Uzduž i poprijeko Francuskom ili tamo gdje bogovi najradije jedu

            Korona, svjetska kriza u svijetu i konačno rat u Ukrajini-sve to smo stavili na stranu kao da i ne postoji i krenuli na jedno veliko dvosedmično kružno putovanje Francuskom  - imali smo šansu, novac i vrijeme koje nismo htjeli propustiti, jer najviše od svega u vazduhu je visila, poput ljetnog oblaka punog kiše ili leda, neizvjesnost šta donosi sutra u ovom novom vremenu gdje se svijet mijenjao tako brzo kao nikada do sada.

 

 Bazilika Sacre-Couer - mjesto odakle Pariz ispraća dan na počinak

 

Tour de France 2022-na naš način

                     Put smo podijelili po etapama, jer samo tako je bilo moguće, obići sve te ciljeve koje smo isplanirali i preći skoro 4000 kilometara sa autom. Naravno cijene goriva kao nikada do sada, kao i visina putarina nam nije išla pod ruku, ali mi smo bili čvrsto odlučili krenuti na ovo putovanje. Prvi cilj na našem putu nas je vodio do naših Maje i Miše koji su se nedavno preselili iz Wien-a u  Bad Homburg u blizini Frankfurta am Main, kojoj je Dražana bila tetka i sa kojima smo oduvijek bili u veoma dobrim odnosima, a imali smo već odavno poziv od njih da ih obiđemo. A i u meni je odavno tinjala želja da posjetim tu veliku evropsku financijsku metropolu sa svim tim visokim zgradama sa kojima je podsjećala na New York u Americi. I tako smo se,poslije nešto više od 5 sati vožnje obrali kod njih dvoje u gostima, gdje smo se naredna 2 dana prepustili njihovom gostoprimstvu i voženju po turističkim atrakcijama Bad Homburga i Frankfurta am Main. Htio bih napomenuti, za sve one koji namjeravaju posjetiti neke od velikih gradova u Njemačkoj, da provjere da li je za ulazak u centar potrebna takozvana zelena plakata ili ne, da se ne bi desilo da dobijete novčanu kaznu za neposjedovanje iste.

Mi smo tako, te subote, pošto smo ručali i dobro se odmorili kod naših domaćina, obišli Bad Homburg, a onda kasnije Maja nas je odvezla i do Franfurta(pošto je ona zaposlena u jednoj banci u samom centru i imala i svoj parking tamo). Prošetali smo centrom grada, bio je lijep i sunčan ljetnji dan, ne tako prevruć, a na kraju smo otišli do Flöserbrücke, gdje sam napravi svoje tako dugo priželjkivane fotografije Skyline Frankfurta. Zadovoljni lijepo provedenim danom vratili smo se nazad u Bad Homburg, da bi drugi dan, poslije doručka još jednom otišli do Franfurta, da ga vidimo i jutrom. Fotografisali smo neke od ogromnih nebodera koji su se uzdizali visoko u nebo a onda na kraju se popeli i na Katedralu u centru-Domturm odakle puca predivan pogled na Skyline. Moram napomenuti da karta košta tek par eura, ali da uspon na vrh nije baš tako lak, sobzirom da je stepeništa na par mijesta tako usko da morate sačekati na nekom od proširenja da se mimoiđete sa ljudima koji dolaze sa suprotne strane.

I na kraju u Frankfurtu smo doživjeli i jedinu neprijatnost na ovom našem putovanju. Naime iako nas je Mišo uozoravao da je kvart u kome se okupljaju narkomani u blizine željezničke stanice, "Sodom i Gomora" mi mu nismo baš vjerovali pa smo odlučili da se sami uvjerimo u to. Pri tom nas je verbalno napao jedan mlađi narkoman, vidjevši u mojim rukama kameru, koji je svo vrijeme oblijetao oko mene i tražio da poništim fotografiju koju i nisam napravio i zalijećući se na mene da sam ja pomislio u jednom trenutku da će me još udariti, što se na svu sreću nije desilo a sve se završilo tako da je on naprasno kao ukopan stao na mjestu na kome je završavala nevidljiva granica između normalnog svijeta i njihove carevine. Zato, moj savjet, obiđite ovaj kvart u širem luku ako dolazite sa ili idete na željezničku stanicu. Stvarno je veoma ružno u njemu a možete eventualno doživjeti neprijatnosti kao i ja.

Poslije, vrativši se kući, trebalo je nešto vremena da zaboravimo ovu neprijatnu epizodu, ali smo poslije, na zajedničkoj večeri, konačno zaboravili sve te ružne stvari i prepustili se uživanju u jelu i društvu naših domaćina, koje smo teška srca, sutradan, poslije kafe, napustili i uputili se prema Parizu.

Bad Homburg

Kineska Pagoda u parku

Spomenik djeca sa fenjerima u centru grada

Krovovi crkve

Fotka za uspomenu, nas dvoje sa Majom

Tipična njemačka kuća

Ruska crkva u parku grada

Frankfurter Römer

Frankfurt am Main-Skyline

Frankfurt am Main-Skyline

Frankfurt am Main

Frankfurt am Main

Frankfurt am Main-Skyline

Frankfurt am Main-Skyline

Frankfurt am Main-Skyline

Frankfurt am Main-Skyline

                            Put od Pariza je protekao bez ikakvih problema. Naš je hotel(Hotel des 3 Poussins-hotel kod 3 Pileta)  bio dosta centralno smješten pa smo bukvalno osjetili na svojoj koži šta znači autom se provozati centrom Pariza. Srećom, garaža(parking de la Place Saint-Georges) je bila smještena samo 50-tak metara od hotela u istoj ulici i koštala je 59€ za dva dana, što i nije bila tako velika cijena u odnosu na druge garaže u okolini. Ova kombinacija se pokazala kao pun pogodak i mogu je toplo preporučiti svima koji imaju namjeru u Pariz doći autom. Hotel je imao 3 zvjezdice i sa doručkom je koštao oko 532€, što takođe za pariške uslove i nije bilo preskupo. I sve je bilo perfekt. Od njega do starog dijela Pariza je bilo oko 15-20 minuta hoda, a do muzeja Louvre malo više od sat vremena, ako se odlučite da ne koristite metro. Inače mi smo drugi dan imali plan koristiti bus, ali karta se nije mogla kupiti niti na stanici a niti u busu, tako da smo na kraju obišli sve veće znamenitosti pješice. 

Došavši u hotel, pošto smo se istuširali i raspakovali stvari i malo se odmorili od puta, krenuli smo u obilazak starog dijela Pariza(čuvena četvrt Montmartre). Prvo smo otišli do bazilike Sacre-Couer koja izgleda zaista predivno i odakle puca predivan pogled na grad, ali oko koje je uvijek i masa ljudi, kao i vojnika nauružanih dugim cijevima koji čuvaju ovaj objekat. Napravili smo par fotografija Pariza a onda krenuli u obilazak ovog dijela grada Montmartre koji inače važi za autentičan stari Pariz. Tu kod katedrale smo napravili i jednu grešku, naime na nas je naletio "slikar-umjetnik" koji nam je predložio da napravi portret od nas, našto sam ja pristao, iako nisam vidio kako on to radi. I tako dok smo mi sjedili u obližnjem kafeu a on oslikavao prvo mene a onda Dražanu jedva smo na kraju dočekali da ugledamo njegovo umjetničko djelo za koje je on tvrdio da će jednoga dana možda vrijediti kao Mona Lisa. Kad je okrenuo crtež veoma smo se iznenadili, nismo se sami mogli prepoznati. Ama baš niti jednu crticu lica nije pogodio, bili smo bukvalno prevareni za 60€ koliko je tražio sa svoju umjetninu. Ništa i ovu školu života smo platili, samo par metara dalje čitava kolonija umjetnika je odslikavala na desetine turista i to vrlo vjerodostojno. Mi smo istina ponijeli unikatnu uspomenu iz Pariza, veoma originalnu, dobro je pritom platili, koja sada viši uokvirena u našoj dnevnoj sobi i često na licima gostiju izaziva osmijeh. 

Poslije ove avanture sa oslikavanjem naših portreta, nastavili smo sa obilaženjem Montmartre. Moram priznati da se odista u ovom dijelu Pariza osjeti duh prošlog vremena.Poslije smo se pored pariškog groblja spustili do Moulin Rouge i vratili u naš hotel, gdje smo se osvježili,kratko odmorili a potom ponovo otišli do basilikegdje smo na ulici pojeli palačinke a onda od same basilike uživali u prelijepom zalasku sunca iznad grada, a ovu ljepotu je uljepšao i mjesec koji se upravo pojavljivao na horizontu iznad grada.Bio je to prizor za pamćenje.

Park Jardin des Abbesses-detalj 

Park Jardin des Abbesses-detalj 

Park Jardin des Abbesses-detalj 

Basilika Sacre-Coeur

Pogled na Pariz

Pogled na Pariz

Pogled na Pariz

Kolonija slikara 

Ispred galerije

Poznati restoran u Montmartre

za uspomenu

Moulin Rouge

Basilika Sacre-Coeur

Karusel

Pariz

Pariz

Ajfelov toranj

                          Naš drugi dan u Parizu je bio rezervisan za glavne pariške atrakcije. Krenuli smo odmah poslije doručka. Imali smo namjeru busom par stanica otići do mosta Pont Neuf na velikom ostrvu na rijeci Seni koji se smatrao nultom tačkom Pariza. A onda je slijedilo iznenadjenje, na autobuskoj stanici se nije mogla kupiti karta, a onda nam je vozač autobusa rekao da ne možemo ni u busu kupiti istu, nego samo putem aplikacije. Do metroa smo imali opet 15 minuta pješice tako da smo na kraju otišli pješice do mosta odakle smo namjeravali početi sa razgledanje grada.

Onda nas je tamo policija vratila nazad iz kvarta gdje je bila vlada, pa smo tek sa zakašnjenjem stigli do poznate katedrale Notre-Dame de Paris. Prilaz je bio zagradjen ogradom građevinske firme koja je renovirala ovu poznatu građevinu poslije katastrofalnog požara iz 2019 godine. Rutu smo nastavili do muzeja Louvre za koji takodje nismo stigli dan prije kupiti karte, jer je najkraći rok za kupovinu istih bio dva dana. Ovako smo Louvru razgledali sa vana i onda parkem Jardin krenuli ka Trijumfalnoj kapiji. Na putu do nje Pariz se pokazivao u svoj svojoj ljepoti i bezbrojni foto motivi su iskakali ispred nas. Usput smo u poznatoj aveniji Avenue des Champs Elysees jeli, u belgijskom restoranu, kompletan meni je koštao samo 19€ po osobi razumije se. Ali ne u tarasi restorana na sredini ulice, nego u restoranu. Napolju su važile druge cijene. 

Okrijepljeni stigli smo i do poznate kapije koja je odista djelovala impozantno. Auto su do nje dolazila sa svih strana, a svi su nastojali tu napraviti što bolji selfi. Tako smo i mi, napraviši par fotografija krenuli dalje ka Ajfelovoj kuli. Opet pješice, a ne metrom, jer smo trebali 10 minuta ići do stanice, a onda još 15 do tornja. Ovako smo vidjeli više od Pariza. Došavši do Ajfelovoj tornja odmah smo se ukrcali na brod za koji smo imali kupljene karte za razgledanje grada. Na brodu je bila prilična gužva ali je bilo dovoljno mjesta da se sve velike poznate građevine vide. Vožnja brodom je koštala 16 eura, trajala je oko sat vremena i svakako imate moju toplu preporuku za nju. 

Poslije vožnje smo prošetali oko tornja, koji je već bio dobro pohrdjao i spreman za farbanje. Pri tome smo napravili nekoliko fotografija ove predivne građevine. U blizini smo u jednom kafeu pojeli palačinke i kolače, a onda preko Sene prešli u park preko puta prepun fontana odakle je moguće napraviti prekrasne fotografije Ajfelovoj tornja. Nakon toga smo riješili da se vratimo u hotel, sunce je već neumoljivo pružilo, bilo je kasno poslijepodne, a i na kraju snaga. Pošto je taksista već čekao jedući sendvič, prišli smo mu i pitali koliko traži da nas vrati u hotel. Rekao je 30€, mi smo mu se toplo zahvalili i krenuli pješice. Nakon sat i 10 minuta smo stigli u hotel, imajući ovako priliku da još jednom razgledamo grad iz ove perspektive. Došavši u hotel, malo smo se odmorili i otišli na večeru u libanonski restoran odmah na početku ulice. Mali trg u neposrednoj blizini hotela bio je pun restorana i svi do reda su bili skoro puni. U libanonskom restoranu smo dobro jeli, i sve sa pićem smo platili 25€. Ko kaže da je Pariz skup. Taj dan smo prepnešačili 27 kilometara Parizom i tako postigli sopstveni rekord koji smo ikada napravili u jednom danu. Umorni od toga odmah smo zaspali, po povratku u hotel, a ujutro poslije doručka je slijedio put dalje ka Normandiji.

Drugi dan u Parizu

Notre-Dame značajno oštećena požarom 2019 godine

Notre-Dame

Detalj iz Pariza

Pariz

Na putu ka Louvru

Louvre

Louvre

Od Louvre ka parku Jardin

Arc de Triomphe du Carrousel

Pogled odozdo

U trenutku predaha

Ka Trijumpfalnoj kapiji

Place de la Concorde

Place de la Concorde

Fontaine des Mers

Ka trijumpfalnoj kapiji

Ovdje se čeka u redu da se uđe u trgovinu

Trijumpfalna kapija

Ajfelov toranj

Notre-Dame u obnovi

Notre-Dame se obnavlja

Pogled na Ajfelov toranj sa broda

Ajfelov toranj sa broda

Ispod tornja

Ispod tornja. Za ovakvo razgledanje se ništa ne naplaćuje

Ajfelov toranj iz parka sa fontanama preko puta Sene

Ajfelov toranj iz parka sa fontanama preko puta Sene

 

                       Dva dana u Parizu je prošlo veoma brzo, i treći dan, poslije doručka smo krenuli dalje, ka atlanskoj obali izmedju Britanije i Francuske, gdje nam je Highlights dana trebalo biti mjesto Etretat, turistički magnet u ovom dijelu zemlje. Usput smo prvo posjetili ruševine zamka Gaillard koji se kao biser uzdiže iznad malog slikovitog mjestašceta Les Andelys koga grli rijeka Sena. Bili smo jedini turisti kad smo stigli oko 9 sati, nešto kasnije je stigao i turistički radnik koji je oko 11 otvarao tvrđavu za posjetioce. Napravili smo prelijepe fotografije zamka kao i gradića ispod a onda krenuli dalje prema gradu Rouen koga krasi prelijepa katedrala Notra Dame za koju mnogi tvrde da je najljepša u Francuskoj. Za ovaj grad je takodje potrebna zelena plakata za auto za ulaz u centar grada, koju nismo imali, pa smo svjesno rizikovali kaznu, koja na svu sreću još nije stigla a nadam se da ni neće. Za razliku od ove, stigla je kazna za brzu vožnju u visini 30 eura i to samo par dana od našeg povratka u Austriju, a zbog prekoračenja brzine od 9 kilometara. Tolerancija odbijena u našu korist, naravno. 

                            Mi smo se ovim gradom oduševili, zadržali se u njemu oko dva sata, a onda krenuli dalje prema Etretat. Stigavši tamo parkirali smo se na parking na samoj obali mora, a odatle krenuli prvo na jednu, pa na drugu stranu strme obale uživajući u prelijepim fotolmotivima Etrata. Na pola puta smo ručali u restoranu na obali, a onda obišli i drugu stranu obale. Vrativši se nazad, Drazana je kupila sebi još žutu kabanicu, kao suvenir iz Etretat, pa smo sjeli u auto, već izmoreni od pješačenja i krenuli ka gradu Cean, preko poznatog mosta Pont de Normandie koji se nalazi na ušću rijeke Sene u atlanski okean. Prelaz preko mosta se naplaćuje, a za sve one koje zanima ova fantastična građevina postoji parking prije naplate rampe gdje možete ostaviti auto a onda se popeti na vidikovac iznad rampe odakle imate odličnu šansu da vidite most i fotografišete ga. Mi smo u Ceanu iznajmili prenoćište kod ljubazne Francuskinje ruskog porijekla Elene koja se svojski trudila oko nas. Kasnije smo pješice otišli do centra grada, uređenog i bez smeća, punog mladosti, gdje smo večerali i nakon toga premoreni od prethodnog dana otišli na spavanje. 

Les Andelys

Ruševine tvrđave Gaillard

Pogled od tvrđave na slikoviti Les Andelys

Gaillard

katedrala Notra Dame u Rouen-u

Detalj iz katedrale

Detalj iz katedrale

Detalj iz katedrale

Detalj iz katedrale

Katedrala odista izgleda impresivno

Detalj fasade

Nastavljamo šetnju ka starom gradu

Karusel, neizostavan u ovoj zemlji

Fasade u starom gradu

Neobična crkva u strarom gradu

Posvuda crkve

Polako se opraštamo od Rouen-a i krećemo ka moru

Konačno na glavnom današnjem cilju...Etretat

Etretat je poznat po svojim strmim liticama

Litice Etretat-a

Fotka za uspomenu

Idilično mjesto na obali Etretat-a

Putem ka Etretat-u

Pogled na litice Etretat-a

Na drugoj obeli Etretat-a

Prelijepi prizori 

Strma obala Etretat-a

Fotka za uspomenu

Zajedno gledati u istom pravcu....nije li to ljubav

Teren za golf iznad Etretat-a

Most na mjestu gdje se Sena ulijeva u more...Pont de Normandie 

Francuzi su pravi majstori za mostove

Pont de Normandie

Umjetnost izgradnje mosta, ili?

Pont de Normandie

Pont de Normandie

                        Sljedeći dan smo dočekali sa nestrpljenjem, a put nas je vodio po tragovima 2 svjetskog rata, bunkerima i utvrđenim linijama njemačke odbrane od savezničke invazije, koja je ovdje započela na Dan D, 06.juna 1944 godine. I dan danas se da naslutiti koja se bitka ovdje odigravala u tih par prvih junskih dana 1944 godine. Njemački bunkeri sa ogromnim velikim topovskim cijevima su djelovali zastrašujuće još uvijek, ali se pravi utisak o žestini ogorčene borbe da naslutiti tek obilaskom nekih od mnogobrojnih muzeja posvećenih ovim borbama, kao i američkom i njemačkom vojnom groblju. Strašna je takođe spoznaja koliko mladih života je ovdje zauvijek prekinuto u ovako inače prelijepom dijelu Evrope i Francuske. 

Linije odbrane njemačke vojske, dobro utvrđene

Bunkeri koji i dan danas djeluju zaptrašujuće

U moru su zauvijek ostali tragovi invazije

Makovi još uvijek rastu na stratištu

Putem savezničke vojske

Muzej posvećen borbama savezničke vojske

Tenkovi saveznika

Tipične kuće Normandije

Američko vojno groblje...Normandy American Cemetery

Plan napada saveznika

Spomenik u američkom groblju

Ogroman kompleks samo pokazuje koliku su cijenu platili saveznici da oslobode Evropu

Bezbrojni krstovi

I poneka Davidova zvijezda

Savezničke zastave

Ovdje je zauvijek zaustavljena mladost

Sjedi i razmisli

Kapela sa savezničkim zastavama

Detalj iz kapele

Američko vojno groblje

Saveznici su se ovdje iskrcali...Omaha Beach

Normandy American Cemetery

Normandy American Cemetery

Omaha Beach

Omaha Beach

Spomenik na plaži

Tabla sa natpisom

Ponovo njemački bunkeri

Njemački bunkeri na samoj obali mora

Sva obala je bila utvrđena

Saveznici nisu imali lak zadatakk ovdje

Uništen njemački bunker

Njemačko vojno groblje

Mjesto za rasmišljanje

Ovde je takođe zaustavljena mladost. Neki su bili još golobradi mladići

Njemačko vojno groblje

Krstovi

Često su i po dva-tri vojnika sahranjeni zajedno

Njemačko vojno groblje

Mladost u posjeti

Njemačko vojno groblje

                          Bilo je već kasno poslijepodne kad smo iza sebe ostavili bunkere i groblja i uputili se krajnjem cilju za današnji dan, a taj je bio manastir, utvrda Saint Michel, treće po broju posjećenosti mjesto iz Francuske.  Da je to tako uvjerili smo se odmah po dolasku na parking ispred manastira. Takav ogroman parking nisam dosad u svom životu vidio. Koštao je 15€, ali tu je bio uračunat i bus do ostrva, a i ulaz u grad se nije naplaćivao. Mi smo opet otišli pješice usput loveći foto motive. Došavši u grad prvo smo se okrijepili od nesnosne vrućine koja je vladala, a onda smo razgledali i sam grad. Onda smo se busom vratili do parkinga, pa u hotel gdje smo se istuširali, kratko odmorili pa nazad ka Saint Michel. Prije toga smo večerali u restoranu sa pogledom na ovo prelijepo ostrvce. Onda opet na parkiralište(spremni smo bili da ga ponovo platimo 15€), pa onda laganim hodom do brane sa namjerom da napravimo večernje fotografije ovog prelijepog ostrvceta, što smo i uradili. Na izlasku sa parkinga prijatno iznenadjenje, parking je ovaj put koštao samo 5 €. Zadovoljni vraćamo se u hotel, sutra nas je čekala veoma duga ruta u pokrajinu Provence u grad Orange koja je trebala da traje nešto više od 10 sati.

Saint Michel-prelijep i izdaleka

Na putu ka Saint Michel-u

Do Saint Michel-a se može i busom, ali ako idete pješice onda vidite ovakve motive

Pogled na Saint Michel

Još preko ove tarabe pa eto nas u Saint Michel-u

I konačno smo došli i do mosta

U gradu

Detalj iz Saint Michel-a

Do katedrale ima bezbroj stepenika

Ovo je pogled sa ostrvceta

Katedrala

Saint Michel

Saint Michel-pogled preko poljane

Saint Michel ljeti

Brana koja čuva Saint Michel

Saint Michel u predvečerje

Ovaj smo trenutak čekali satima-Saint Michel

Saint Michel

 

                      Do našeg hotela B&B u gradu Orange planirali smo na negdje malo manje od pola puta posjetiti poznati francuski ženski dvorac Schloss Chenonceau. Prvenstveno radi toga sto je bio veoma poznat, a onda i radi toga što su vladale skoro nesnosne vrućine i iako smo u autu imali klimu, pauza nam je bila neophodna. Do dvorca smo stigli negdje prije podne, i već na parkingu smo primjetili da nećemo biti sami. Naime ogromna masa turista se sa svih strana slijevala zajedno sa nama kroz velike aleje platana prema dvorcu. Mi nismo imali izbora, bili smo sad tu na ovom mjestu i ko zna kada ponovo, ako uopšte i kada dođemo i nastojali smo od našeg obilaska ovog prelijepog dvorca koji se naslanjao na obale rijeke Le Cher, upiti i ponijeti kući što više utisaka. Tako smo strpljivo sa uglavnom vremešnim francuskim turistima se probijali kroz uske hodnike dvorca dok su nas je sa zidova začuđeno posmatrala bivša vlastela ovog zdanja. Za mene je ipak bio daleko zanimljiviji prekrasno uređen vrt koji je okruživao dvorac.

Chenonceau-prelijep dvorac na rijeci Le Cher

Ka dvorcu

Pogled iz dvorca

Prelijepa bašta dvorca

Dvorac Chenonceau

Chenonceau

Chenonceau

Chenonceau-detalj sa vaze

Chenonceau

Chenonceau, Bay,Bay...

                      Pošto smo razgledali dvorac, na izlazu smo kupili par suvenira i krenuli dalje ka našem hotelu u gradu Orange u pokrajini Provence do koga nam je ostalo oko 5 sati vožnje. Toyota je polako grabila kilometre užarenog asfalta i kako smo se približavali cilju tako se i temperatura povećavala, da bi na kraju, 50 - tak kilometra pred gradom termometar pokazivao da je vani 38 gradi. Na vrućinu vani smo brzo zaboravili kad su počela da se smjenjuju polja lavandi pored puta kako smo se više približavali gradu. Nismo stali da to okovječimo, jer je vani bila paklena vrućina, mi već bili dobro umorni od puta, a nalazili smo se i na autocesti sa koje nije tako jednostavno bilo sići. To se kasnije pokazalo kao greška, jer smo već sutradan, krenuvši dalje ka jugu, ka moru i našem konačnom cilju, prevalili kilometre i kilometre puta uzaludno tražeći prelijepa pola lavandi kao ova. Ali neke se greške ne mogu ispraviti, pa tako nije mogla ni ova, jednostavno se moraš pomiriti sa tim. 

U naš hotel u Orange smo stigli malo prije zatvaranja rezepcije, iako je postojala mogućnost da se preko automata sami prijavite. Dočekala nas je veoma ljubazna sredovječna, nasmijana Francuskinja, koja nam je usput dala par savjeta u vezi restorana gdje se može dobro jesti, kao i atrakcijama grada. 

                        Pošto smo se odmorili autom smo se odvezi do grada, jer je vani još uvijek bila paklena vrućina. Večerali smo ovaj put u italijanskom restoranu, ali greškom ne onom što nam je recepcionarka preporučila, što smo primjetili odmah pošto smo prvi zalogaj stavili u usta. Brzo smo platili i krenuli u večernju šetnju gradom. Grad je bio pun ljudi, muzika je svirala uživo iz susjednog kafea i budila pravi ljetni ugođaj u nama. Nismo  se puno zadržavali u gradu, ipak smo bili umorni, obzirom da smo čitav dan putovali i usput posjetili dvorac na paklenoj vrućini.

Orange smo obišli i ujutro, dok je grad bio prazan a sunčevi zraci polako počeli da se probijaju kroz krovove ovog grada. Popili smo kafu na glavnom trgu ispod starog rimskog teatra, čekajući da se otvori a onda obišli i njega. Karta je koštala oko 10€ i i nije po meni bilo ništa ekstra da se vidi obzirom da je antički teatar bio preuređen za savremene prestave i upravo su tada takođe radnici spremali binu za jednu takvu predstavu. Ali biti u Orange a ne obići poznati teatar bi bila nedopustiva greška.

Teatar u gradu Orange

Teatar u gradu Orange

Kapija na ulazu u antički teatar

Orange...na 38 gradi

Orange

Zid antičkog teatra

Restoran koji poziva da ga posjetite

Hotel u gradu

Dio antičkog teatra

Jena od kapija na ulazu u grad

Dražana ispred kapije

Detalj sa kapije

Kapija na ulazu u Orange

Jutarnje sunce

Antički teatar u Orange

Detalj iz teatra

Zidine ispred teatra

                       Poslije toga smo se odvezli u hotel, pa poslije doručka krenuli na naš krajnji cilj ovog putovanja, na azurnu obalu, tačnije u hotel Village vacances le Domaine D"Agecroft u mjestu Mandelieu-la-Napoule u neposrednoj blizini Cannes. Pri tome smo namjeravali potražiti prekrasna polja lavandi po kojima je ova pokrajina poznata, ali nismo htjeli ići u Valensole, oblast koja je poznata po bezbrojnim poljima lavande, pošto smo tu bili već dva puta, nego smo po izvorima iz interneta pokušali pronaći druga mjesta sa poljima lavande, što se pokazalo ne tako dobrom idejom. Najviše zbog toga, što je predio u kome smo očekivali da ćemo pronaći lavandu, uglavnom bio zasađen vinivom lozom, atako da smo od polja lavande pronašli samo par njih. Na kraju smo se zadovoljili sa tim što smo pronašli a onda se popeli na autoput i uputili ka našem hotelu na azurnoj obali. Hotel smo našli bez većih problema a onda malo teže i naš apartman i na kraju se konačno smjestili u njega. Pogled iz apartmana je bio odličan, plava azurna boja mora se ogledala kao na dlanu,a i apartman je bio dosta prostran sa balkonom, mada ne tako dobro očišćen. Francuzi za ovakve apartmene često naplaćuju 60€ za završno čišćenje a onda nađete korišćeni kondom u kanti za smeće, kao mi sada. No nismo oko toga pravili teatar, nego smo raspakovali stvari i otišli na bazen na kupanje.

Krenuli da tražimo polja lavandi...Naćli smo nebrojne vinograde

Slikovita mjesta poput ptičijih gnijezda na brežuljcima iznad ravnica

Sljedeće na što smo naišli bile su plantaže trešanja

I onda smo se zaputili tamo gdje sigurno ima lavandi..poznati manastir Abbaye Notre-Dame de Senanque

Abbaye Notre-Dame de Senanque

Abbaye Notre-Dame de Senanque fotka za uspomenu

A onda smo pronašli još par polja lavande

Opet slikovito selo na obodu polja

Pčele u lavandi

Ljepota u polju lavande

Oduševljenje

Konačno na cilju-pogled sa naše tarase

Naš hotel-tvrđava

Mjesto gdje ćemo ljetovati sljedeću sedmicu

Tvržava u našem gradu-Mandelieu-la-Napoule

Mandelieu-la-Napoule, idilično mjestašce u blizini Kana

Cvijet na šetalištu

Jena od vila u Mandelieu-la-Napoule

Jedan od Hotela u Mandelieu-la-Napoule

Mandelieu-la-Napoule

Luka svečeri sa naše tarase

Uljuškani brod u zalivu

Tvrđava u Mandelieu-la-Napoule

Naša plaža

Naša plaža

Na putu u Beach Club

Mandelieu-la-Napoule

Beach Club

Azurno more

Plave daljine

                            Sljedećih dana smo se uglevnom odmarali i uživali u plivanju na našoj predivnoj plaži ispod našeg hotela na kojoj je uvijek bilo mjesta. Doručak smo imali u hotelu, na podne bi pojeli nešto od voća a onda bi za večeru išli najčešće u naš mali, slikoviti gradić Mandelieu-la-Napoule a par puta smo večerali i u Kanu (Cannes) koji je 15 auto minuta bio udaljen od nas. Jedan kišoviti dan smo proveli u gradu Antibes, koji nas je zaista oduševio svojom ljepotom. Tako da je naša sedmica na moru proletjela za tren i nismo se ni okrenuli, a čakao nas je povratak u Austriju u našu svakodnevnicu. Naša velika djeca su nas takođe očekivala sa nestrpljenjem. Evo i par fotografija iz te sedmice:

Palme u Kanu

Kan

Kan

Svi koji nešto znače su bili u Kanu 

Kan-Kasino

Od ovih čamaca se nije vidio grad

Tvrđava iznad grada

Svi su htjeli na fotografiju

Detalj iz Kana

Fasada na zgradi u Kanu

Antibes-pijaca

Antibes-detalj sa pijace

Antibes-paradajz u svim oblicima

Kaktus kad procvjeta

Antibes-Picassov muzej

Antibes-ispred muzeja

Antibes u cvijeću

Neko u Antibes dođe sa autom a neko sa ....

Antibes

Antibes-skulptura ispred muzeja

Antibes

Antibes-zaviriti u ogledalo

Antibes-luka

Antibes-luka i tvrđava iznad

Antibes

Antibes skulpura u luci i moja malenkost

Antibes ispred trgovine sreće

Antibes izlog

Za sreću je potrebno dvoje

Antibes

Antibes ulica cvijeća

Cvijet

Antibes ulica ljepote

Antibes čovjek koji pazi

Antibes ulica sreće

Antibes prelijep gradić na azurnoj obali

Antibes

Opet smo na pijaci

Antibes pijaca

Antibes sirevi u stotinu varijacija

Pijaca

Trešnje skuplje od zlata

Pijaca prepuna boja, mirisa i okusa

Antibes

Antibes šetnja po kiši

Šetnja po kiši

Šetnja po kiši

Crvene stijene po kiši veoma skliske

Ovde je neki vajar bio na djelu

Šetnja po kiši

Kaktus kad procvjeta

Cvijet ptica

Cap D Antibes

Mjesto milijardera

Iza ovakvih kapija stanuju najbogatili ljudi svijeta

Uživanje u mirisima

Vila do vile

Kad velika krstarica pođe da napravi jedan đir

A onda ipak isplovi na otvoreno more

Naša marina ranim jutrom

Neka od boginja na vječnoj straži

Neki ljudi stvarno imaju prelijep pogled

Pogled ka Kanu

Prelijepa dvorišta 

Detalj sa šetnje

Neobične crkve

Kuće između stijena

Idealno mjesto za odmor

Kip

Skulptura

Kuda idu divlje svinje

Cvijet

Pogled ka našem hotelu

Obala

Zanimljive crvene stijene

Jutarnja šetnja

Šetnja

Pogled kroz srce

Odmaralište

Pogled na more

Cvijet

Prelijepa zdanja na obali mora

U pozadini naš hotel

Ponovo smo u Kanu

Amazon je još uvijek tu

Naravno i Casino

Kao i kišobran za ljetni pljusak

Ispred Casina

Pogled na Kan

Pogled na Kan

Gdje su nestali svi oni ljudi

Kan

Koliko košta noć

Brodice na bonaci

Kan

Tvrđava iznad Kana

Kan

Kišobran je još uvijek tu

Prolaz kroz grm

Kan

Fasada-detalj iz Kana

Jutro kad smo odlazili

                                I na kraju evo mojih utisaka iz Francuske, onako kako sam ih ja doživio:

                        Pariz-prelijep, veliki i neobičan grad koji ne spava. Ulice su prepune ljudi, uglavnom mršavih, onda kontejnera za smeće koji za divno čudo ne smrde i restorana između njih, sa vrhunskom hranom, ali samo ako je restoran francuski-naravno ima izuzetaka, ali kod Francuza jednostavno sve bolje šmeka.

Pariz je drugačiji, na njega se morate navići, ali ja radije ne bi živio u njemu, previše je haotičan za moj način života. Nije baš čist kao ostali evropski gradovi, par puta sam vidio "gospodu" kako samo spusti smeće pored sebe kao da je to najnormalnija stvar.

Vidjeli smo i čiste francuske gradove, kao što su Rouen, Caen i Orange. 

                         Francuska je i zemlja policije i ljudi koji rade u obezbjeđenju. Mene je policija u povratku sa večere zaustavila da pravim alko test, što za ovih 30 i kusur godina koliko živim u Austriji nisam imao priliku da radim. Puno je normalnih stvari zabranjeno za običan svijet-kao na primjer hodanje ili sjedenje na molu na kome su bile naslagane velike stijene-svojim sam očima gledao kako je policija otjerala par mladića koji su tu došli da se kupaju. Onda posvuda su postavljene kamere i turistička naselja čuvaju privatne zaštitarske firme.

                        I da - u Francuskoj, bilo u Parizu ili na azurnoj obali nemoguće je podići pogled ka nebu a da istovremeno ne vidite najmanje par aviona ili helikoptera koji lete nekuda. Očigledno da bogati radije lete i da ih ima puno i da vlada veliko interesovanje za ovo parče zemlje i vode, tj. mora.

                           Francuzi nerado koriste engleski i njemački jezik, ali su spremni da vam pomognu u svakoj prilici. Za odmor u Francuskoj potreban vam je poznavanje izvjestnog fonda francuskih riječi, za ostatak može vam pomoći i google prevodilac. Sve u svemu, velika zemlj, jakih kontrasta, nagle promjene vremena, najbolje hrane na svijetu i opet neobična i drugačija na svoj način. 

                          I na kraju, nama je ovo bilo već četvrto ljetovanje u Francuskoj, uvijek iskombinovano sa dodatnim putovanjem u cilju da vidimo što više od zemlje, ljudi i običaja i svaki put je bilo drugačijie i zanimljivije. Možda i zbog toga da sa vremenom čovjek mijenja ugao posmatranja, ali u svakom slučaju, ljepote Francuske su vrijedne obilaska. Zato dragi moji, ako imate mogućnosti, obiđite ovaj komadić naše prelijepe planete, gdje su i bogovi najradije jeli. I ako vam se svidjela moja priča ostavite neki komentar o vašem viđenju iste. Za uzvrat ću vam reći kako da dođete do originalnog suvenira iz Pariza-naime kad se popnete do bazilke Sacre-Couer koja ne nalazi u starom pariškom dijelu grada, onda čim naleti neki od "poznatih slikara" sa mapom ispod ruke i ponudi da vam napravi portret-prihvatite odmah. Jer samo tako ćete imati originalan portret kao i mi i  koji sada visi u našem dnevnom boravku i svaki put izaziva osmjeh na licu kod svih kad ga vide. Čak i kod nas.

Nas dvoje nikad

Lijep pozdrav i do sljedećeg čitanja.