Jesenji odmor u Austriji

Ljeto je bilo već odavno prošlo, a i u zlatnu jesen smo već bili uplovili, i sve je manje više bilo po starom, naravno, osim epidemije virusa Korone koja je i dalje sve jače uzimala maha. Sa njom su došle i nove zabrane, ograničenja kretanja, pa nemogućnosti putovanja u druge zemlje, kao i mnoge druge normalne stvari koje život znače. Mi smo imali naš odmor koji je tradicionalno padao u sred jeseni, ali ovaj put nismo imali plan, nego smo se morali orjentisati po onome što se nudi, a to su bili još poneki dijelovi Austrije koji su još uvijek billi "zeleni" za razliku od ostatka zemlje koja je već bila ofarbana u narandžastu i crvenu boju.

Štajerska vinska cesta

Bilo kako bilo, pošto je izbor bio ograničen, odluka pada za putovanja u južnu Štajersku, tačnije njihovu vinsku cestu, koja se proteže u dužini od oko 25-kilometara, koja krivuda po blagim brežuljcima zasađenim vinovom lozom po kojima su kao niska bisera nanizana mjesta kao Berghausen, Ratsch, Sulztal, Glanz, Langegg i Eichberg. Mi smo planirali da ovdje ostanemo dva-tri dana i vrijeme provedemo šetajući vinogradima. Malo je bio problem naći odgovarajući smještaj, većina je, dan prije polaska bila rasprodana, pošto je ovaj kraj u ovo vrijeme bio veoma privlačan za turiste iz regiona a i šire. Na kraju smo uspjeli naći smještaj u mjestu Murecku, koji leži na rijeci Muri, koja je ovdje granična rijeka između Slovenije i Austrije, u hotelu Soso, gdje smo za tri noći platili 216 eura, sa doručkom. Hotel je tek odnedavno u opticaju, vlasnik je bio veoma ljubazan i nastajao je u svakom pogledu da nam izađe u susret, posebno sa svojim preporukama o važnijim znamenitostima koji ovaj region nudi, tako da bih ga prepuručio svima koji namjeravaju posjetiti ovaj kraj. Hrana je bila veoma ukusna i obilata.

Prije dolaska u hotel smo posjetili brod-mlin (Schiffsmühle Mureck) na Muri koji je neka vrsta muzeja, a i ručali u restoranu koji je smješten pored mlina. Po dijalektu i govoru osoblja koji je tu radio primjetlil smo da se radi o Slovencima, što i nije bilo čudo obzirom da smo se nalazili na samoj granici. Nakon ručka smo se odvezli do hotela i pošto smo raspakovali stvari, napravili jednu rutu pored Mure do osmatračnice "Murturm" odakle puca odličan pogled na ovaj granični dio između dvije države. Vrativši se u hotel, autom smo se odvezli u Mureck, na jedno piće, u kafić u centru, dok je čovjek tu pored nas, pekao kestenje i sipao domaće bijelo vino i dok su drva pucketala u peći, ulicom se širio miris pečenog kestenja. Tipična slika za Štajersku vinsku cestu koju ćemo sretati bezbrojno puta sljedeća dva dana koliko ćemo ovdje boraviti.

U nedelju, tog 18.oktobra 2020 godine, poslije doručka krećemo sa autom u mjesto Ratsch odakle je polazila naša ruta, u dužini 15 kilometara, koju smo dan prije isplanirali sa Komoot, aplikaciji na mom mobilnom koju već neko vrijeme koristim za planinarenje. Brežuljci, zasađeni vinovom lozom, kao iz neke bajke su se pojavljivali iz guste magle, koje se polako dizala obasjana jutarnjim, sunčevim zrakama. Prelijepi trenuci, krajolik je toliko lijep da zaboravljamo gdje se nalazimo. Šetamo brežuljcima i šumarcima prepunih kestenja, koje tu i tamo kupimo u naš ruksak koji će se ubrzo naduti od ovih plodova. Često se pored puta nudi pečeno kestenje i vino, najčešće sorta Šturm, dok se miris širi posvuda. Na pola puta zaslužena pauza uz piće koje smo sami kupili iz korpe koja je namjenjena za putnike poput nas. Jabuke su bile gratis, bolje nisam odavno jeo, što i nije čudo obzirom, da smo se nalazili na samoj plantaži.

Dražana je bila presrećna kada je pronašla veliki primjerak vrganja na putiću u šumi, da ga je, zbog straha da se ne smrvi sa kestenjem u ruksaku, svo vrijeme nosila u ruci, dok su prolaznici zavidljivo gledali dok su prolazili pored nas. Put nas je dalje vodio do kuće medvjeda, tzv. Bärenhof, svojvrstanom projektu, gdje je zahvaljujući privatnim sponzorima, već nekoliko decenija, omogućen koliko toliko normalan "medveđi" život, ovim životinjama, pošto su rođene u zatočeništvu i kao takve onesposobljene za život u divljini. Nakon obilaska medvjeda, otišli smo na ručak u Ratscher Landhaus gdje je bila poprilično gužva, što obzirom na atraktivnost ovog regiona, kao i to da je bila nedelja i nije bilo neko čudo. Ipak smo brzo dobili sto a i jelo je bilo i više nego ukusno, čime je ovaj restoran, što se nas tiče, opravdao svoju reputaciju. Punih stomaka kao i ruksaka odvozimo se do našeg hotela. Slijedi tuširanje i odmor, i pošto je vlasnik slučajno navratio da pita jel nam nešto još treba, odlučujem se da ga pitam da nam spremi Dražanin vrganj za sutrašnji doručak, što on prihvata.

Pošto smo se odmorili, a imali smo još dobar dio dana pred nama krećemo da drugi cilj za taj dan a to je veoma posjećena atrakcija u ovom dijelu Štajerske, stari uljni mlin Pechmanns, tzv. Pechmanns Alte Ölmühle, veoma zanimljiv park sa još boljim restoranom u kome su izloženi zanimljivi eksponati iz čitavog svijeta, kao stari traktori, vojna vozila iz 2 svjetskog rata, avioni, kombajni, kao i životinjski park sa kamilama, nojevima, bivolima i mnogobrojnim drugim vrstama. U svakom slučaju veoma vrijedno posjete, prelijepa atrakcija, čak se i ulaz ne naplaćuje. Zadovoljni ispunjenim danom odlazimo u hotel na počinak, dok vani pada teška maglovita jesenja noć.

Schiffsmühle Mureck

Hotel Soso

Mureckturm

Vinogradi u Štajerskoj

Štajerska vinska cesta

Štajerska kuća

Odakle vjetar puše-na granici

Mjesto gdje se prodaje i kušaju vinski proizvodi i pečeno kestenje

Štajerska

Srce cesta je u Sloveniji

Nedorasla za srce

Detalj iz parka stari uljni mlin

Detalj iz parka stari uljni mlin-kamile

Detalj iz parka stari uljni mlin

Detalj iz parka stari uljni mlin-stari traktor

Detalj iz parka stari uljni mlin-oprez mine

Detalj iz parka stari uljni mlin

Drugi dan poslije izvanrednog doručka sa vrganjom a la Draažana krećemo ka istočnom dijelu Štajerske, do mjesta Klöch, odakle kreće naša ruta, takođe putem vinograda. Nas dvoje sami, tek svremena na vrijeme sretnemo par ljudi koji imaju isti cilj kao mi. Tu i tamo sjedamo na klupe za odmor i uživamo u ovozemaljskoj ljepoti. Sporadično posmatramo berače grožđa, Dražana misli da bi ona rado tako provela jednu sedmicu svoga odmora. Završavamo naš obilazak vinograda, odvozimo se sa autom u hotel "Garni Schöne Aussichten"na vrhu jednog od brežuljaka i pošto smo se počastili kafom i kolačima uživamo u stvarno prelijepom pogledu. Poslije toga, pošto smo imali još dovoljno vremena do kraja dana rješavamo da posjetimo tromeđu između Austrije, Slovenije i Mađarske. Auto smo morali ostaviti na ca. 2,5km od cilja i ostatak preći pješice. Uvijek je neobičan osjećaj nači se na državnoj međi, pogotovo na tromeđi. Nakon toga, odlazimo na osmatračnicu "Aussichtwarte Vulkanland" odakle posmatramo sunce koje polako silazi ka horizontu. U restoranu ispod osmatračnice kušamo pečenu kokoš na štajerski način, ogromna porcija sa milion kalorija i tako vrela da je nismo mogli jesti. Slijedi put ka hotelu, usput navraćamo u "Lidl", Dražana je presrećna, jer je opet pronašla svoj omiljeni puter od kikirikija koga nema kupiti kod nas. U hotel stižemo kad je već pala noć.

Prezrela jabuka

Dražana

Moja malenkost

Čekajući berače

Kasna berba

Pauza

Ovakav pejzaž ima i u mom selu(sličan)

Stara kuća u vinogradu

Na vrh brda-ima i restoran

Jesen

Vinogradi u jesen

Grožđe

Kloch

Vinogradi

Pogled sa tarase restorana hotela Garni Schone Ausichten

St.Anna

Pute ka tromeđi

Tromeđa

Pogled sa osmatračnice

Osmatračnica

I tako poslije tri dana boravka u Štajerskoj(Steirermarkt) dolazi i dan kada, pošto smo doručkovali i spakovali stvari i oprostili se od vlasnika hotela, kao od starog znanca, krenuti dalje ka novom cilju a to je gradić Oberdrauburg na obalama rijeke Drave u gornjoj Koruškoj(Obere Kärnten) nedaleko od granice sa istočnim Tirolom(Ost Tirol), u privatno odmaralište Gasthof Stockmühl, gdje smo rezervisali 4 noći sa doručkom za 336 eura. Usput ćemo posjetiti naše stare dobre prijateljice Jelu i Jasminku koje žive u prelijepom gradiću Spital an der Drau, popiti sa njima kafu i dobro se ispričati pošto se dugo nismo vidjeli. A onda pred samim ciljem ćemo još i ručati u restoranu pored puta, u kafani Grofelhof, gdje su porcije stvarno prevelike. Nakon toga, pošto smo se smjestili i raspremili stvari, napravićemo jednu manju ali napornu rutu po mjestu sa ciljem da ga bolje upoznama, a onda ćemo krenuti na počinak, a sutradan u nove avanture.

Drugi dan je osvanuo oblačan i veoma hladan. Pošto smo doručkovali krenućemo na obilazak jedne omanje rute u susjednom mjestu po imenu Kötschach Mauthen, koje se ugnijezdilo između obronaka planina čiji su vrhovi već bili pokriveni snijegom. Prelijepi fotomotivi tipični za Tirol, mda smo se nalazili još uvijek u Koruškoj, magla koja je se polako dizala i sunce koje se pojavljivalo sa vremena na vrijeme stvarali su mističnu sliku ovog dijela Austrije. Pošto završimo sa našim pješačenjem i pojedemo naše sendviče na klupama ispred mjesne crkve u centru grada i sve zasladimo sa kafom u obližnjem kafeu, krenućemo dalje, do prevoja Plöckenpass, koji je u stvari i granični prelaz sa Italijom, koji se nalazio nedaleko odavde. Ovaj je prevoj bio poprište teških rovovskih borbi u prvom svjetskom ratu i neke trenšeje i rovove je bilo moguće i obići što smi mi i učinili. Na žalost, veoma loše vrijeme popraćeno jakim vjetrom nije nam omogućilo duži boravak na ovom mjestu, tako da ćemo ubrzo sjesti u auto i vratiti se u naš apartman i pošto se odmorimo i osvežimo, otići do prelijepog grada Lienz-a, gdje ćemo i večerati i time završiti naš današnji dan. Evo nekoliko fotografija iz toga, 21-og oktobra 2020 godine.

Naš ssmještaj

Most na Dravi

Motiv iz Koruške

Vrhovi planina pokriveni snijegom

Konji na ispaši

Jesen u Koruškoj

Pada veče

Zalazak mjeseca

Povratak u naš apartman

Izlazak sunca

Jesenje boje

Kotschach

Jesenje boje

Potok u šumi

Kotschach

Detalj iz Koruške

Koruška

Izlaz na tranšeje iz 1 sv. rata

Pogled sa prevoja

Na prevoju

Pogled iz rova

Silaz sa prevoja

Lienz, Tirol

Tirolka

Lienz

Jesnji detalj

Žena iz Tirola

Zalazak mjeseca

Doručak u našem apartmanu je stvarno bio i više nego dobar i raznovrstan, kafu smo mogli piti do mile volje a vlasnica nam je svako jutro spremila po jedan sendvič za ponijeti, što je bilo i više nego smo očekivali. Istini za volju mi smo bili jedni od rijetkih gostiju tih dana. Ova kriza sa virusom je strašno pogodila turizam, pa tako i naše odmaralište, jer je motociklista koji su u ovom dijelu Austrije bili glavni gosti, bilo veoma malo. Vlasnica odmarališta je pričala da ju je njen otac koji je skoro prije našeg dolaska preminuo stalno je tješio govoreći da se ne brine, da će već nekako preživjeti dok je bajkera, jer oni ne mogu nestati tako odjednom, međutim teško je bilo predvijeti tada kako će se ova kriza odraziti na mototurizam.

Bilo kako bilo, mi tu nismo mogli ništa, naš glavni razlog odmora ovdje je bio upoznati ovaj dio Austrije i što više vremena provesti vani planinareći i šetajući zanimljim rutama kojih je ovdje bilo u izobilju. Autom smo se odvezli do Faschingsalm-a, odakle je kretala naša ruta do Steinermandl, nekih 550 metara visinske razlike i dužine od oko 10-tak kilometara, a koja je već skoro od samog početka bila pokrivena snijegom. Bili smo jedni od rijetkih ljudi na planini, magla je se ubrzo digla i sunce je granulo svom svojom žestinom, tako da smo tih par sati prosto uživali u ljepoti prirode istočnog Tirola.

Kasnije smo obišli prelijepo jezero Tristachersee popili kafu i kolače u hotelu na njegovoj obali i već umorni od napornog hodanja po planini krenuli u naš apartmen. U predvečerje ćemo večerati u malom mjestašcu Dellach u restoranu "da Prontno" i tako privesti današnji dan kraju. Sljedeći, naš poslednji dan, takođe smo proveli u istočnom Tirolu, obilazeći Umballfalle, ali ovaj put se sunce nije više pojavljivalo. Opet smo skoro bili sami dok odnekud, kao iz neba, se nije pojavio autobus pun penzionera koji su nas pratili jednim dijelom staze, ali su na sreću ubrzo odustali i vratili se nazad.

Koliko god smo ovdje uživali obilazeći vodopade na ovoj planinskoj rijeci i fantastične jesenje motive ističnog Tirola, još je ljepše bilo sljedeće mjesto koje smo posjetili, a to je Kals am Großglockner, mjesto gdje je sniman film Hajdi, a odakle takođe kreću i planinske ekspedicije na najviši vrh Austrije, Großglockner koji je visok 3798 metara. Mi smo takođe tu napravili jednu manju rutu, na žalost gusta magla je sakrila najviši vrh Austrije tako da smo ostali uskraćeni za taj pogled, ali ne i za ostale planinske vrhove koji su bili niži. Po povratku kući slijedi ručak u "Kirchenwirt" u Lienzu, koji je svakako za toplu preporuku. Več smo se bili navikli da nam konobarica uz meni donese i obrazac za popunjavanje naših ličnih podataka u slučaju da se pojavi slučaj sa virusom korone.

Opušteni, punih stomaka krećemo u apartman na odmor, a već sutradan nas očekuje pakovanje i povratak u naš "rodni" grad-Linz.

Sutradan, poslije doručka napuštamo Oberdrauburg i naše odmaralište i krećemo put kuće, međutim, na brzinu odlučujemo, kada smo već u blizini da posjetimo hidrocentrale Malta sa najvećim rezervoarem vode u Austriji, do koje vodi posebno izgrađen put, a na kojoj je smješten i hotel sa restoranom i posebna je atrakcija u ovom dijelu Austrije. Za vožnju ovim putem moraćete platiti 20 eura, što i nije baš jeftino, mada ćete biti obeštećeni ljepotom koju pruža ovaj region. I ovde nismo imali sreće sa vremenom, počeo je da pada snijeg, pa onda kiša i to sve jače i jače, tako da smo bili prinuđeni da i ovdje sjedemo u auto i krenemo kući.

Sa posjetom ovoj hidrocentrali smo završili naš jesenji odmor i vratili se svakodnevnici, ovoj nenormalnoj, kojom su dominirale zabrane u svakoj sferi života. Ali smo bar na neko vrijeme uspjeli da pobjegnemo od te svakodnevnice i zaboravimo na sve probleme koje je ona donijela sa sobom. Pri tome nam je najviše pomogla prelijepa priroda Štajerske, Koruške i Istočnog Tirola. I da da nije bilo Korone, pitanje je da bi nas put baš ovamo doveo - eto bar na tome smo joj zahvalni. Do sljedećeg pisanja ostajte mi zdravi i nasmijani. MK