a čest prizor su bile i majke koje su vukle sanke sa malom djecom. Razgledali smo palaču Dresdner Zwinger, crkvu Frauenkirche, povorku prinčeva (Fürstenzug) koja inače važi za najveće porulansko umjetničko djelo na svijetu, koja se nalazi na zidu i sastavljeno je od 24 000 porculanskih ploča. Popili smo kafu u kafeu kroz čije smo prozore uživali u pogledu na Frauenkirche i čarobnu snježnu mećavu, a onda prešli preko mosta rijeke Elbe i otišli na njenu drugu stranu odakle puca još veličastveniji pogled na staro jezgro grada.

Kada smo se umorili od pješačenja otišli mo do trgovačkog centra, gdje smo prvo jeli a onda našli malo vremena i za kupovinu.

Na povratku smo posjetili još nekoliko dvoraca, uzvodno od grada, na desnoj obali Elbe, od kojih je dvorac Schloss Albrechtsberg najljepši, prije nego smo se uputili ka hotelu, gdje nas je očekivao welness i večera i tome smo se radovali unaprijed. Bio je to još jedan lijep, neobičan i potpuno drugačiji dan u novom, nepoznatom gradu.

Dresden, 09.01.2026

Dresden, 09.01.2026, Frauenkirche

Dresden, 09.01.2026

Sljedeći dan je planu bilo planinarenje. Po izlasku iz hotela dočekala nas je repriza prethodnog jutra. Opet je napadao novi snijeg, radnik hotela koji je sa mašinom čistio snijeg lijeno je se vukao, bez žurbe, tako da smo mi sami napravili prtinu dok smo došli do auta. Srećom, ja sam imao lopatu za snijeg u autu, tako da sam sam brzo raščistio snijeg oko njega. Sjeli smo u auto i krenuli ka parkingu Wanderparkplatz Lilienstein koji je bio polazna tačka naše rute. Uz put smo uspješno obišli nekoliko auta koji nisu mogli da se dalje kreću od snijega, zahvaljujući već pomenutom pogonu na sva četiri točka i novim zimskim gumama. Srećom, jer najmanje što nam je trebalo u tom trenutku je da negdje ostanemo par sati zaglavljeni u snijegu.

Na parkingu smo bili sami i pošto smo se dobro obukli krenuli smo na ovo poznato izletište ovog nacionalnog parka. Rute nije bila duga, nepunih 4 kilometra, ali je snijeg dosta otežavao hodanje, a i uspon je bio dosta naporan. Ipak, popevši se na vrh, bili smo nagrađeni ljepotom krajolika. Na vrhu ove stijene je zaravan koja se može obići kružnom stazom i sa nje se pruža prelijep pogled na rijeku Elbu i mjesta na njenim obalama. Ljepotu predjela je uljepšavao i svjež snijeg a i to da niko prije nas nije prošao stazom. Mi smo uživali šetajući vrhom a i u pogledima sa vidikovaca kojih ovdje ne manjka.

Ovdje se nalazi i bor koji prkosi vremenu, a nalazi se na vrhu stijene i koji je poznati fotomotiv. Samo da dođete u najbolju poziciju za fotografisanje, morate preskočiti bukvalno preko ponora što je svojevrsni rizik. Ja to nisam činio, ponajviše zbog nanosa snijega koji je skrivao pukotinu, pa sam bor fotografisao sa druge strane.

Nakon što smo se vratili do auta, odvazli smo se u gradić Bad Schandau gdje smo prošetali istim, popili kafu i pojeli kolače u centru, a onda se odvezli do parkinga Waldparkplatz Gohrischstein koji je bio polazna tačka za rutu Gohrischstein koju ćemo takođe napraviti toga dana. To je takođe vrlo impresivna ruta a sa njenog vrha su tadođe prelijepi pogledi na ostatak krajolika ovog nacionalnog parka.

Odatle ćemo otići u hotel, da se zgrijemo u sauni, a kasnije prije večere ćemo još otići u grad Pirnu, gdje ćemo u predvečerje prošetati njegovim ulicama prije nego se vratimo u hotel na večeru i počinak. Ovdje je par fotografija od tog dana.

Lilienstein-naš cilj

Sakska Švica

Lilienstein

Sakska Švica

Lilienstein

Sächsische Schweiz

Bor koji prkosi

Bor

Sächsische Schweiz

Bad Schangau

Papststein

Gohrisch

Hohenstein

Pirna

Hohenstein

I na kraju još par napomena. Na njemačkoj granici češki nacionalni park Bohemska Švicarska prelazi u nacionalni park Saska Švicarska (Sächsische Schweiz, njemački naziv). Mi smo se odlučili za njemački dio iz više razloga, a neki od njih su i ciljevi koje smo namjeravali posjetiti.

U ovom dijelu istočne Njemačke česti su slavenski nazivi mjesta, što potvrđuje činjenicu da su ovdje nekad živjeli Slaveni (ovaj kraj je tek od 15 vijeka pripao Saskoj) a jedan dio živi i danas, kao na primjer Lužački Srbi.

Da li se isplati zimi posjetiti ovaj nacionalni park. Moj odgovor je sigurno da, zima ima svoje čari i pored ograničenja koje nosi sa sobom. Hotel sa saunom je zasigurno dobar izbor zimi, obzirom na hladnoću koja ovdje zna biti.

Eto to su bila moja zapažanja sa ovog putovanja od nekoliko dana u ovaj nacionalni park u ovom dijelu istočne Njemačke. Ako sam vam zagolicao maštu da možda nekada posjetite ovaj zanimljiv kraj biće mi drago radi toga, ako ne, opet ništa, ja moj blog vodim i radi toga da naša putovanja sačuvam od zaborava.

Do sljedećeg pisanja i jedno veliko mahanje iz tople sobe u Linz-u. Zdravo, živo!

Saska Švicarska zimi

Nema komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts

Saska Švicarska zimi

You Might Also Like

Nema komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts