Opet Sitonija, već oprobano, a ipak drugačije

studenoga 19, 2019
Kraj avgusta je i ne znate kuda na more? Ja ću vam reći - idite na Sitoniju i nećete se pokajati, barem je to moje iskustvo. Jer to je i više nego idealno vrijeme da se krene na ovo putešestvije ka jugu, ka zemlji sunca, toplog mora i ukusne hrane...

Sitonija


Za nas je početna tačka, kao i uvijek, kada je u pitanju putovanje autom do Grčke, bila naša kuća u Hrvaćanima, nedaleko od Banjaluke gdje smo, stigavši iz Austrije, prepakovali stvari, i poslije dva dana odmora na selu, u praskozorje, tog 26.avgusta, krenuli na put. Bio je ponedeljak, bez puno saobraćaja i bilo je uživanje sjediti u udobnim sjedištima naše Toyote, dok su se pored nas smjenjivali različiti krajolici bivše nam države, a izlazak sunca koji je mistično tjerao izmaglicu sa vrhova hrastove šume pred ulaskom u Srbiju, stvarao je skoro nestvarno lijepu sliku buđenja novog dana...

Izlazak sunca negdje pred ulaz u Srbiju

Jug Srbije....ljeto u punom jeku

Prvo naše odredište bio je Veles , u sada, novoimenovanoj Sjevernoj Makedoniji. Veles prvo zbog toga, što smo namjeravali posjetiti arheološko nalazište Stobi, neku od vinarija Tikveš i Demir Kapiju, a drugo i nama je bio potreban odmor, sobzirom na velike ljetnje vrućine i dužinu puta koji smo trebali preći..U hotel Internacional Palace u Velesu smo stigli, poslije pređenih 800 kilometara i osam sati vožnje i poslije kraćeg traženja parkinga, bez većih problema, ušli u sobu, istuširali se i krenuli u potragu za jelom. Vani je bila paklena vrućina, i grad je djelovao sablasno, dok smo, nedaleko od hotela pronašli neki restoran i ne birajući puno, utolili glad. Nakon toga smo kratko prošetali gradom, koliko je dozvoljavala vrućina i vratili se u baštu našeg hotela na kafu. Iz očiju moje drage sam vidio da je pomalo razočarana Velesom. Teško se dalo i naslutiti da je grad, smješten u predivnoj dolini na obalama Vardara nekada sijao i ponosno nosio ime maršala Tita, dugogodišnjeg predsjednika Jugoslavije, kojeg se dosta ljudi još rado prisjeća. Ali samo je jedna kratka poruka bila dovoljna da se naše raspoloženje  promjeni za tili čas i da se naš dugogodišnji poznanik i prijatelj Ljupče Petruševski pojavi tu. Izgrlili smo se kao stari prijatelji, a Ljupčevu ponudu da te večeri budemo njegovi gosti, smo objeručke prihvatili. I stvarno, Ljupče nas je u društvu svoje žene Vesne, odvezao u 30-tak kilometara udaljen grad Sveti Nikole, njegovo rodno mjesto, na večeru, gdje smo proveli vrlo lijepo veče. Oprostili smo se od njih, sa zahtjevom da naš sljedeći susret bude u Linz-u, i da i mi konačno dobijemo prilku da se bar tako odužimo ovim velikim ljudima...


Veles 

Pogled iz hotelske sobe

Novoizgrađena crva u Velesu

Crkva u Velesu


Predjelo...od ovoga nam nije trebalo ništa više

Mješano meso

Ioko ponedeljak uveče restoran je bio dupke  pun,čak je i muzika bila tu

Sa Vesnom i Ljupčetom

Ujutro, poslije doručka, odlazimo još na pijacu. Bivamo veoma iznenađeni njenom veličinom i  bogatstvom. Sve miriše, prepuno svakojagog voća i povrća, svih boja. Kupujemo sve što još možemo ponijeti i ukupno dajemo oko 5 eura za to, teglimo sve to nekako do hotela, pakujemo se i krećemo dalje na put. Nikada nemojte proputovati Makedoniju, a da ne zastanete,  ako mene pitate. Reći ću vam zašto : veoma srdačni i gostoljubivi ljudi, izvrsna hrana, još bolje vino, sve vrlo jeftino, a o ljepoti prirode i krajolika suvišno je trošiti riječi. Za kraj još par fotografija iz Velesa i idemo dalje...

Veles

Mosta na Vardaru, Veles

Sahat Kula 

Veles u predvečerje

Veles i moja draga

Zalazak sunca u Velesu

Detalj sa pijace

Pijaca

Pijaca u Velesu

Makedonska paprika

Južno voće

Preko mosta

Veles

Stara kuća u Velesu

Ovaj put smo napravili izuzetak i nismo samo projurili kroz arheološko nalazište Stobi, pošto autoput od Skopja prema Gevgeliji bukvalno prolazi kroz njega, nego smo zastali, kupili karte i obišli ga. Imao sam osjećaaj da koračam kroz vijekove. Veoma impozantno nalazište,i iako su u vrijeme naše posjete izvođeni  radovi na više lokacija, i iako je bilo jutro i sunce  neumoljivo pržilo, sve to nije umanjilo ljepotu ovog mjesta. 

Arheološlo nalazište Stobi


Dio mozaika

Amfiteatar detalj



Stobi

Od vinarija regiona Tikveš smo odlučili da obiđemo Popovu Kulu, a onda se spustimo do Demir Kapije i istoimene klisure koja se nalazi nedaleko odatle. I nismo se pokajali. Popova Kula je smještena na obroncima iznad Demir Kapije, sagrađena u sred vinograda, a odatle puca veličanstven pogled na taj dio Makedonije. Popili smo tu kafu, popunili rezerve vina i kupili pokoji suvenir, odvezli se do klisure i uživali u spektakularnom prizoru koju je priroda ovdje napravila i natjerala Vardar da se nekako provuče kroz njene stjenovite obale. Zanimljivo je i to, da je staru  prugu koju ovuda prolazi i željeznički most pravila još austrougarska vojska za vrijeme prvog svjetskog rata. Most već odavno nije u funkciji, kao ni pruga, ali i tako star i pohrđao još uvijek izgleda veličanstveno. Za Demir Kapijom završavamo obilazak ovog regiona, sjedamo u auto i polazimo prema našem konačnom cilju, ka Sitoniji...

Popova Kula

Tikveš 

Demir Klisura

Demir klisura

Demir klisura

Tunel

U rano popodne , pošto na granici sa Grčkom nismo imali nikakvih problema, stižemo i u naš apartman, Panorama Studio, u Vourvourou, na Sitoniji. Bila je to prelijepa velika kuća na brdu, na gornjoj strani magistralnog puta od Nikitia ka Sartiu, sa koje je pucao fantastičan pogled na lagune Vourvouroua i Svetu Goru. Veoma ljubazna vlasnica nam je poslije formaliteta dala ključeve od apartmana, koji se nalazio na spratu, sa velikim balkonima okrenutim prema moru i Atosu. Ubrzo smo raspremili naše stvari , skuvali kavu i uživali u njoj i u stvarno prelijepom pogledu na more. Poslije ćemo sjesti u auto, odvesti se u obližnji restoran na ručak, a onda i na obližnju plažu Karidi Beach, koja je iako je bilo već kasno popodne bila prepuna ljudi i tu uživati u prelijepom zasasku sunca. Naše ljetovanje na Sitoniji je moglo da počne.

Konacno na cilju

Panorama Studio

Odavde puca bogovski pogled na lagune Vourvourou i Atos

Pogled sa tarase

Giros

Utoliti glad

Sunce i more

Karidi Beach

Djevojka i pas

Zalazak sunca

Pogled sa tarase

Panorama Studio je za osam noći koštao 654 Eura, a kasnije smo shvatili da je vrijedio svakog centa. Namjerno smo birali takav položaj da budemo dalje od mora jer smo i onako planirali obići većinu plaža Sitonije, kao te 2014 godine. Za razliku od tada, em smo bili malo stariji,em djeca nisu više bila sa nama, ali uspomene od prije su još uvijek bile tu, tako da smo bili potpuno spremni za ponovno otkrivanje Sitonije. Pa da pođemo redom.
Prvo jutro ustajemo prije zore. Biti na Sitoniji, na ovoj istočnoj strani a prespavati izlazak sunca iznad Atosa bilo bi ravno pravoj tragediji. Sjedamo vani za naš sto na tarasi i dok se kafa plako puši pred nama ja namještam svoju kameru, dok moja draga čačka po svom Ipad-u  i tako dočekujemo novi dan. Nema ništa ljepše od toga. Svaki put je isto, a opet drugačijioe, nekad  spektakularno, nekad manje, ali svaki put neponovljiv doživljaj, koji vam ispuni čitav dan. 
Poslije toga odlazimo u Nikiti, u Lidl, u nabavku. Živeći godinama na zapadu, navikli smo na ovakav način kupovine. U Lidl-u na kasi čuvar. Ima njega i u Francuskoj na kasi, to smo već viđali, ali u Austriji kod nas ga  nema i zato nam je to uvijek pomalo čudno. Cijene kao i u Austriji, konačno i nalazimo se u Evropi. Jutro je i nema gužve, napuštamo trgovinu,odlazimo u apartman, i odatle poslije doručka, sjedamo u auto i odvozimo se u kamp Armenistis. Dok se parkiramo, stariji bračni par iz Njemačke nas upozorava da to da se ovdje sve plaća i da plaža nije tako lijepa. Zahvaljujemo se na upozorenju, ali se ne obaziremo na to. Bili smo već na ovakvim mjestima, plaća se to je istina, ali se drugačije ne možeš uvjriti kako je tu ako ne odeš. Za ulaz smo platili po 3eura po osobi, a onda na plaži još 14 eura za set od dvije ležaljke i suncobran. Prvi red, bogovska plaža, iz bara u pozadini dopiru taktovi neke poznate melodije, naručujem hladnu kavu, skačemo u kristalno čistu tirkiznu boju mora, plivamo i vraćamo se dok nas kava čeka. Dok se namještam u udobnu ležaljku i kroz sunčanice posmatram nestvarne boje mora, zahvaljujem se životu na ovakvim trenucima. 

Buđenje novog dana
Izlazak sunca

Pogled sa tarase

Pogled sa tarase

Odmor može da počne


Kamp Armenistis

Pogled na Atos

Sljedeći dan, četvrtak,tog 29.avgusta  ostajemo malo duže u krevetu. Dok pijemo kafu na tarasi, uživamo u spektaklu koji je samo sa Sitonije moguće vidjeti, a to je višeputa dnevno nestajanje i ponovo pojavljivanje Atosa u izmaglici. Ovisno od položaja i jačine sunca fenomen je  moguće posmatrati od samog jutra pa do kasne večeri. Ima nešto magično u tome.

Nestajanje Atosa u magli

Pojavljivanje Atosa iz Izmaglice

Kasnije odlazimo na Kavourotripes (Orange) Beach., koji se od našeg apartmana nalazi na oko 30-tak kilometara udaljenosti, a bojama mora i zelenilom jako podsjeća na Karibe .U trenutku našeg dolaska već je podosta ljudi bilo tamo. Ali kao i posvuda na Sitoniji, uvijek je moguće pronaći kutak za sebe gdje nesmetano možete uživati u čarima mora, što smo mi i učinili. Za ovu plažu je karakteristišno i to da je jedan vajar ovdje, u stijenama, bio isklesao različite skulpture, koje je kasnije zbog spora sa grčkom državom i uništio, tako da je sa tim činom zauvijek nestao dio ove odista lijepe plaže. Mi smo taj dan smo proveli uživajući u kupanju i ronjenju u prelijepom i toplom moru, ili jednostavno sjedili u nekom od malobrojnih divljih barova ovdje posmatrajući more i Atos i jednostavno zaboravili na vrijeme i prostor, sve dok želudac nije najavio da je vrijeme za jelo.
Zbog toga ćemo se poslijepodne odvesti u Sarti, prelijep gradić, nedaleko od ove plaže za koji nas još od ranije vežu jako lijepe uspomene. Tu ćemo jesti u omiljenom restoranu od prije, "Ta Vrahakia",koji se nalazi na samom početku plaže a onda prošetati gradom, kupiti poneku sitnicu i dok je sunce zalazilo iza obližnjih brežuljaka, krenuti na put kući, opušteni i srećni zbog lijepo provedenog dana.

Put ka plaži

Valovi

Pogled iz obližnjeg bara

Orange Beach

Orange Beach
Naš kamp

Hlad od marama

FKK da ili ne

Sarti

Specijalitet kuće

Grčka kuhinja

Ovo je trebao biti rižoto sa plodovima mora

Pohovane tikvice

Sarti

Taverna u Sarti-u

Sarti

Uspomena iz Sarti-a

Sarti-detalj sa fasade

Pozdrav iz Sarti-a

Pozdrav iz Sarti-a

Jug

Detalj sa fasade

Zalazak sunca u Sarti-u


Na nekim mjestima na Sitoniji smo se razočarali, jer je u poređenju sa  2014-om godinom kada smo zadnji put bili ovdje, bilo dosta ljepše i uređenije nego sada. Ne znam šta je sve uticalo na to, ali na nekim forumima sam čitao, da su se uglavnom grci žalili da se masovno okretanje Sitonije ka turistima iz istočne Evrope glavni razlog za to, što ne bih komentarisao.  Jedno ot takvih mjesta je i plaža Platanitsi. Iako je gledajući izdalje sama plaža izgledala predivno, izbliza je bila puka suprotnost tome. Dosta nesređena, a po vonju koji je dolazio sa ruba šume,dao se naslutiti manjak  toaleta.. Od starog sjaja kluba Afrika, koji je bio veoma poznat i u široj okolini, skoro da nije ostalo ništa koliko je jadno izgledao sada. Iako je i more ovdje bilo predivno, nismo bili tu čitav dan,nego smo se poslije nekog vremena odvezli u apartman, a nakon toga  na zapadnu obalu Sitonije, u prelijep gradić Neos Marmaros, gdje smo prošetali, pojeli preslatke palačinke, a u povratku svratli na pumpu da dospemo goriva i operemo stakla na autu, za sljedeći dan.

Buđenje dana

Izlazak sunca

Atos

Jutarnja šetnja sa ciljem upoznavanja mjesta

Luksuzne vile

Nekima očigledno u Grčkoj dobro ide

Makedonska kuća

Raj

Kuća na moru

Divlje kampovanje je zabranjeno posvuda na Sitoniji, ali...

Pogled na Atos

Platanitsi Beach

Zalazak sunca negdje na zapadnoj obali Sitonije

Zalazak sunca

Zalazak sunca

Zalazak sunca

Neos Marmaros


Te subote, 31. avgusta obišli smo Sikiu, jedini gradić na Sitoniji koji nije smješten na moru, nego u unutrašnjosti. U trenutku kad smo stigli, pijaca je bila u punom jeku i to  nam je obogatilo taj dan. Krcata voćem i povrćem, ribom i proizvodima od mesa, pijaca se protezala uskim ulicama grada a dao se primjetiti na malih broj turista poput nas. Mi smo kupili dosta maslina, domaćih sapuna i razgledali grad. Onda smo jednostavno sjeli u auto i bez ikakvog cilja krenuli dalje. Zaastali smo u Porto Koufo, na prlijepo uređenoj plaži koja se naslanjala na put pored koga smo se i parkirali. Dvije ležaljke i suncobran su koštali ovdje samo po jedno piće( dvije hladne kave sa vodom) a to je iznosilo čitavih 6,5 eura. Toliko je ovo mjesto bilo mirno, bez gužve, tako da smo ostali skoro čitav dan. Prije nego ćemo krenuti kući odvezli smo se još u luku i tu jeli u restoranu "O Psaras" koji je za svaku pohvalu. Primjetio sam ovdje kao i posvuda na Sitoniji da su jelovnici bili ispisani prvo na Grčkom, pa onda na Bugarskom i Engleskom jeziku, što je jasno pokazivalo da su Bugari bili daleko najčešći gosti ovdašnjih restorana. iz Porto Koufu smo se odvezli na sami špic Sitonije, na plažu "Kriaritsi Beach"i "Hawaii Beach". Put do njih, kad se skrene sa glavne ceste vodi i preko "grada duhova". Tu se radi o napuštenom projektu, od mreže asfaltiranih puteva, sa kanalizacijom i rasvjetom, a koje je trebalo biti odmaralište za grčke oficire. Projekat je propao, a lavirint puteva djeluje sablasno i uopšte nije lako nači izlaz iz njega. Na plaži je bio ogroman autokamp, gdje su opet glavni gosti bili Bugari. Tu smo se malo kupali a onda otišli u naš partman.

Sikia-pijaca

Sikia Pijaca

Sikia

Masline

Porto Koufo

Trenuci opuštanja

Porto Koufo

Sitni pijesak Porto Koufo

Grčka salata

Sušena Hobotnica


Ručak

Desert

Reljef

Kriaritsi Beach i Atos 

Kriaritsi Beach

Sikia

Mala seljačka kuća pored puta

Uživanje u Egejskom moru

Restoran u luci

Porto Koufo

Bilo kuda sa Toyotom svuda

Kriaritsi Beach

Zalazak sunca

Sljedeća plaža na koju smo otišli je bila plaža Koviou gdje smo bili prije tačno 10 godina, dok su još i djeca bila sa nama. Prije te plaže smo navratili na "Agios Ioannis Beach" i razočarani se vratlili nazad jer je jedini mogući način doći do nje bio preko Luxury Beach Bar, a on je počinjao sa radom tek od 10 sati. Plaža je bila sva u ogradi jer se pravi ogroman hotelski kompleks koji treba početi sa radom od 2020 godine. Prava šteta što više neće biti dostupna za sve. Inače ovu plažu često porede i sa Meladivinima.
Za razliku od nje, na plaži Koviou Beach je bilo još uvijek dovoljno mjesta, čak smo bez problema našli i parking za auto. I ovo je jedna od predivnih plaža na Sitoniji, za koju nas veže puno uspomena, jer smo stanujući kod jednog Grka, Thomasa, koji nam je jedne prilike poklonio čitavu kesu maslina, po čitav dan uživali kupajući se  na njoj. Na povratku kući, svratili smo u Lidl, u nabavku i tu je vladala ovaj put neopisiva gužva, jer su uglavnom turisti, na povratku sa plaža, navraćali da kupe namirnice.Sada smo razumjeli i prisustvo zaštitara na kasi. Večerali smo u jednom malom restoranu u Nikiti-u na samoj obaali mora i tako proveli još jedan divan dan na moru.

Koviou Beach 

Koviou Beach predivno mjesto 

Uživali smo poput djece

Koviou Beach-plivanje


Ljepote života

Polazak na večeru

Nikiti-restoran na obali

Čekajući večeru

Perfektna večera-steak od Tune


Ispred crkve-Nikiti

U utorak, 2 septembra obreli smo se u gradu Toroni, nakon što smo na putu tamo imali mali okršaj sa pčelama iz jedne od njihovih mnogobrojnih kolonija na Sitoniji, koje se najčešće nalaze pored puta. Toliko su njihove košnice bile zanimljivo iscrtane, da je moja draga u pokušaju da ih uslika nije  previše približila  njima i tako ju je iznenada napalo par pčela i ujelo za glavu, srećom bez ozbiljnijih posljedica. Sam Toroni ima ogromnu plažu, sa dosta barova na plaži koji usput iznamljuju i ležaljke. More opet više nogo divno, prijepodne smo uživali u njemu i suncu, a poslijepodne istražili staru tvrđavu na kraju plaže i otišli na ručak. Naručili smo grčku salatu, musaku, prženi sir i flašu vode i sve to platili 19 eura. Nakon toga odlazimo na plažu Tristinika i do Beach Bara Ethnik, gdje uživamo u pogledu i popodnevnoj kavi. Onda pravac more, kupanje na skoro praznoj plaži, pakovanje i put kući, i tako prolazi još jedan dan našeg odmora.

Neos Marmaros-na putu za Torini
Plaža Torini

Uživanje u ljetu

Hlad
Torini Plaža

Kristalno čisto more

Stara tvrđava u Torini

Torini

Torini

Beach Bar Ethnik

Beach Bar Ethnik

Plaža Tristinika

Grčka salata

Musaka

Tristinika

Tristinika Beach

Ljeto i more

I tako osvanuo  je i poslednji dan naseg ljetovanja na Sitoniji te 2019 godine. Ovaj put dan ćemo provesti nedaleko od našeg apartmana, na plaži  Beach of Pirgos, u plivanju, ronjenju i sunčanju. Vrlo lijepa plaža i veoma malo posjećena, sa neobičnim i lijepim barom Kohuli. Poslije ćemo još otići u kupovinu u Nikiti, oprati auto za 5 eura i nasuti gorivo za sutrašnji povratak kući.

Jedna od mnogobrojnih marina na  Sitoniji

Pejzaži iz snova

Prelijepi prizori

Beach of Pirgos

Beach of Pirgos

Pogled na Atos

Kohuli bar

Kristalno čisto more

Uživanje na plaži do zadnjeg dana

Pogled ispod našeg suncobrana

Pogled na Svetu Goru

Naš se auto odmara pred sutrašnji put

Pogled na Atos

Kohuli Bar

Sendvič iz bara

Glad

Grčka salata

Kupanje pred put

Nikiti-zalazak sunca
Na kraju završiću ovaj blog kako sam ga i započeo-sa Makedonijom. Naime na povratku kući, navratićemo u Skopje, vidjeti se na kratko sa našom divnom prijateljicom Vericom Aceskom, pojesti ovaj put po dvoje jajca i dobiti od nje njenu prvu knjigu sa posvetom. Radosni i ozračeni njenim prijateljskim zagrljajem krenućemo tako dalje na zapad, ka ostatku našeg odmora, presrećni zbog ovog susreta.

Skopje

Prijateljstvo za čitav život

Ovakvi zagrljaji ostaju utisnuti  u vašoj duši

Treće jajce za treći put

Na kraju za sve one koji možda namjeravaju autom do Grčke poput nas, toplo bih preporučio-obavezno navratite na dan dva u Makedoniju, ne samo radi odmora. A što se tiče same Sitonije, i prije i sada ona pruža izvrsne uslove za odmor, prelijepo, čisto i toplo more gdje uvijek možete pronaći odgovarajuću plažu za sebe, zagarantovano. I na kraju ako vas se svidio blog biće mi veoma drago ako ostavite vaš komentar, a ako ne takođe su se radovati svakoj kritici. Pozdrav i do sljedećeg bloga.



























































Nema komentara:

Pokreće Blogger.