Pokoštane,riblja plata,Thompson i konobar iz Beograda

Biogradska rivijera i područje sjeverne Dalmacije već je odavno stajalo na listi naših budućih destinacija, koje smo planirali obići, ali se uvijek nešto iznova pojavljivalo i remetilo nam taj plan. Međutim, ovaj put, početkom Jula 2019 godine, dok se termometar, kao nikada do sada u ovo doba godine iz dana u dan sve više penjao ka vrhu ljestvice i bilježio nove rekorde, čvsto smo riješili da naša želju i  ostvarimo.

Izvor rijeke Cetine

Kao i uvijek do sada, rezervisali smo apartman preko Bookinga u Biodrad na Moru, vrlo povoljno, za samo172€ za 4 noći i rano ujutro te subote, 29.Juna krenuli na put. Zbog ljetne gužve na putevima, jer je sezona ljetnih odmora već bila počela, izgubili smo dodatnih sat i po vremena više nego što je Google Maps računao, što i nije bilo tako strašno. U svakom slučaju, negdje oko 13 sati smo stigli na odredište, i poslije obavljenih formalnosti oko smještaja ,uzeli stvari za plažu i uputili se ka moru. Sam smještaj je ovaj put bio pun pogodak, jeftin, komforan i sa privatnom plažom sa svim potrebnim namještajem na samom moru i sve to nije koštalo ni cent ekstra. More je bilo 24 do 25 gradi toplo i veoma čisto i osvježavajuče sa obzirom da se temperatura vani penjala i do 35 gradi. Naveče smo prošetali do centra grada,15-tak minuta, na večeru, poslije koje smo kratko prošetali njime i vratili se u sobu na spavanje, gdje sam, već premoren od svega, zaspao. Noći su svo vrijeme bile veoma prijatne, temperatura je padala i do 19 gradi, i uvijek je duvao blagi povjetarac, tako da nismo koristili klimu.

Konačno-odlazak na plažu

More na vidiku

Do grada samo 15-tak minuta hoda

Zalazak sunca

I ovdje objekti za odmor iz bivših republika

Marina u Biogradu važi za jednu od najvećih na Jadranu

Drugi dan odlazimo u kupovinu u Lidl, koji ovdje radi od 7 do 23 sata svaki dan. Klimatizovan, pun i  evropski uključujući i cijene. Kasnije, poslije doručka odlazimo na plažu i čitav dan uživamo plivajući u moru, ugodnoj hladovini ispod naših suncobrana  i redovnim odlascima u kafić u neposrednoj blizini.

Naveče  odlazimo u Zadar, stari grad, vrlo burne istorije, koji izgleda vrlo impresivno i koji je bio najljepši dio dana. Prošetali smo narodnim trgom, koji je prepun prelijepih starih zdanja i palača, kao i ne malog broja turista i domaćeg staanovništva, koji, posebno u večernje sate njime šetaju ili ispijaju piće u nekim od mnogobrojnih lokala ovdje. Vrlo je impresivan i antički centar, sa rimskim forumom, crkvom Svetog Donata, kao i drugim znamenitostima. Ipak odlazak na rivu, njen zapadni dio, do morskih orgulja i Pozdrava Suncu, istaknutog arhitekte Nikole Bašiča, koji su ,pored ostalog i prepoznativlji  znak Zadra, nešto je što nikako ne smijete propustiti. Valovi i energija Sunca su ti koji ovdje  i sviraju i dirigiraju i komponuju melodiju, kao i plešu na staklenoj površini, prečnika 22 metra u ritmu u kojem valovi zapljuskuju obalu ovog prelijepog grada.

Zadar,stari grad-zalazak sunca

Narodni trg

Crkva Svetog Donata-zvonik

Antički dio

Crkva Svetog Donata

Forum

Zalazak sunca

Morske orgulje

Ispraćaj sunca na rivi

Pozdrav Suncu

Most ka starom gradu

Treći dan ustajemo uz budilnik. Na planu nam je obilazak mjesta u zaleđini ovog dijela Dalmacije, a to su manastir Krka, splav Krčić, izvor rijeke Cetine, kao i manastir Dragović i povratak nazad u naš apartman na kupanje. Ruta nije mala, putevi dijelom i makadamski i svjesni smo da, pošto su velike vrućine, uvijek možemo prekinuti izlet i vratiti se ako treba i prije ponovo na more. Ovu bih rutu mogao nazvati i ruta tragom predaka, jer jedan veliki dio mjesta koja se nalaze ovdje,kao npr. Lađevci, Koljani, Dragovići, Hrvaćani postoje i u mom zavičaju, pa je za pretpostaviti da i ne samo po nazivima mjesta, već i po mnogo drugih činjenica , da su moji preci odista nekada prije ovuda krstarili. Moram reći i to da su  ljepotu ovog dijela Dalmacije jednim dijelom narušavala slika porušenih i popaljenih kuća, iz zadnjeg rata,  iz kojih je kao po pravilu bujala vegetacija a ne tako rijetko i grmovi olijandera, koji su kao iz inata ponikli iz kućnih pragova. Iako su slap Krčič kod Knina, kao i izvor rijeke Cetine, ljepotom plijenili i oduzimal dah, vrhunac dana svakako je bila posjeta ocu Kirijaku, monahu manastira Oćestovo, sa kojim sam prije par godina uspostavio kontakt preko Facebook-a. Navratili smo u manastir Oćestovo, ne samo radi toga jer nas je put nosio baš pored njega, već i radi oca Kirijaka koji je ovjde boravio kao i moga obećanja da ćemo se vidjeti. Prosto smo uživali u jutarnjoj kafi koju je otac Kirijak spremio, kao i u razgovoru sa njim. Malo kada, ako izuzmemo monahinju Ninu iz manastira Pustinja u blizini Valjeva, do tada da smo sreli nekog iz duhovnog svijeta sa kim smo mogli pričati otvoreno o svemu, a njegove riječi su prosto bili melem za dusu. Ostali smo toliko kratko,a opet toliko dugo da ovaj susret zapamtimo za čitav život ali i da ne stignemo dalje od izvora rijeke Cetine, jer ne samo da sunce već bilo prešlo podne, već je i umor od puta učinio svoje i mi smo se preko Drniša vratili u naš apartman i ostatak dana proveli kupajući se u moru.

Rutom tragovima predaka

Manastir Krka

Manastir Krka

Unutrašnjost manastira

Unutrašnjost Manastira

Kamen obrastao mahovinom

Detalj iz manastira

Monah poziva klepetalom na ustajanje

Manastir Krka

Sa polja

Ostaci rimske utvrde

Manastir Oćestvo

Partizanski spomenik

Partizanski spomeik-tabla

Osvježenje ispod slapa Krčić

Slap Krčić

Info tabla o slapu

Dalmatinska sela

Nekadašnja osnovna škola sa ćiriličnim natpisom

Put

Izvor rijeke Cetine

Izvor rijeke Cetine

Izvor rijeke Cetine i pravoslavna crkva iznad 

Info tabla-izvor Cetine

Pravoslavno groblje i ruševine crkve

Od Zagore i Drniše

Drniš

Četvrti dan na moru ujedno je bio i naš poslednji dan ovdje u Biogradu na Moru ove godine. Poslije kupanja kojeg smo preknuli samo radi šetnje obalom prepunom velikih stabala smokvi i maslinjaka do Svetog Filipa i Jakuba, na kojoj smo usput i preplanuli, i nazad, odlazimo u apartman nešto ranije i krećemo autom na vidikovac Kamenjak iznad Vranskog jezera odakle puca veličanstveni pogled na samo jezero i kornatski arhipelag. Usput kupujemo smokve na jednom od mnogobrojnih štandova pored puta. Opet ista slika - tragovi zadnjeg rata, popaljene i napuštene kuće i olijandri ponikli iz istih, koja pomalo remeti ljepotu ovog krajolika. Inače, Vransko jezero je i danas najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, koje je bilo i dvostruko veće, dok ljudi, u cilju dobijanja plodnog zemljišta, još u tursko doba, nisu prokopali kanal i tako dio vode iz jezera ispustili u more. Prošli smo i pored Meškovića Han, koji je danas spomenik kulture,a i  hotel, a nekad je služio kao prenoćište za turske karavane koji su ovuda prolazili. Stigavši na vidikovac Kamenjak, uživali smo u pogledu na jezero i Kornate i ostali sve do zalaska sunca, sa malobrojnim turistima koji su se ovdje zatekli. Slijedi odlazak u Pokoštane, gdje sebe častimo ribljom platom za dvije osobe u restoranu "Tri Ferala" kao završetak našeg boravka ovdje. Rijetki gosti koje smo su zatekli odlaze, ostajemo sami, dok se plata sprema. Tek kada je konobar donio jelo, primjećujem da govori ekavski, i dolazi iz Beograda i tu je radi posla, kao sezonac. Tek tada čujem da iz zvučnika dopiru zvuci neke Thopsonove pjesme, koji u nekim evropskim zemljama ima zabranu nastupanja zbog svojih  pjesama u kojima veliča fašizam. Na sreću sa večerom smo bili pri  kraju, i ostavivši napojnicu konobaru, odlazimo iz Pokoštana.

Biograd-detalj sa plaže

Priroda je ovdje još uvijek nataknuta

Igra na plaži

U potrazi za smokvama

Maslinjaci

Izletnici

Biograd na Moru

Vidikovac Kamenjak

Pogled sa vidikovca na Murter

Panorama

Pogled na Kornate

Zalazak sunca

Vidikovac Kamenjak

Vidikovac Kamenjak

Konačno sviće i dan našeg odlaska odavde ka našoj kući u Hrvaćanima. Pakujemo stvari, plaćamo apartman i krećemo. Usput, odlazimo na kninsku tvrđavu, razgedamo je. i u restoranu pijemo jutarnju kafu, pošto kuhinja počinje sa radim tek kasnije. Krećemo dalje, na bosanskoj granici za divno čudo nikoga, i vrlo btzo stižemo i do Drvara. Posvuda po gradu tragovi od rata. Doručkujemo u bivšem hotelu "Beograd" od čijeg nekadašnjeg sjaja skoro ništa nije ostalo. Ipak doručak prija, zadovoljni odlazimo do Titove pećine, do koje se ne može doći zbog trošnog krova. Poslije toga napuštamo Drvar, i preko Manjače i Banja Luke, poslije podne stižemo u rodni kraj.

Kninska tvrđava-plan

Pogled sa tvrđave

Tvrđava

Tvrđava

Dobrodošli u Drvar

Tragovi rata

Manajča

Manjača

Eto drago moji čitaoci, koji ste odvojili svoje vrijeme da pročitate i ovaj Blog, nadam se da sam vam uspio prenijeti svoje utiske sa ovog putovanja. A ako i nisam radovaće me svaki vaš komentar ili sugestija na njega. Ostajte mi zdravi i lijepi i do nekog sljedećeg bloga. Veliki pozdrav.