Kosovo i mi u njemu

Zašto Kosovo. Pa ponajviše iz radoznalosti, kao i zbog potrebe da posjetimo stare srpske manastire poput Gračanice, Visokih Dečana i Pećke Patrijaršije i na kraju da upoznamo i samo Kosovo, gradove i ljude koje žive u njemu.

Balkanska ruta 26

Kako smo došli na ideju za ovo putovanje. Pa spontano, više bih rekao. Imali smo na raspolaganju jednu sedmicu odmora, početkom septembra ove 2026 godine i nekoliko mjesta koja su nam se uvijek izmicala iz vidokruga a koja smo željeli da posjetimo. Jedno od njih je bio Beograd na vodi, koji se dao odlično uklopiti u ovo putovanje. Plan sam ovaj put razradio pomoću umjetne inteligencije i mogu vam reći da sam ostao prijatno iznađen mogućnostima koje je ona pružala. Za vrlo kratko vrijeme sam imao razrađen plan, za tih 10 dana koliko nam je stajalo na raspolaganju. Znači u petak poslije skraćenog radnog dana smo krenuli na put i pošto je on bio dug, odlučili smo da prespavamo u hotelu Stupnički Dvori koji se nalazio nedaleko od autoputa ka Beogradu a u blizini Slavonskog Broda. Onda po jedna noć u Beogradu, Prištini, Prizrenu i Peći. Nakon toga nekoliko dana na Crnogorskom primorju u Petrovcu na moru i onda zadnja noć u Zadru, na povratku kući. KI nam je pomogao u odabiru ciljeva i prioriteta a da nam ne bude prenaporno. Jedino što nije niti ona a niti mi uzeli u obzir previsoke temperature koje su vladale te sedmice, a koje su se kretale od 33 do 39 stepena Celzijusovih.

Priprema za putovanje je bila nešto koplikovanija, ali i ona je prošla skoro po planu. Prvo, morao sam da uradim servis na autu, a onda i da uzmem dodatno auto osiguranje, pošto za Kosovo nije važilo austrijsko. To je koštalo nešto oko 12 € i mogao sam da ga zaključim online. Imao sam plan i da uzmem i dodatno Kasko osiguranje, ali sam zbog velike cijene odustao od njega (austrijski autoklub je tražio oko 350€ za 10 dana). Zbog toga smo birali hotele na Kosovu za osiguranim i čuvanim parkinzima. Na kraju sam kupio i kandžu za volan kao poslednju prepreku za eventualne lopove. Moram reći i to da je na kraju samo putovanje proteklo bez ikakvih problema, ali predostrožnosti nije nikad na odmet.

Da, još sam se učlanio i u austrijski autoklub - ÖAMTC, uključujući i njihov "Schutzbrief", uslugu koju klub nudi u slučaju bilo kakvih problema bilo u vezi auta ili nas, putnika.

Po prvi put sam koristio i aplikaciju za putovanje Polarsteps i tako omogućim zainteresovanim da me mogu pratiti na ovom putovanju.

I konačno da došao dan da krenemo na put.

Stvari smo počeli da spremamo nekoliko dana prije puta. Na put smo krenuli u petak, 28 avgusta oko podne. Bio je vruć avgustovski dan i živa u termometru se penjala do 39 stepeni, koliko je pokazivala u Stupničkim Dvorima kada smo u kasno poslije podne, nakon 8 sati vožnje stigli. Hotel je vidio i bolje dane, bio je smješten u vinogradima, a namještaj je bio od masivnog slavonskog hrasta. Hrana je bila veoma dobra i ukusna i pošto smo se istuširali i jeli, napravili smo jednu kraću šetnju oko hotela prije nego smo otišli na počinak. Grožđe je bilo već obrano i nekako je bilo žalosno u predvečerje gledati suvu, ispucalu slavonsku zemlju koja je vapila za kišom. Evo i nekoliko fotografija toga dana.

Auto je spremno za puta

Kroz Austriju

Skoro 40 gradi

Stupnički dvori

Hotel

Namještaj od masovne hrastovine

Večera

Piletina u kajmaku

Hotel Stupnički Dvori

Ispucala Slavonska zemlja

Breskve

Šetnje kroz vinograde

Hotel

Kuće na brežuljcima

Za doručkom

Etno selo u blizini

Od hotela u Stupničkim Dvorima do Beograda na vodi, gdje smo imali smještaj trebalo nam je nešto manje od tri sata, računajući i kratko zadržavanje na graničnom prelazu Batrovci između Hrvatske i Srbije. Došavši u Beograd, prvo smo se odvezli u trgovački centar Galerija i pošto smo parkirali auto, otišli smo i na piće i kolač u restoran Opijum i tu završili online registraciju za naš smještaj koji se nalazio nedaleko odatle u jednoj od mnogobrojnih novoizgrađenih višespratnica koje su sve pripadale ovom exluzivnom naselju pod imenom Beograd na vodi. Nakon toga smo malo prošetali pokraj Save, a onda se odvezli do apartmana i raspremili stvari. Nakon toga ja sam ostao da se malo odmorim od puta i velike vrućine koja je i ovdje bila skoro nepodnošljiva, a Dražana je otišla kratko do centra u šoping.

Kada se vratila i kratko odmorila ponovo smo krenuli na obilazak grada, ovaj put u nešto veću i dužu šetnju od 14 kilometara. Nismo mogli da biramo vrijeme, ali smo gledali da uvijek idemo hladovinom ako je to bilo moguće.

Otišli smo do Knjaz Mihajlove, Kalemegdana i do boemske četvrti Skadarlije. U gradu je kuvalo,kao u loncu i iako je bila izmaglica i sunce se nije ni vidjelo, mi smo bili potpuno mokri od znoja. U knjaz Mihajlovoj smo taman sjeli da ručamo kada je udario pljusak koji je trajao kratko i koji ni za bar jedan grad snizio temperaturu koja je bila skoro 36 stapeni. Ali mi smo kad god smo osjetili da smo iscrpljeni od vrućine sjeli u neki od mnogobrojnih lokala da se osvežimo i tek onda nastavljali dalje. Na kraju, tek u sumrak smo krenuli nazad ka apartmanu, probijajući se kroz još uvijek ogromno gradilište, kakav je još uvijek bio Beograd na vodi. Tako smo se jedva dovukli do apartmana i nismo imali više snage da i naveče izađemo do obale rijeke, iako smo imali plan. Tek pred spavanje smo se spustili do ulaza u zgradu da provjerimo da li još radi neka trgovina i da kupimo stvari za sutra, ali nismo imali sreće, u blizini zgrade su sve trgovine bile zatvorene. Tako smo se vratili u apartman, i sa našeg balkona napravili nekoliko noćnih fotografija ovog naselja.

Razradili smo i plan za jutro i doručak, prije nego ćemo napustiti Beograd i krenuti ka Kosovu, ka Prištini. Ove su neke od fotografija iz Beograda.

Pogled sa tarase trgovačkog centra

Trgovački centar Galerija

Beograd

beograd na vodi

Beograd na vodi

Mostovi na Savi

Beograd na vodi

U liftu a ka apartmanu

Nas apartman

Krećemo u obilazak grada

Ispred jedne od mnogobrojnih zgrada

Za uspomenu iz Beograda

Ručak prije pljuska

Ručak

Na trgu

Beogradsko ljeto...Kalemegdan

Pogled sa Kalemegdana...ušće Save u Dunav

Pobjednik

Kalemegdan

Spomenik pobjedniku

Skadarlija

BoemBar

Skadarlija...Fasada

Na povratku u apartman

Ka apartmanu

Beograd na vodi...noću

Beograd na vodi...ogromna građevina

Mostovi na Savi

Ispod Mosta

Most

Trgovački centar

Posvuda se gradi

Najukusniji doručak do sada

Uživanje u doručku

Doručak

Trgovina cvijećom

U nedelju 30 avgusta smo ustali rano, na brzinu, ritualno spremili naše stvari i već u pola sedam bili u šetnji, pored rijeke Save. To je trajalo oko sat vremena a onda smo otišli na doručak u restoran Kaldi koji se nalazio u zgradi gdje smo stanovali i tu doručkovali.

Nakon toga smo sjeli u auto i uputili se ka Kosovu, tačnije ka Prištini gdje se nalazio naš hotel. Kosovo je za nas bila potuno nova destinacija i ako se izuzme tih par puta gdje sam kao vojnik bivše JNA nakratko boravio tamo još davne 1984 godine, ovo je bilo prvi put da posjetim ovu bivšu jugoslovensku pokrajinu. Moram priznati da sam imao blagu nelagodu u odnosu na to šta nas tamo očekuje.

Prvi dojam, veoma nelagodan, smo doživjeli još prije graničnog prelaza Medare, posmatrajući ogromne količine smeća koje su se kilometrima protezale sa obe strane puta. Nije mi bilo jasno ko je sada tu pobacao smeće, da li kosovari, čekajući da pređu granicu ili pak sami srbi. Ali od svega je još bilo zagonetnije zašto niko nikada nije niti pokušao da to smeće pokupi.

Odgovor na ovo pitanje će doći sam od sebe u nekoliko sljedećih dana, jer je Kosovo bilo zatrpano smećem posvuda. Sela, gradovi, putevi-sve je grcalo u smeću. Stekao sam dojam, da na Kosovu niko i ne kupi smeće koliko ga je bilo. A onda sam imao priliku da na planinskom prevoju Brezovice vidim radnike komunalnog kako lopatama kupe i ubacuju smeće u kamion komunalnog, koga je bilo kao na nekoj deponiji, koju mjesecima niko nije odvozio. To je bila ružnija strana Kosova. I još je jedna pojedinost pripadala toj ružnijoj strani, a to su bili spomenici borcima UCK koji su bukvalno štrčili na svakom ćošku, uvijek sa nekim modernim automatskim puškama u rukama. Meni te biste, odlivci boraca uck u nadprirodnoj veličini nisu imali nikakve veze sa spomenicima koje su za bivšu državu stvarali najpoznatiji umjetnici, kipari i djelovali su jako nakaradno i ružno. Ali mi smo na Kosovu doživjeli i lijepe i prijatne stvari koje nismo očekivali. Ali o tome kasnije.

Na granici nije bilo skoro nikog kada smo došli. Google Maps ovu granicu ne priznaje, kao ni srbi, iako je koriste, pa će vas navigacija uvijek na puta ka Prištini voditi preko Skoplja, zaobilaznim putem.

Za put od Beograda do Prištine nam je trebalo nešto manje od pet sati. U naš hotel smo stigli bez problema i parkirali se na osigurani parking ispred njega. Već sam na početku napomenuo da sam birao upravo takva prenoćišta, gdje je auto bilo na sigurnom, a naš parking je imao čak i noćnog čuvara. Ja sam iz predostrožnosi ipak koristio i kandžu za volan koju sam extra kupio za ovo putovanje.

Stanovništvo Kosova je veoma mlado i skoro niko od njih ne govori srpski, iako je to drugi službeni jezik na Kosovu, nego uglavnom engleski, gdje sam ja bio slab. Ali je zato Dražana već godinama učila iz hobija taj jezik, tako da nam je to bilo dovoljno za snalaženje.

Pošt smo raspremili stvari, otišli smo u nekoliko desetina metara udaljen etno restoran Liburnia, koji je u vrijeme našeg dolaska bio dobro posjećen. Tu sam napravio grešku pa sam uz glavno jelo piletina na kosovarski način naručio još i pečene paprike u kajmaku, moje omiljeno jelo iz mladalačkih dana. Jelo ne da nije bilo dobro, šta više, bilo je izvrsno, ali su porcije bile prevelike a i piletina je došla zapečena u kajmaku. I znate šta - ja sam to sve pojeo. Prvo paprike zapečene u kajmaku, to je bila prava gurmanska poslastica sa milon kalorija, ali po okusu baš onakve kakve je moja majka spremala i tome nisam mogao da odolim, a onda i glavno jelo, takao da sam mogao komotno sljedeći dan ništa da ne jedem.

Poslije smo otišli do sobe i pošto smo se presvukli, autom otišli do manastira Gračanica. I ostali zapanjeni ljepotom manastira a posebno crkve, koja se poput kakvog dragulja nalazila u sredini manastirskog imanja. Tu smo proveli neko vrijeme, zapalili svijeće i dali prilog i onda se odvezli do sljedećeg cilja a to je bilo Kosovo Polje i Gazimestan. Za razliku od manastira Gračanica ovdje je na ulazu bio policajac, koji je nas je na čistom srpskom jeziku pozdravio i uzeo naše pasoše, uz napomenu da ruksak i fotokameru moramo ostaviti u autu i da je fotografisanje dozvoljeno isključivo sa mobilnim telefonem. Na miru smo razgledali spomenik a onda se i popeli na njegov vrh, odakle je pucao veličanstven pogled na Kosovo Polje, a onda ponovo sišli i još jednom napravili krug oko njega. U unutrašnjosti spomenika, odmah na početku stepeništa je svo vrijeme ležao jedan pas koji je djelovao veoma staro i bolesno, što smo i rekli policajcu napuštajući Gazimestan. Policajac je obećao da će pogletati psa, ljubazno nam vratio pasoše i poželio srećan put. U tom je ternutku baš pristizala jedna mlađa djevojka, grkinja, koja je isto poput nas, došla da obiđe spomenik. Nakon Gazimestana smo posjetili i Turbe sultana Murata I koga je srpski junak Miloš Obilić ovdje ubio. Zdanje je obnovila Republika Turska i omiljena je destinacija turaka čiji jedan dio živi i na Kosovu.

Nakon ova dva mjesta koje smo obišli slijedi povratak u hotel, gdje ostavljamo auto i pješice odlazimo do centra grada. U ovakvim šetnjama ja uvijek koristim Komoot aplikaciju koja je veoma pouzdana i uvijek vas može vratiti, tj. pokazati put ka početnoj tačci. Posjetili smo neke od glavnih atrakcija u i oko centra grada, a sam grad je kao uostalom i čitavo Kosovo ličio na jednu ogromnu građevinu sa puno novih kuća, ali i napuštenih objekata. Ljudi su uglavnom bili mladi, evropski obučeni, žene veoma lijepe i dosta slobodno obučene. Centar grada nije bio izglancan poput drugih evropskih gradova, ali svakako zanimljiv.

Tako je prošla ta nedelja, naš prvi dan na Kosovu, veoma burno i puna suprotnosti. Ostali smo šokirani količinom smeća koga niko nije kupio niti se ko obazirao na njega, ali i timo koliko su ljudi bili prijatni i obični. Otišli smo na počinak u iščekivanju kakav će biti novi dan.

Ustali smo, po običaju, prije doručka i odmah otišli na našu jutarnju rutu. Napravili smo malo veći krug, oko hotela i virnuli malo i na pijacu, na kojoj su seljaci uglavnom prodavali svoje proizvode, poput krompira, paradajza i paprika i na vrijeme se vratili u hotel na doručak, a onda nakon toga uzeli već spakovane stvari i sjeli u auto i uputili se ka sljedećem cilju, ka Prizrenu. Evo i nekoliko fotografija iz Prištine.

Jug Srbije. Na putu ka Kosovu

Prokuplje

Granični prelaz Medare, vidi se smeće pobacano pored puta

Naš hotel je ovaj sa crvenim krovom u zelenilu, ispred se vidi parking

Hotel Etnomania

Naša soba

I Kupatilo

Restoran Liburnia

Pečene paprike kakve je spremala moja majka

I Salata

Piletina na kosovski način. Opet kajmak

I piletina bez kajmaka

Interijer restorana

Kroz Prištinu, na putu ka Kosovu polju

Priština

Gazimestan

Spomenik na Kosovu polju

Gazimestan

Gazimestan. Na reljefu kosovska bitka i raspored snaga

Reljef kosovske bitke

Kosovo polje

Unutrašnjost spomenika

Gazimestan

Gazimestan i mi

Gazimestan

Gazimestan, stari spomenik

Gazimestan

Kosovo polje, Turbe sultana Murata I

Nakon Kosova polja, prepuni utisaka smo se uputili ka Gračanici, dijelu grada koji je bio nastanjen Srbima, što se dalo naslutiti po ćiriličnim natpisima na kružnom toku, kao i na radnjama i restoranima smještenim sa strana ulica.

Gračanica

Manastir Gračanica

Manastir Gračanica i mi

Manastir Gračanica

Spomenik bratstva i jedinstva

Džamija

Skender beg

Detalji iz Prištine

Priština

Priština. Spomenik majci Terezi

Priština

Priština. Bulevar majke Tereze u izgradnji

Katedrala majke Tereze

Narodna biblioteka oko koje se dijeli svjetski arhitekti

Priština. Biblioteka

Priština

Hram Hrista Spasitelja, zapošet sredinom 1990 i nedovršen

Nacionalna biblioteka

Moderna Priština

Katedrala majke Tereze

Spomenik Novorođenom Kosovu

Novorođeno Kosovo

Kosovari su svojim zapadnim saveznicima podigli spomenike

Ibrahim Rugova

Sultan Murat džamija

Jutarnja šetnja

Zgrada evropske zajednice

Sultan Murat džamija

Jašar paša džamija

Mjesec iznad Prištine

Spomenik bratstva i jedinstva

Mjesec se zaglavio u spomenik

Jedno od mnogobrojnih džemija u Prištini

Priština detalj

Priština stara kuća

Jašar pašina džamija

Krovovi Prištine

Metle na prodaju

Priština

Krovovi grada

Bandera

Vraćamo se na doručak

Doručak

Do Prizrena smo izabrali malo duži, ali zanimljiviji put, preko Uroševca (Ferizaj) pa onda kroz srpsku enklavu Štrpce i Brezovice koje je inači poznati skijališki centar Kosova. Na planinskom prevoju Prevalec smo napravili kraću pauzu, a onda se spustili kanjonom rijeke Prizrenske Bistrice do samog Prizrena, hotela Prior, gdje smo imali prenoćište. Da smo prošli tik pored carske zadužbine cara Dušana - manastira svetog Arhanđela Mihaila, saznaćemo tek kasnije pisanjem ovog putopisa. tražeći ime rijeke čijim kanjonom smo se spuštali ka Prizrenu. Nedoknadiva šteta, ko zna da li ćemo imati još prilike posjetiti ovo mjesto nekada u životu. Inače tu se nalazi i prvobitni grob cara Dušana.

Naš hotel u Prizrenu je imao garažu i tu nas je dočekao vlasnik hotela i pomogao oko parkiranja. Soba je bila dobra, i do centra Prizrene nam nije trebalo više od 15 minuta hoda. Pošto smo raspakovali stvari i osvježili se krenuli smo i do grada. Vani je bilo veoma vruće negdje oko 35 stepeni, grad je bio pun turista, uglavnom arapskih i turskih a na nekoliko mjesta smo čuli da se govori i srpski. U sabornu crkvu svetog Đorđa nismo uspjeli da uđemo, jer je policajac na ulazu rekao da je u toku preseljenje jednog monaha i da je crkva zatvorena za posjete, te da navratimo sutra. Nismo imali izbora, pa smo otišli na ručak. Konobar koji nas je posluživao je dobro govorio srpski i malo smo se našalili sa njim. Poslije ručka smo detaljnije razgledali grad, a onda se polako vratili u hotel u namjeri da se odmorimo i u predveče odemo i do vizantijske trvrđave iznad grada, Kalaja odakle je navodno pucao najljepši pogled na grad.

Bilo je već četiri sata poslije podne kada smo ponovo krenuli vani. Nije nam se dalo više biti u sobi, a napolju je bilo još uvijek jako vruće da se penjemo do trvđave. Plan je bio da polako krenemo ka starom gradu, odemo na neko piće i tu sačekamo da teperatura nešto padne prije nego krenemo na našu rutu ka tvrđavi. Tako je i bilo, samo na početku staze je stajala obavijest da je tvrđava zatvorena za posjetioce, što nas je veoma razočaralo, ali smo ipak odlučili da se popnemo do nje u nadi da ćemo ipak uspjeti bar odnekuda da vidimo grad u zatonu.

Staza do utvrde nije bila tako duga, ali veoma strma i uz put smo sretali turiste, uglavnom mlađe dobi, koji su se vraćali. Poslije nepunih pola sata hodanje i mi smo došli do cilja, napravili krug oko tvrđave, sa par mjesta fotografisali Prizren i zalazak sunca i onda, mokri do gole kože, ponovo se spustili u grad i otišli u restoran na večeru. Bio je to restoran Sarajevo, sa izbušenim, ali čistim stolnjacima i sa dobrom hranom. Pored nas su sjedile dvije djevojke koje su veselo razgovarale na srpskom. Poslije jela je slijedila kraća večernja šetnja mostovima na Bistrici, koji su bili pretpani ljudima, koji su se tu fotografisali u predvečerje. Uslijedio je povratak u hotel, tuširanje i izrada plana za sljedeći dan, prije nego ćemo utonuti u miran, okrepljujući san.

Ulicau Uroševcu

Obronci Šar planine. Sa druge strane je Sjeverna Makedonija

Obronci Šar planine

Osvježenje u jednom od mnogobrojnih hotela na Ski cenrtu Brestovice

Obronci Šar planine

Štand na prevoju

Pogled ka Prizrenu

Kosovo

Ljudi na pikniku

Domaći proizvodi

Kosovo

Planinsko selo

Kanjonom rijeke Prizrenske Bistrice

Ka Prizrenu

I konačno Prizren na vidiku

Naša hotelska soba

Hotelska soba

Na putu ka starom gradu

Voće i povrće na 35 stepeni

Prizren

Siesta

Trg Šadrvana

Prizren

Sinan pašina džamija

Prizren i rijeke Bistrica

Prizren

Prizren. Kameni most

Prizren. Hamam

Prizren

Prizren. Hamam

Crkva Svetog spasa oštećena u martovskim nemirima 2004 godine

Prizren

Saborna crkva velikomučenika Đorđa-detalj

Saborna crkva velikomučenika Đorđa

Prizren

Crkva Svetog Đorđa

Voćna salata

Prizren

Tvrđava Kalaja

Prizren

Tvrđava Kalaja

Kanjon

Kosovo

Prizren

Crkva Svetog Spasa

Prizren

Crkva Svetog Spasa

Ulaz u Bogosloviju

Prizren

Prizren u predvečerje

Tvrđava Kalaja

Prizren

Prizren u predvečerje

Crkva Svetog Spasa

Večera

Prizren u predvečerje

Prizren.

Prizren

Prizren. Crkva Svetog Nikole ili Tutićeva crkva

Prizren, drugi dan. Ulica vjenčanica.

Hamam

Jutro u Prizrenu

Prizren, drugi dan. Ulica vjenčanica.

Prizren, drugi dan.

Prizren, drugi dan.Naš hotel.

Prizren, drugi dan. Doručak.

Prizren smo napustili poslije doručka, u utorak 31. avgusta i uputili se ka Peći, tj. manastiru Visokim Dečanima kojeg smo namjeravali prvog posjetiti. Usput smo se zaustavili kod šnajderskog mosta. To je u stvari stari kameni most iz vremena osmanlija, koji je dobio ime po tome što je za njegovu obnovu poslije jedne poplave koja ga je djelimično srušila, skupljen novac od krojača iz Gnjilana. Tu sam napravio nekoliko fotografija starog, kamenog mosta, a onda smo se uputili dalje.

U Visoke Dečane smo stigli oko 10 sati i tu smo se zadržali oko sat vremena u obilasku manastira. Visoki Dečani je najznačajniji srpsko-pravoslavni manastir na Kosovu i nalazi se na UNESCO listi srednjovjekovnih spomenika kulture. Nigdje nećete naći tako dobro očuvane i u zidu iscrtane freske i pored velike starosti, kao ovdje. Crkva Vaznesenja Gospodnjeg je kruna manastira, a zbog svoje visine je dobila i ime Visoki Dečani. Izgrađena je od dvojano poliranog mermera koji u toku dana, ovisno od svjetlosti koja pada na njega, mijenja boje. Crkva je inače spoj vizantijskog i gotičkog stila gradnje i veoma lijepog izgleda.

Visoki Dečani su i najbolje očuvana galerija, sa preko 1000 kompozicija, a pored hilandarske ima i najbogatiju riznicu na Balkanu. Ikonostas je takođe prelijep, prosto vam se zalijepi pogled na njemu.

Manastir je inače jako dobro čuvan snagama KFOR-a, a na ulazu vam uzmu pasoše, koje vam vrate po završetku posjete.

Za mene su Visoki Dečani bili vrhunac naše posjete Kosovu. Jednostavno uđete unutra i prepustite se da stare freske i ikonostas polako počne djelovati na vas i prosto je nemuguće da ne osjetite duh prošlosti koji je ovdje jako prisutan.

Poslije Visokih Dečana, sjedamo u auto i krećamo ka Peći i našem hotelu koji se nalazio u kampu, Hotel Camp Karagac. Hotel je imao svoj parking koji je bio osiguran velikom, metalnom kapijom. Soba je bila veoma komforna i čista. Pošto smo raspremili stvari i istuširali se, napravili smo jednu rutu do grada i bazara, a onda se vratili do hotela Dukagjini, to jest, njihove tarase restorana, gdje smo ručali. Bila je paklena vrućina, ali mi nismo mogli birati vrijeme, tako da se nismo ni žalili.

Pećki Bazar je najljepši na Kosovu, sa preko 1000 trgovina, koji se prostire u dužini od nekoliko stotina metara.

Poslije ručka smo se vratili u hotel, a onda obukli suve stvari i autom se odvezli do Pećke Patrijaršije, na čijem ulazu je kosovska policija kontrolisala posjetioce.

Pećka Patrijaršija, iz 13 stoljeća,smještena na ulazu u Rugova kanjonu i takođe je na popisu UNESCO svjetske kulturne baštine. To je ujedno i centar srpske pravoslavne crkve. Tri kupole koje su svojevremeno činile tri crkve, međusobno su spojene sa prelijepim zidnim freskama. Ja sam i tu ostao duboko impresioniran unutrašnjom ljepotom crkve, kao i vanjskim izgledom fasade kojom je dominirala crvena boja. U vrijeme naše posjete nije bilo puno posjetilaca, a za oko je nam zapao, stariji par muškarca i žene, albanaca koji su došli takođe da vide ovu poznatu znamenitost ovog dijela Kosova.

Nakon manastira smo se ponovo vratili u hotel a u restoranu kampa smo ručali. Nakon toga smo ponovo prošetali do centra grada i nazad, na jedno piće, prije nego ćemo se vratiti u krevet na zasluženi odmor i planiranju puta za dalje, ka Crnoj Gori, na more u Petrovcu, gdje smo imali plan provesti ostatak našeg odmora. Na sljedećim fotografijama možete vidjeti naš dan ka i oko Peći.

Šnajderski most

Šnajderski most pogled na rijeku

Kosovo

Od Prizrena ka Peći

Punkt KFORA ispred manastira Visoki Dečani

Ulaz u manastir

Kralj Stefan

Visoki Dečani

Visoki Dečani i mi

Visoki Dečani

Visoki Dečani-detalji iz unutrašnjosti crkve

Visoki Dečani

Kosovo

Hotel

Spomenik UCK

Bazar

Peć

Trgovina na bazaru

Peć

Ručak

Majka Tereza

Peć

Peja

Peć

Spomenik u parku

Detalj iz našeg hotela

Detalj iz hotela

Na putu ka patrijaršiji

Kanjon Rugove

Pećka Patrijaršija

Pećka Patrijaršija i mi

Pećka Patrijaršija

Kanjon Rugova

Na povratku u hotel

Pećko pivo

18€ je koštao naš ručak

Naš hotel

Peć

Hotel Dukagjini

Peć smo napustili prije pola osam ujutro. Sljedeći cilj nam je bio hotel Lučice u Petrovcu na moru, a do tamo smo putovali oko 5 sati. Predio je bio lijep, ali mi bismo rijetko zastajali radi fotografisanja, pošto nam se žurilo smo na more, da još stignemo taj dan da se okupamo.

Još jedna korisna sitnica, možda će nekome koristiti. Za ovu našu balkansku rutu sam koristio uređaj za elektronsku naplatu putarine, koji sam kupio kod nas u Linz-u, u Mtel Austrija trgovini, a funkcioniše u dosta balkanskih zemalja i cijena od 20€ kojiko je koštao višestruko se isplatio, sozirom na ljetnje gužve na putevima.

Hotel Plaža Lučice je bio pun pogodak i toliko nam se svidio da smo drugi dan produžili boravak u njemu za još jedan dan. Plaža Lučice je bila samo par stotina metara udaljena od hotela, a na njoj je hotel imao sopstveni dio sa ležaljkama i restoranom za svoje goste. Mi smo tu i doručkovali i to je bilo nešto najbolje što smo mogli dobiti - ukusan i raznovrstan doručak sa fantastičnim pogledom na plažu i more.

Prvi dan smo u njemu samo ručali, a onda do kraja dana uživali plivajući u prelijepom toplom i čistom moru.

Nakon pješačenja po vrelom suncu Beograda i Kosova, ovo je djelovalo kao raj bez nekog velikog pretjerivanja.

Sljedećih par dana teklo je istom kolotečinom: Rano ustajanje i nakon kafe i čaja bi kretali do Petrovca nekom od ruta do koga bi stizali za oko 20-tak minuta, pa onda uživanje u jutru i buđenju gradića, te posmatranju prvih jutarnjih plivača i ribarskih baraka koje bi se vraćale u pristanište.

Onda smo odlazili do hotela, uzimali stvari za plažu i odlazili do plaže Lučice i tamo se smjestli na neke od ležaljki hotela i uslijedilo bi prvo jutarnje plivanje do bove koja bi označavala kraj plaže i nazad, to je bilo oko 500 metara daljine. Nakon toga bi odlazili u restoran na plaži, na doručak i sjedali za naš sto sa najljepšim pogledom na more. Imali smo tu privilegiju, jer smo bili ranoranioci i srazmjerno tome imali veći izbor. Za doručak se nismo žurili, imali smo svo vrijeme da uživamo u trenucima odmora.

Pošto bi se najeli odlazili bi do leželjki, na kraći odmor, pa pnda opet u more. Bio je to obred koji se ponavljao svaki dan, a prekeidali bismo ga samo odlaskom na ručak u neki od obližnjioh restorana oko podne.

Naveče bismo odlazili ponovo u grad, uživajući u zalascima sunca i nekoj poslastici ili sam piću. Tako su ta tri dana prošla kao u snu, a htjeli smo da ih usporimo, međutim nije išlo, sve što je lijepo brzo prođe.

Kad je došla subota bilo je vrijeme da se oprostimo od našeg hotela Lučice i istoimene plaže i krenemo kući. Ne direktno, jer je put do Linz-a bio odista dug, nego prvo do Zadra, gdje ćemo prespavati jednu noć, a onda konačno u nedelju krenuti i za Austriju, jer ponedeljak je ipak bio radni dan. Evo nekoliko fotografija iz tih dana provedenih na moru.

Na putu ka Crnoj Gori

Na putu ka Crnoj Gori...dolazi jesen

Na putu ka Crnoj Gori...ulaz u Crnu Goru

Crna Gora...na putu ka moru

Smokve po 3 €, a na štandu isperd 6€

Skadarsko jezero

Naša soba u hotelu Lučica

Kupatilo u hotelu Lučica

Pogled iz naše sobe na Petrovac na moru

Hotel Lučice

Plaža Lučice

Plaža Lučice...pogled iz restorana našeg hotela

Plaža Lučice

Dio Crnogorske obale

Plaža Lučice

Petrovac na moru

Petrovac na moru...jutarnja šetnja

Naš hotel

Naš hotel i mi u liftu

Krivo je more

Samo polako...nalazimo se u Crnoj Gori

Krivo je more...doručak u restoranu

Krivo je more

Opet mi

Večernja šetnja

Zalazak sunca

Crkvica na hridi

Zalazak sunca

Jutarnja šetnja

Krivo je more...plaža Lučica

Krivo je more...večernja šetnja

Sveti Stefan...na put ka Zadru

Crna Gora

Sveti Stefan

Planine iznad Kotora

Tvrđava iznad Kotora

Perast

Perast...Bokokotorski zaliv

Zadar...zalazak sunca

Mi smo u Zadar stigli poslijepodne u subotu, otišli na gradsku plažu Kolovare i tu se iskupali a i malo razočarali poslije one ljepote koju smo imali u Crnoj Gori. Nakon kupanja smo otišli u apartman, pa onda i u grad koji je bio krcat turistima. Stara gradska jezgra Zadra je prelijepa i uvijek je pravo zadovoljstvo proći njenim ulicama i pored velikog broja turista. Bila je već kasna noć kada smo se vratili u hotel i otišli na počinak.

Sutradan smo spakovali stvari i nakon doručka krenuli, nakon 10 dana, ka našem stanu u Linz-u i tako uspješno priveli kraju našu balkansku rutu, za koje će trebati vremena da sumiramo utiske.

Galni cilj naše rute, Kosovo i stari srpski manastiri, smo doživjeli kao potpuno nešto novo, jer i nismo imali predstavu šta nas očekuje tamo, osim onoga što smo vidjeli putem medija, a to, kao što smo znali, često iskrivljuje pravu sliku stvari.

Ostali smo svakako obogaćeni za jedno novo iskustvo, uglavnom, pozitivno. I putovanje bih svakako preporučio svima sa ciljem da steknu sopstvenu sliku u vezi Kosova i srpske kulturne baštine koja sigurno vrijedi da se posjeti. Za kraj jedan veliki pozdrav i jedno mahanje iz Austrije. Ostajte mi zdravo, živo.

Kosovo i mi u njemu

Nema komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts

Kosovo i mi u njemu

You Might Also Like

Nema komentara:

Preporučeno

Štajerska vinska cesta

Popularno

Blog arhiv

O meni

Tags

Tags

Popular Posts