Dok je Slovenija bila još zelena

Da ćemo te, sada već prošlogodišnje 2020 godine vidjeti slovenačko primorje i kupati se u ovom dijelu Jadrana bilo je teško zamisliti, pogotovo ako se uzme u obzir da je Slovenija imala tek nekih 40-tak kilomatara obale i da je kao takva za nas bila ne baš primamljiva turistička destinacija u poređenju sa susjednom Hrvatskom. Ali najviše zbog toga što je za austrijsko ministranstvo vanjskih poslava Slovenija bila još uvijek "zelena" sa malim brojem zaraženih virusom korone, uticalo je na to da tako ona igrom slučaja "dobije"iznenadne goste.

Piran, Slovenija

Pošto većina hotela, početkom juna, nije radila u Portorožu, cilju koji smo odabrali, smještaj smo pronašli, kao i često do sada u privatnom aranžmanu. Apartman se nalazio na svega 10-tak minuta hoda od mora, na obroncima obližnjeg brežuljka, sa ogromnom tarasom, koja je gledala na more, i na kojoj smo mi svakog jutra uživali u jutarnjoj kafi. Ali, pored toga što apartman nije bio skup, to je bilo sve od dobrih strana našeg smještaja, jer, iako dosta prostran (oko 80-tak kvadrata) za nas troje, namještaj je bio veoma pohaban, a voda u kupatilu je prilikom tuširanja više kapala nego tekla, tako da je pranje kose prestavljalo pravi izazov za živce. Međutim, pošto smo mi, kao i uvijek do sada većinu vremena provodili posvuda samo ne u apartmanu, to nam neće znatnije uticati na ukupan odmor, koji je ipak bio uspješan.

Znači, ako se izuzme ne tako dobar smještaj, stalne prijeteće vijesti sa radija o mogućem zatvaranju granica, kao i nepromjenjivo vrijeme sa jakim pljuskovima, ipak je bilo veoma lijepih trenutaka koji smo ovdje proveli, a jedno od njih bilo je i obilazak prelijepih primorskih gradića koji su se poput niza bisera rasporedili po kratkoj obali.

Sljedeći dan poslije doručka smo, pošto je kiša padala već ujutro, sa kišobranima krenuli u razgledanje Portoroža. Obalom smo prošetali do parka Forma Viva, u kome su kipari iz više od 30-tak zemalja svijeta, od 1961 godine, izložili oko 130 skulpura i odakle puca predivan pogled na Portorož, kao i soline Sočevlje. Na žalost sve jača kiša nas je natjerala da napustimo razgledanje parka, sjedemo u auto i odvezemo se do Izole. Ovdje moram skinuti kapu Slovencima i priznati, sa koliko umijeća su uspjeli da ovakvu malu obalu maksimalno iskoriste. Mnogobrojni hoteli su savršeno uklopiti u prirodu, plaže su bile dosta velike i čiste i što me prijatno iznenadilo, raznovrsne. Ali zato se sve naplaćuje, apsolutno je nemoguće parkirati auto van označenih parkirališta, kao i autom doći do centra grada. Auto se tako ostavi na nekom od velikih parkinga ili garaža a do centra imate izbor ili da odete pješice, tih par kilometara, ili da koristite besplatan shuttle bus koji svakih nekoliko minuta vozi u grad. Naravno, obavezno su se nosile zaštitne maske prilikom vožnje, i tu su Slovenci bili dosta disciplinovani. Izola nam se veoma dopala, onako oprana ljetnom kišom. Pošto je pretalo da pada i ugrijalo sunce, to smo iskoristili pa smo se kupali na samom špicu, pored svjetionika.

Istog dana smo posjetili i Kopar, e tu se parking nalazio nedaleko od centra grada. Ručali smo u vinskom restoranu na samoj obali, Savor, izvrsne usluge i interijera. Definitivno najbolji steak koji sam kušao do tada. Nakon ručka smo razgledali grad, onda se vratli u apartman i naveče otišli na večeru sa prijateljima koji su upravo pristigli iz Austrije, takođe na odmor. Sve u svemu proveli smo lijep i zanimljiv dan u kome se promijenilo par godišnjih doba.

Kišni dan...u obilasku slovenačkog primorja

Izola na vidiku

Soline Sočevlje

Izola

Park skulptura...Forma Viva

Forma Viva

Koper

Forma Viva-pogled na Portorož

Društvo Bracera-obnavlja brodove od drveta

pogled na hrvatsku obalu

Portorož

Sljedeća dva dana smo uživali kupajući se na jednoj od mnogobrojnih plaža u Portorožu, samo smo jutro koristili da prošetamo gradom i tako ga malo bolje upoznamo, dok je većina ljudi još spavala. More je bilo veoma prijatno sa nekih 23 grada, a po dijalktu dvojice momaka koji su tu radili kao čuvari plaže dalo se naslutiti da dolaze vjerovatno iz Srbije. Prvi dan dan niko nije naplaćivao suncobran i ležaljke, ali smo zato drugi dan set od tri ležaljke i suncobran platili 35 eura. Pošto smo se sutradan vraćali u Austriju, malo smo se ranije vratili u apartman i kasnije otišli u grad na večeru i kasnije na palačinke, a onda u kafeu Teatar ugodno se smjestili i uz koktel čekali zalazak sunca.To su ti predivni trenuci kada više ne mislite ni na šta, nema korone, zabrana, loših vijesti i dok uživate u okusu omiljenog koktela, čekate da sunce nestane negdje na pučini, a zalazak je ovaj put bio zaista predivan. U povratku do auta, jato delfina pliva nedaleko od nas, stalno iskačući iz vode, predivni trenuci za rastanak. Sutradan osviće kišan dan, pakujemo stvari i krećemo za Austriju, pomalo tužni što napuštamo ovako lijepo mjesto. Do sljedećeg puta, Slovenijo, ko zna gdje i kad. MK