Rumunija - put u prošlost i put u sadašnjost

Odmor u Rumuniji! Pa zašto zaboga tamo?

Transalpina jedna od najljepših planinskih cesta Evrope

Ovo je često pitanje koje su nam postavljali kad smo saopštili da ćemo dvije sedmice našeg proljećnog odmora provesti u Rumuniji. A sam odgovor na njega i nije baš jednostavan, ali bi se mogao svesti na nekoliko zato: Prvo, iz znatiželje, pošto sam toliko toga čuo i čitao o ovoj zemlji punoj zelenila, sa predivnim foto motivima iz svih godišnjih doba. Drugo, već sam duže vremena imao kontakt sa rumunima radnim kolegama i veoma me zanimalo kako je to kod njih i šta je to zbog čega su oni došli na zapad da rade, a poznavao sam par njih što su se i vratili nazad da žive u svojoj otadžbini. A treći razlog koji isto nije za potcjenjivanje je taj što sam odrastajući u mom rodnom selu poznavao veliki broj Rumuna, takozvanih Karavlasa koji su živjeli u susjednom selu i sa kojima sam dosta bio u kontaktu. Sa velikim brojem njih sam išao u školu, zajedno smo igrali fudbal a nebrojeno sam puta i boravio u njihovom selu, sa mojim ocem koji je vrlo često radio kod njih. Oni su najčešće izrađivali razne predmete od drveta koje su kao suvenire prodavali po čitavoj bivšoj Jugoslaviji, a najčešće po raznim vašarima i primorskim gradovima. I ne sam da je moj otac često radio kod njih, nego je i Dražanin otac, sa svojim autom znao voziti njihove čanke i razne druge predmete od drveta čak i do Dubrovnika i tamo boraviti sa njima par dana dok oni to ne rasprodaju. Bila su to lijepa i bezbrižna vremena u kojima smo mi odrastali. Eto to su bili razlozi zbog kojih smo se odlučili da posjetimo ovu istočno evropsku državu koja je od 2007 godine i članica Evropske unije. Istini za volju, Rumuniju smo imali namjeru i prije da posjetimo, ali nas je epidemija Korone omela u tome. I tako krajem maja ove 2023 godine smo konačno odlučili da krenemo na dvosedmično kružno putovanje Rumunijom. Auto je bilo spremno, imao sam uvijek povjerenje u našu Toyotu koja nas nikada do sada nije iznevjerila na ovako dugim putovanjima. Ciljeve smo izabrali iz dva turistička vodiča, uz pomoć Google Maps i iz razgovora sa mojim prijateljima Rumunima. Odlučili smo se da naše putovanje krene iz Novog Sada gdje je Dražana imala rodbinu koju je imala namjeru da obiđe na samom početku putovanja. Auto vignjetu za mjesec dana za Mađarsku smo platili 25, a za Rumuniju oko 7 eura. I tako toga subotnjega jutra, 20.5.2023 ranim jutrom smo krenuli na put. Prvo ka Novom Sadu a onda smo imali namjeru da posjetimo tvrđavu Golubac u Srbiji, i onda kod Đerdapa uđemo u Rumuniju. Za početak smo rezervisali preko Bookinga Hotel u Novom Sadu za jednu noć i Jednu noć u Rumuniji u gradu Targu Jiu.

Ali da krenemo ispočetka. Kao i obično na put smo krenuli ranog subotnjeg jutra, ovaj put tog 20. maja 2023 godine. U Novi Sad smo stigli, poslije skoro 9 sati vožnje, bez problema i pošto smo se smjestili u hotel prepustili se našim divnim domaćinima Nataši i Darku čiji smo bili gosti. Sa njima smo proveli divno vrijeme, prvo na ručku u Sremskim Karlovcima, a onda i kod Natašinih roditelja Nade i Vukašina, Dražanine tetke i tetka. Vrijeme je letjelo kao ludo i već je bila večer kada smo se vratili u hotel. Sutradan smo ustali rano i pošto se hotel nalazio u samom centru grada, prošetali do petrovaradinske tvrđave koja se predivno izdizala iznad Dunava. Bili smo skori sami kad smo se popeli do tvrđave. Napravili smo krug po njoj, nekoliko fotografija za uspomenu i pošto smo se vratili u hotel i doručkovali, spakovali stvari i krenuli ka Golubcu. Dan je bio sunčan, jedan od onih pravih proljetnih dana plavog neba prepunog bijelih, pamučnih oblaka. Na izlasku iz Beograda smo stali na jednoj pumpi da naspemo gorivo i napravimo par fotografija grada iz daljine. Bilo je pravo uživanje voziti se prelijepim predjelima ovog dijela Srbije. Ispred tvrđave smo stigli negdje oko podne, kupili karte i razgledali ju. Tvrđava je odista bila prelijepa a Dunav se tako razlio oko nje da mu se nije vidjela druga obala.

Linz-Novi Sad skoro 9 sati vožnje i 752km

Novi Sad

Sremski Karlovci

Fotografija za uspomenu- na rastanaku sa našim domaćinima

Poznata Novosadska Katedrala

Detalj iz centra grada

Plastelne boje Novog Sada

Beograd sa autoputa

Istočnom Srbijom prema Golubačkoj tvrđavi

Golubačka tvrđava

Kod Golubačke tvrđave smo se zadržali nešto više od sat vremena i krenuli prema Đerdapu gdje smo ušli u Rumuniju. Prije toga smo stali da fotografišemo statuu rumunskog cara Decebela koju je 90-tih godina jedan rumunski bisnismen dao da se ukleše u ogromnoj stijeni iznad Dunava Statua je stvarno djelovala vrlo impresivno, kao i manastir koji je bio ispod nje. Poslije toga smo jeli u restoranu Panorama u Tekiji sa prelijepim pogledom na Dunav i još boljim smuđom, a onda krenuli ka graničnom prelazu koji je bio u blizini. I onda oko kilometar do granice smo doživjeli neviđeni stres zbog gužve. Auto se pomjeralo par metara na svakih 15-tak minuta, ljudi su trubili, upadali preko reda, vozili po njivi i formirali divlje kolone. Bio je blokiran i saobraćaj iz suprotnog pravca i neviđena napetost se osjećala u vazduhu. Od srbijanske policije ni traga ni glasa dobrih sat vremena, a onda smo ugledali graničnog policajca kako dubokom travom gazi i ide prema nama da zavede red, što se i dogodilo i mi smo nako toga relativno brzo bili na putu preko hidrocentrale Đerdap dok se polako nebo zacrnilo i počela kiša. Na rumunskoj granici nam je žena srednjih godina, carinik sa hladnom trajnom i obučena u uniformu, koja me je ne znam radi čega podsjećala na prošli vijek, pokazala da stanemo na stranu, otvorimo prtljažnik automobila i pitala kuda idemo i za razlog putovanja kao i to šta vozimo sa sobom. Poslije par minuta nam je poželjela ugodan boravak u zemlji i srećan put. Kiša je padala još jače kad smo krenuli dalje. Od gravnice do hotela Anna u gradu Targu Jiu smo imali oko sat i po voženje i tamo smo stigli oko19 sati. Rumunija ima vremensku zonu kao i Grčka, pomjerena za sat vremena unaprijed. Ovdje su par fotografija sa puta od Golubačke tvrđave do rumunske granice.

Novi Sad-Targu Jiu 5 sati vožnje i ravno 400km

U Kladovu smo jeli u restoranu Panorama-naravno dunavskog Smuđa

Manastir na rumunskoj strani

Statua rumunskog cara Decebela

Oj Dunave Dunave

Hidrocentrala Đerdap

Hotel Anna u gradu Targu Jiu smo pronašli bez većih problema. Bio je to najluksuzniji a istovremeno i najjeftiniji apartman na našem čitavom dvosedmičnom putovanju Rumunijom, prosto smo imali želju ostati još koji dan ovdje ali naravno put nas je sutradan nosio dalje, naše putovanja je tek počinjalo. Pošto smo raspremili stvari i istuširali se, krenuli smo u obilazak grada. U gradu Targu Jiu smo obišli park skulpura kipara Constantina Brancusia koji važi za jednog od najpoznatijih rumuna uopšte. Na putu do parka sretali smo usput sve više i više grupe mladih ljudi, moderno obučenih, koji su se kretali u istom pravcu kao i mi. Tek došavši blizu parka smo otkrili pravi razlog i cilj tih mladih ljudi. Na obližnjem orealu blizu parka sa skulpturama bio je postavljen veliki vašar sličan vašarima kod nas, odasvud se čula jaka zaglušujuća muzika, dok se između postavljnih štandova vijao plavi, mirisni dim sa roštilja pomiješan mirisima raznih parfema i znoja mase ljudi koji su se kretali u svim pravcima. Prošli smo i mi pomiješani sa tom masom ljudi, a onda smo otišli u park u kojem su bile izložene skulpture i razgledali ich. Park je bio pun ponajviše mladih ljudi i prosto je bilo uživanje posmatrati tu mladost i ljepotu. Mladost je posvi+uda ista, pa tako i ovdje, uopšte se nije razlikovala od bilo koje mladosti iz nekog drugog dijela Evrope.

Bio je već pao mrak kad smo se vratili u hotel i bili smo dobro umorni od dešavnja i puta toga dana. Bacili smo se u udoban krevet da bi sutradan poslije doručka krenuli ka sljedećem cilju, na sjever, grad Sibiu.

Targu Jiu i pogled na Karpate

Park skulpura kipara Constantina Brancusia-eksponat

Targu Jiu

Park skulpura kipara Constantina Brancusia-eksponat

Štand sa vašara-narodna nošnja

Sa štanda-domaći proizvodi

Iz grada Targu Jiu put nas je dalje vodio do grada Sibiu, dalje na sjeveru. Planirali smo bili preko mjesta Novaci i Ranca da se preko Transalpine, koja važi za jednu od najljepših brdskih cesta uopšte, probijemo do tog prelijepog grada. Na žalost od toga cilja nije bilo ništa, Transalpina je krajem maja u visini Raca bila još uvijek zatvorena, zbog snijega, pa smo bili prinuđeni da se vratimo nazad i obilaznim putem dođemo do Sibiu. Ali veličanstveni vrhovi Karpata, idilična i prelijepa sela koja su se poput bisera ređala pored puta a onda na kraju i nestvaran grad Sibiu, učinili su da uskoro zaboravimo na neuspješan prelazak preko Transalpine i da se posvetimo onim što nam se pružalo na ovom putovanju. A toga je bilo u izobilju.

Toga smo dana vozili 257 kilometara za oko 5 i po sati vožnje.

U Sibiu smo kupili i sim karticu sa dovoljno interneta i uračunatih minuta za telefoniranje koja je koštala samo 5 eura. Iako je Rumunija dobro pokrivena sa internetom a i mi smo, pošto je Rumunija članica EU, mogli da besplatno koristimo internet i pozivamo brojeve u Austriji besplatno, kupovinom sim karte napravili vrlo dobrar potez, što će se kasnije pokazati. Grad Sibiu je veoma lijep grad sa dobrom infrastrukturom, razvijenom autoindustrijom (tradicionalnao-njemačkom autoindustrijom), vrlo je dobro povezan sa glavnim gradom Bukureštom i Mađarskom, a posebnim ga čini mješavina istorijske arhitekture, moderne umjetnosti i razvijene gastronomije. Mi smo proveli ovdje jedno poslijepodne i veče i uživali smo u opuštenosti i ljepoti grada, kao i izvrsnoj hrani, prije nego ćemo sljedećeg jutra, 23. maja krenuti dalje ka dvorcu grofa Drakule i gradu Brasov koji su nam bili sljedeći ciljevi.

Neuspješan pokušaj prelaza preko Kaprata-Transalpina-jedna od najljepših planinskih cesta Evrope

Transalpina

Transalpina jedna od najljepših planinskih cesta Evrope

Snježni vrhovi Karpata

Vrhovi Karpata

Planinska idila

Skijaško odmaralište Ranca

Ranca

Odavde se dalje nije moglo, Transalpina još nije bila puštena za saobraćaj

Pogled na snježne vrhove Karpata

Krave na putu

Sibiu

Sibiu-trg

Pogled na Karpate

Sibiu-balkon

Na mostu laži

Sibiu

Ispod mosta laži

Sibiu-predvečerje

Sibiu ostavljamo iza nas, krećemo u obilazak zamka Grofa Drakule u mjestu Bran i onda ka prelijepom gradu Brasov, gdje ćemo morati posjetiti i Toyotin servis za automobile, pošto se iznenada negdje pozadi oko točkova pojavio neobičan zvuk trenja metala o metal. Ovdje smo se opet uvjerili o gostoljubivosti Rumuna, primili su nas iako je bilo puno posla i na kraju radnog vremena i popravili nam auto, tj. zamijenili zadnje kočnice koje su se bile potpuno istrošile i tako nas bukvalno spasili iz ne tako lake situacije. Pavši nam kamen sa srca, uživali smo u ljepoti ovog grada to poslijepodne i veče.

Dvorac Bran, koji je smješten u istoimenom mjestu, je zbog Drakula legende jedno od najposjećenijih mjesta Rumunije. Jedan od razloga je i taj što se većina turista i tako ne zanima za pravu istinu oko dvorca plemića Vlade Tapesa u koga grof Drakula vrlo vjerovatno nije nikada ni zavirio. U svakom slučaju dvorac ima vrlo burnu istoriju i svakako je vrlo vrijedan posjete. Mi smo ga takođe obišli i na jednom od mnogobrojnih štandova ispred pojeli vrlo ukusan domaći krofnu sa sirom koja se ovdje masovno prodaje.

Grad Brasov sa svojom "crnom Katedralom", se zove još i Kraljev grad i dugo je bio mjesto trgovine robom iz srednje Evrope i osmanijskog carstva. Nama se vrlo dopao-ne samo istorijski stari grad i nego i moderni dio, sa širokim bulevarima i alejama. Mi smo u večernjoj šetnji napravili poveći krug po njemu, a onda na kraju, sjeli u jedan od mnogobrojnih kafea i u razgovoru sa konobaricom, mladom ukrajinkom, koja je tu radila, saznali malo više o mjestu i ljudima iz ugla mlade djevojke koje su ratne neprilke natjerale da za neko vrijeme ovdje nađe svoje utočište.

Još bih napomenuo i neplaniranu posjetu ergeli Lipizanera Sambata u idiličnom mjestašcetu istog imena. Toliko je idiličnan i prelijep prizor bio ispaša konja na livadi da smo istog trena odlučili posjetiti i ergelu kojoj su konji pripadali. Nismo se puno zadržali tu, istorija ergela nas je manje zanimala, ali prlijepi prizori stada lipicanera su pružali prelijep fotomotiv. Napravili smo desetak fotografija ovih plemenitih životinja i krenuli dalje na put.

Ovdje su neke od fotografija sa pomenute Ergele, obilaska mjesta Bran i dvorca Grofa Vlada kao i mjesta Brasov.

Sibiu-Bran-Brasov skoro 5 sati vožnje i pređenih 216 km

Na puta ka mjestu Bran

Karpati na dohvat ruke

Zgrada na ulazu na ergelu

Ergela

Lipicaneri

Ovo je česta slika sa rumunskih ulica

Dvorac Bran grofa Vlada

Drakula nije tu

Idemo dalje ka Brasov-u

Ize sedam gora, iza sedam mora

Brasov

Nije crkva nego zgrada opštine

Brasov

Centralni trg Brasov

Nije Italija, a niti Rim

Mačka u Brasovu

Crna Katedrala, Brasov

Napuštamo Brasov

Napuštamo Brašov, naša Toyota sa novim kočnicama, a mi sa friško upakovanim sendvičima našeg ljubaznog vlasnika apartmana koji je ekstra radi nas ustao tako rano da ih spremi. Rumunski automehaničari će zamjenom potpuno istrošenih zadnjih kočnica tako ispraviti grešku svojih austrijskih kolega i nama omogućiti put u nove avanture. Tog dana ćemo obići kanjon Bicaz na istoimenoj rijeci i popeti se na obližnji vidikovac odakle se prekrasno vidi kanjon ispod. Netaknuta priroda u kojoj ipak nećemo sresti medvjede, ali ćemo zato napraviti prekrasne fotografije ovog dijela Rumunije. Kasnije ćemo stići u grad Suceava koji je centar oblasti Bukowina u kojima se nalaze poznati manastiri, pod zaštitom UNESCO, koji su karakteristični po oslikanim vanjskim fasadama. Tu ćemo ostati dva dana, obići prelijepe manastire, napraviti prelijepe fotografije ovog dijela Rumunije, koja je ovdje karakteristično najoriginalnije Rumunija i na kraju sresti mog bivšeg radnog kolegu, Corneliu Horopciuc i njegovu familiju i sa kojima ćemo provesti par predivnih sati.

Za dva dana boravka u Bukovini ćemo napraviti na stotine fotografija manastira sa oslikanim vanjskim fasadama, kao i neke bez njih. Fotografisaćemo, takođe, tipične rumunske kuće sa plastelnim bojama i zaprežna kola koja ovdje odista nisu rijetkost. Doživjećemo ljubaznost domaćina, učestvovaćemo na jednoj crkvenoj procesiji a probaćemo i domaće krofne i kifle vrijednih žena koje su ih prepunih pletenih korpi dijeliti među sobom. Prepuni utisaka ćemo tako poslije dva dana provedenih ovdje krenuti u vječito drugi grad Rumunije, u Iasi, i uvjeriti se i u njegovu ljepotu.

Ovdje ću pokušati, da sa što manjim brojem fotografija dočaram dio ljepote ovog dijela Rumunije, a da li ću u tome uspjeti, na vama je da ocijenite. Meni nije bilo lako da izdvojim samo neke od tolikog broja koje sam napravio u toku ta dva dana.

Brasov-kanjon rijeke Bizas-Suceava 300km za 7 sati vožnje

Romkinje

Ovakvi prizori su vrlo česti

Staro željezo je na cijeni

Ulazimo u pokrajinu crkava

Kanjon rijeke Bicas

Planinsko imanje

Nije Austrija, nego Rumunija

Kanjon rijeke Bicas

Kanjon rijeke Bicas-penjaćemo se na vidikovac

Kanjon rijeke Bicas

Daljine

Sa puta

Tipično rumunsko selo ušuškano na obroncima brežuljaka

Selo u Rumuniji

Detalj sa puta

Suceava-dan prvi

Tog prvog dana ćemo posjetiti više manastira regiona Bukovina koji su skoro svi sa oslikanim vanjskim fasadama i od izuzetne istorijske vrijednosti i kao takvi pod zaštitom UNESCO. Prilikom posjete manastiru Sucevita ćemo slučajno prisustvovati i završetku neke crkvene molitve i procesije i dobiti čak i domaće krofne sa sirom koje su djevojke u ukrašenim, drvenim korpama djelile između posjetilaca. Nakon toga ćemo se vratiti u naš predivan pansion i onda posjetiti i sam grad Suceava. Za razliku od svih dosadašnjih gradova koje smo posjetili, Suceava je djelovala nekako otužno. Kasnija smo saznali da je staro, istorijsko jezgro grada skoro potpuno porušeno za vrijeme komunizma, a da nedostatak infrastrukture je doprijenio tome, da grad ostane na stranputici, iako ima veliki industrijski potencijal. Sam je grad bio uredan, sa velikim parkom koji nas je više posjećao na šumu, ali koji je opet bio veoma uređen i čist. Njime ćemo prošetati do tvrđave iznad grada a onda otići na počinak.

Drugi dan, poslije doručka ćemo obići još dva manastira, manastir Patrauti koji je najmanje poznat manastir Bukovine, iako se takođe nalazi na listi kulturne baštine Unesco. Potpuno nepravedno, smatraju mnogi, manastir je bitne teološke vrijednosti, a u sunčane dane pruža posebno lijepe igre svjetlosti i sijenki. Tu ćemo napraviti par fotografija, a onda krenuti ka manastiru Dragomirna do koga nećemo uspjeti doći iz prvog pokušaja. Nećemo zato jer nam je odmah poslije kilometar-dva od mjasta Patrauti jedna romkinja pozamašnog obima i godina u širokoj crvenoj suknji stojeći pred zatvorenom rampom pokušavala objasniti da se moramo vratiti iz nekog razloga iako je auto ispred nas propustila. Pošto se nismo mogli sporazumjeti, a Google prevodilac nije još stigao do nasmijane romkinje, ostalo je samo da se vratimo. To nije bio neki problem, čak smo na tom drugom putu vidjeli i fotografisali tipično rumunske kuće koje su se u raznim plastelnim bojama nizale pored puta.

Manastir Dragomirna je ležao kao usamljeni biser na obali jezera okružen zelenilom. Manastirska crkva posve neobičnih proporcija je djelovala kao od čipke istkana i visoko se dizala u nebo. Sa obilaskom manastira Dobromirna smo završili sa obilaskom manastira Bukovine i toga prijepodnevlja ćemo krenuti dalje ka gradu Yasi koje će biti naše sljedeće odredište.

Na ulazu u grad

Manastir Woronetz

Manastir Woronetz detalj

Manastir Humor, detalj sa procesije

Manastir Humor

Ukrašena jaja

Narodna nošnja

Manastir Humor

Manastir Humor ulazna kapija

Manastir Humor

Manastir Humor-rumunska narodna nošnja

Rumunija, region Bukovina-pašnjaci

Rumunsko selo-detalj sa ulice

Manastir Moldovita

Generacije ispred crkve

Pobožnost

Starac u rumunskoj narodnoj nošnji

Zov divljine

Kantoni

Manastir Sucevita

Suceava-drugi dan(207km i 6 sati vožnje)

Suceava-fotka za uspomenu

Suceava

Suceava-park

Suceava-pogled sa tvrđave

Suceava

Manastir Patruati

Patruati-seoska idila

Tipična rumunska kućica

Manastir Dragomirna

Manastir Dragomirna-detalj

Manastir Dragomirna

Na putu od Suceava do Iasi

U Iasi smo stigli nešto poslije podne. Privatni stan koji je čovjek izdavao preko Booking-a jedva smo pronašli. Em adresa i GPS Koordinate nisu odgovarale, em je saobraćaj, kao i posvuda skoro u većim gradovima u Rumuniji čista noćna mora. Bukvalno se puno lakše i brže moglo stići pješice na neku lokaciju u gradu nego sa autom ili bilo kojim drugim sredstvom javnog prevoza izuzev metroa ako ga je bilo. Ipak mi smo se autom odvezli do trgovinskog centra Palas Mali koji se nalazio u centru grada i u podzemnoj garaži ostavili auto, a onda krenuli u obilazak.

Za grad Iasi moglo bi se reći ovako-drugi po veličini grad u Rumuniji sa 370 000 stanovnika koji je kulturni, privredni i istorijski centar provincije Moldau. Palača kulture je veoma impresivna a većinu znamenitosti grada je moguće vidjeti ako prošetate bulevarom Stefan cel Mare. Turizam je slabo razvijen, ali to nas nije ometalo da jedno poslijepodne uživamo u njemu. I da, ostali smo impresionari tržnim centrom, koji je veoma lijepo uređen i opremljen i ako slučajno uđete u neku od trgovina da znate da ćete, neplanirano, ostati bez novca.

I još nešto. Kada stanovnicima glavnog grada Rumunije, Bukurešta, padne na pamet da vikend provedu u ovom prelijepom gradu-za većinu njih dolazi u obzir samo let avionom jer između ova dva velika grada nema autoputa, putuje se veoma sporo i dugo. Ali ako imate vremena moći ćete sa sigurnošću uživati u ljepoti krajolika, nepreglednih polja zasijanih žitaricama i prelijepih mjesta pored puta. Izbor je vaš. Ovdje su neke od fotografija nastale obilaskom grada.

Palača kulture

Velike svjetske firme ID sektora se nalaze u Iasi

Palača kulture

Crkva, Iasi

Petak poslije podne

Posvuda cvijeće

Šetalište

Iasi

Socijalistička arhitektura

Iasi

Iasi, zalazak sunca

Iasi

Iasi, detalj

Iasi

Palača kulture

Palas Mali, trgovački centar

Za ovo naše putešestvije po Rumuniji karakteristično je par stvari. Jedna od njih je da smo imali obilježene ciljeve koji bi bili interesantni za obići, a druga je da nismo imali čvrst i fiksiran plan kuda bi putovanje išlo. U početku smo imali rezervisan samo jedan hotel u Rumuniji, za prvu noć i ništa više. Znači mi smo naše putovanje planirali bukvalno iz dana u dan, ovisno od puno toga i bili smo veoma fleksibilni što se planiranja tiče. To je bila velika prednost na ovom našem putovanju. Booking nam je pri tom bio veoma od pomoći sa svojom ogromnom mrežom hotela i apartmana po privatnom smještaju kao i veoma dobroj aplikaciji koja je uključivala veliki broj filtera kad je preciznija pretraga bila u pitanju. Tako da smo i te večeri u gradu Iasi, pred spavanje, odlučili da naš sljedeći cilj bude par dana u primorkom gradu Konstanzi, na moru, jer smo obadvoje bili za to da bi nam baš odgovarala pauza na našem putovanju, a i Crno More niti smo kada prije toga vidjeli niti doživjeli a ne delta Dunava u Crnom Moru. Ne iz toga razloga što je za obilazak ušća Dunava u Crno more trebalo najmanje pola sedmice koju nismo imali kad se uzme u obzir da smo to vrijeme mogli provesti u Konstanzi u upoznati kako igleda ljetovanje na rumunskom moru. Znači, kao i mnogo puta u životu, morali smo napraviti kompromis i odluka je pala da deltu Dunava žrtvujemo za odmor na crnomorskom, rumunskom primorju. Bila je to druga žrtva i drugi cilj koji smo imali pred očima a koji nećemo stići obići ovim našim putovanjem. Prvi je, kao što sam već napomenuo, bila planinska cesta, Transalpina, koju niti iz drugog puta nećemo uspjeti preći, pokazaće se kasnije.

I tako, ujutro, te subote, 27 maja smo ustali i pošto smo popili kafu u sobi i spremili kofere, krenuli polako na put, ka sljedećem odredištu a to je bio pomorski grad Konstanza, na crnom moru, gdje smo namjeravali ostati sljedećih par dana i tako napraviti pauzu u našem putovanju. Put i nije bio tako dug, nekih 430 kilometara, ali nam je za njega trebalo čitavih 6 i po sati vožnje. Doručkovali smo usput i jednom od mnogobrojnih restorana na putu, a u sobu našeg hotela, Bavaria Blu, smo ušli malo poslije 15 sati. Ostavili stvari, spustili se do obližnjeg restorana, jeli šarana sa polentom, njihovo nacionalno jelo i otišli, poslije šetnje obalom, na spavanje. I koliko god su predjeli pored puta bili prelijepi i apartmen u hotelu udoban, bila je to jedna od onih nemirnih noći u kojima nije bilo sna. Možda je tome doprijenila subotnja veče i galama sa plaže koja je dopirala kroz otvorene prozore naše sobe duboko poslije ponoći.

Iasi-Konstanza(431km i 6,5 sati vožnje)

Krenuli smo na put, predjeli pored puta su bili odmor za dušu

Kuća pored puta

Bijeli, pamukasti oblaci

Proljeće u punom jeku

Čobanin

Ovakvi prizori su sve rjeđi

Nepregledna polja žitarica

Nepregledna polja, poneko auto i konvoji NATO snaga-to smo sretali na putu

I crkve posvuda

Idila u polju

Crkve posvuda

Polako se spremalo nevrijeme

Ulaz u Konstanzu

Naš Hotel u poznatom rumunskom odmaralištu na obali Crnog Mora, Bavarija Blu je vidio i bolje dane. Apartman je bio prostran i lijepo uređen, sa balkonom koji je gledao na bazen i more sa koga je bilo uživanje piti jutarnju kavu sa pogledom, ali su nedostajale te finese i sjaj koji je nekada hotel imao. Isto tako, iako smo mi boravili u njemu od 27 do 31 maja, a sezona je oficijelno počinjala od 1 juna, čistačica svo to vrijeme nije našla za zgodno da očisti i balkon od prašine i ostale prljavštine, a za doručak smo jeli samo jedanput u bifeu i to u nedelju 28 maja dok je još bilo podosta gostiju iz Bukurešta koji su ovdje provodili vikend. Nakon toga smo jeli u restoranu hotela sa građevinskim radnicima koji su ovdje ubrzano radili na popravkama prije početka sezone i naravno za izabrati je bilo sam par jela za doručak sa karte. Isto tako je i veliki bazen ispred hotela bio dobro zapušten sve do zadnjeg dana do otvaranja, kada je očišćen. Ipak mi smo, pošto nismo bili sitničari a i znali smo i sami uzeti metlu u ruke i pomesti balkon i kupati se u bazenu i pored opalog lišća sa obližnjeg drveća, uživali ovdje. Samo u restoranu hotela osim za doručak, nismo više jeli, pošto je u samoj blizini bilo par izvrsnih restorana u kojima se služila tradicionalna jela, pa smo tamo bili gosti. Od hotela smo imali i besplatne ležaljke na samoj plaži i to je funkcionisalo perfektno. Samo vrijeme je bilo manje više proljećno, sa slojem sunca, pa onda vjetra i kiše i tako naizmjenično, tako da smo mi vrijeme našeg boravka ovdje iskoristili da obiđemo sam grad Konstanzu i to natravno, pješice, a onda jedan dan posjetimo i poznato odmaralište na samoj rumunsko-bugarskoj granici, Vama Veche u kome su se ljedi okupljali ljudi iz alternativne scene iz regiona pa i šire. Naravno okupali smo se i u ne tako slanom Crnom moru i posjetili super opremljen trgovački centar u gradu, prije nego ćemo 31. maja krenuti ka našem sljedećem cilju, ka glavnom gradu Rumunije, ka Bukureštu.

Prvi dan nam je počeo tako da smo poslije doručka, pošto je jutro još bilo prepuno oblaka koji nisu najavljivali sunčan dan, krenuli u obilazak grada. Zamolili smo djevojku na recepciji da nam pozove taksi pošto sam centar nije bio baš tako blizu našeg hotela, da bi se tako odvezli do kasina koji se nalazio na samoj morskoj obali ispod starog grada a onda se polako vratili pješice nazad, razledajući grad. Nakon što smo izašli iz taksija krenuli smo u obilazak obale i starog grada. Kasino je bez sumnje najljepša zgrada u gradu ali istodobno i ruglo grada izloženo propadanju. U vrijeme našeg boravka u Konstanti upravo se renovirao i nismo puno vidjeli od njegove ljepote, tako da se toplo nadam da će jednog dana zasijati starim sjajem. Kod kasina smo se fotografisali kod dvije djevojke koje su odmah izrađivale fotografije sa magnetnom trakom, za uspomenu. Kasnije smo se zaputili ka starom gradu u kojem je pored starih crkava bilo i par džamija, a onda popili i ksfu u jednom od mnogobrojnih kafea koji su se tu nalazili, da bi se onda polako zaputili nazad prema našem hotelu. Taj dan smo još otišli i do plaže gdje smo se sunčali dok je vjetar rastjerao oblake i kraj dana učinio veoma pijatnim. U moru se taj dan nismo kupali, tek u bazenu hotela na povratku u sobu smo nekoliko puta preplivali bazen u kome smo bili jedini gosti. Na vešeru smo ovaj put otišli u riblji restoran koji je bio visoko ocijenjen na net-u i u kome nije bilo menij-a, nego izložene ribe i plpdovi mora u vitrina, a veoma ljubazni kuvar je za tili čas spremio naš izbor dok smo mi ušivali u poslednjim zracima sunca za stolom na plaži, toga dana.

Kasino, zaštitni simbol Konstanze

Stari grad

Šstalište uz obalu

Konstanza je imala burnu istoriju

Ovo ipak nije ruska flota

Ispred crkve

Šetnje starogradskom jezgrom

Konstanza

Svjetlost i boje Konstanze

Pogled na more

Mnoštvo crkvi

Jezero, pa more

Tipično rumunska crkva

Pogled preko jezera na more

Psi i sijesta

U Rumuniji smo vidjeli ru#e neobičnih boja

Rumunske ruže

Šetnja plažama Mangalije

Bijeli svjetionik

Svjetionik

Dio mola

Vjetar na plaži

Nije sjeverno nego crno more

Sezona još nije počela

Makovi

Još uvijek zimski san

More i oblaci

Vama Veche

Vama Veche-makovi na plaži

Školjke

Zalazak sunca na plaži Mamaia

U Rumuniji i psi i mačke žive pravim pasjim i mačijim životom

I tako, toga 31. maja 2023 godine , ujutro, poslije doručka, krenuli smo na završni dio našeg putovanja po Rumuniji. Bila je srijeda i mi smo imali još tri dana vremena, pošto smo namjeravali da se u subotu vratimo nazad za Austriju. Tri dana i još dva grada za posjetiti. Jedan je bio Bukurešt, a drugi Temišvar, a onda smo odlučili da napravimo malu obilaznicu i takođe posjetimo i Sighisoara, gradić koga nismo uspjeli obići dok smo u prvoj polovici putovanja bili u njegovoj blizini, a koji je sa svojim Gornjim gradom, izgrađenim u gotičkom stilu, koji je takođe bio dio kulturne baštine UNESCO privlačio turiste sa svih krajeva svijeta. Na putu smo usput posjetili još par zanimljivih mjesta poput prelijepog zamka Peles, dvorca Biertan i Kirchen Burg u mjestu Hosman, poznatog kalendarskog fotomotiva.

Bukurešt je definitivno balkanski grad sa jakim kontrastima. Takozvani, Pariz istoka, je skoro 100 godina tadođe bio pod uticajam francuskog stila gradnje, a istočnoevropski je postao tek poslije drugog svjetskog rata. Kontrast pojačavaju stare bizantijske crkve, socijalistička betonska arhitektura i skoro besplanski stil izgradnje. Saobraćajni infarkt koji stalno prijeti da "usmrti" grad i istovremeno skupe marke automobila su dio kontrasta. Mi smo ovu metropolu doživjeli na svojoj koži. Istina na kratko vrijeme, ali ipak dovoljno da dođemo do zaključka da u njemu ne bi nikad živjeli, iako naravno u njemu ima i lijepih stvari. Staro jezgro grada je pozitivan primjer za ljepšu stranu. I naravno mladost Bukurešta takođe. Na sljedećim fotografijama je oslikan Bukurešt mojim okom, koje je sklono onim ljepšim stvarima.

Od Konstanze do Bukurešta za 3 sata(229km)

Na ulazu u grad. Rijeka automobila i Palača vlade sagrađena u vrijeme Čaušeskog

Grand Hotel

Bukurešt

Rumänische Athenäum

Pariz istoka

Bukurešt

Poslije Pentagona drugi po veličini objekt na svijetu Čaušeski Palača

Bukurešt

Iako je naš Union Plaza Hotel bio skroz okay, mi smo poslije jednog dana u glavnom gradu Rumunije, prepješačenih 20-tak kilometara i proljetne temperature zraka oko 30 gradi i sa dozom radosti dočekali sutrašnji dan koji nas je vodio dalje od ove balkanske metropole, dalje ka sjeveru. Prva stanica na tom putu ka gradu Sighisoara bio je bajkoviti dvorac Peles kod koga smo stigli u samo jutro.

336 km i 6 sati vožnje

Castle Peles

Sighisoara

Sighisoara i gornji grad

Sighisoara

Sighisoara zalazak sunca

U petak, 02 juna smo napustili Sighisoara i krenuli na put dug 388km do Timisoara(Temišvara) koji smo prešli za nepunih 6 sati. Pri tom smo posjetili prelijep dvorac Biertan i u mjestu Hosman crkvu Kirchenburg-Holzmengen koja je čest fotomotiv u Rumuniji. Ovo su neke od fotografija sa puta.

Biertan

Biertan-tipično rumunske kućice

Biertan

Hosman i crkva Kirchenburg-Holzmengen

Temišvar

Temišvar je djelovao pomalo drugačije od ostalih rumunskih gradova-bio je nekako uglancan i ispoliran. Ne da ostali rumunski gradovi i mjesta nisu bili čisti, čak štaviše djelovali su nekako prirodnije i ljepše od puno drugih mjesta koje sam do sada vidio. Možda ima veze i to što je Temišvar proglašen evropskom prestolnicom kulture za 2023 godinu, no bez obzira na sve moram priznati-veoma lijepo uređen i čist grad u kome smo uživali jedno poslijpodne prije nego ćemo u subotu ujutro krenuti za Linz na put dug 755 km kojih ćemo preći za oko 8 sati vožnje. I da, usput ćemo navratiti u Budimpeštu, na doručak i kafu i prošetati centrom grada. Je da je ulazak u takav veliki grad kao što je ovaj uvijek povezan sa stresnim situacijama, ali je želja da je ponovo vidimo bila veća od svega.

Tako ćemo mi, naše kružno putovanje Rumunijom koje smo započeli sa Novim Sadom koji se nalazi u Srbiji, završiti u Budimpešti koja je glavni grad Mađarske. Ima to smisla kad se uzme da je istorija Rumunije vrlo povezana sa ova grada, naroda i države i koja često se kroz istoriju ispreplitala među sobom.

Budimpešta

I evo nas na kraju priče. Kružno putovanje Rumunijom nas je svakako obogatilo za jedno novo iskustvo i za jednu novu prestavu o ovoj zemlji, svakako u pozitivnom smislu. Nismo vidjeli sve, čak ni sve od planiranog, ali smo vidjeli dosta. Možemo slobodno reći da nismo imali lošeg iskustva, čak naprotiv ljudi su nam u par situacija pomogli. Uglavnom, Rumunija je puna kontrasta, prirodne ljepote, uređenih gradova i još ljepših malih mjesta i sela, priroda je posvuda u taktu, hrana je izvrsna. Trgovački centri su bolje opremljeni nego u Austriji, saobraćaj u velikim gradovima je pregust, putevi su u dobrom stanju. Pletena korpa od pruća je 5 Eura i za turiste i za domaće, što u puno istočnoevropskih zemalja nije samo po sebi razumljivo. Samo smo ovdje doživjeli da se taksista izvinjavao zbog kolapsa u saobraćaju i što ne može brže da nas doveze do cilja. Sve u svemu mi smo imali veoma lijepo putovanje, a za sve one koji se možda dvoume kad je putovanje u ovu zemlju u pitanju, slobodno idete, bićete skoro kao među svojima, tj. domaćima pošto je ogromna većina turista-sami Rumuni. I da, od svojih prijatelja Rumuna sam dosta puta dobio preporuku da je najsigurniji način ako putujete autom Rumunijom da vozite iza nakog kamiona. Em oni voze maksimalnom mogućom brzinom, em sigurno vas niko neće zaustaviti zbog brze vožnje. Mi to nismo koristili zbog toga što smo imali širom otvorene oči da upijemo i ponesemo što više utisaka iz ove prelijepe zemlje. Ja se još toplo nadam da sam vam svojim blogom o njoj probudio radoznalost i želju za putovanjem u nju, a nadam se svakako da sam vam bar djelimično uspio prenijeti svoje utiske o njoj. Ostajte mi zdravo i živo i do nekog sljedećeg bloga. I lijepo i sunčano ljeto još svima koji poput mene još nisu bili na ljetnom odmoru. A i onima što jesu. Veliki pozdrav.

4 komentara:

Anonimno30. srpnja 2023. u 14:18
Svaka tebi cast koliko je vremena utroseno.Ja skoro pola sata samo slike gledao.Hvala pozz.
OdgovoriIzbriši
Odgovori
Anonimno30. srpnja 2023. u 20:04
Super… sta se moglo drugo i ocekivati od Avanturista…samo naprijed u nove izazove 👍
OdgovoriIzbriši
Odgovori

Dodaj komentar

Rumunija - put u prošlost i put u sadašnjost

4 komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts

Rumunija - put u prošlost i put u sadašnjost

You Might Also Like

4 komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts