Makarska rivijera je prelijepa mjesto za odmor i kupanje gdje dolaze turisti iz čitavog svijeta, ali je to definitivno ponajviše bosanska rivijera. A zašto je to tako saznaćete u ovoj priči sa ovogodišnjeg ljetovanja.
Evo već drugu godinu kako se, moram priznati, kad je ljetnji odmor u pitanju, odlučujemo na neku od susjednih zemalja Austrije(pri tom uvijek ubrajam sve zemlje bivše nam države u jednu), kako zbog ove proklete epidemije koja već drugu godinu ne pušta čovječanstvo iz svojih ralja smrti, tako i zbog lakšeg odlaska do rodnog kraja u okolini Banjaluke u kojoj su živjeli naši roditelji u dubokoj starosti i koje smo namjeravali obići.
Planirali smo, kao i prethodne godine kratko, odluka za Makarsku rivijeru i Drvenik je pala par dana prije početka odmora.
 |
| Stećak u Starom selu - Drvenik |
Zašto Drvenik. Pa zato što je bio dovoljno južno, skoro na kraju Makarske rivijere, pa je bilo za očekivati i da vrijeme na kraju osmog mjeseca bude još lijepo sa puno sunca, kao i zbog toga što je odavde polazio trajekt za otok Hvar koga smo namjeravali posjetiti, kao i zbog toga što smo od Makarske u kojoj takođe nismo nikad bili, imali dobru vezu sa Banja Lukom u koju smo namjeravali otići poslije odmora i obići roditelje. Napravili smo po prvi put i jedan test sa potražnjom smještaja, pa smo tako pronašli smještaj preko Bookinga a onda okrenuli telefon i pošto još uvijek govorimo istim jezikom, nazvali vlasnika i za nešto manje od 50€ od cijene na Bookingu, rezervisali smještaj. Naravno isti apartman nismo dobili, nego sličan, ali se nismo pokajali. Sve je pasalo, osim uvijek slabog parkinga za auto, što je gotovo pravilo kada ljetujete u Dalmciji ili Crnoj Gori. Ali to je "viša sila" koja se nije mogla promijeniti.
Krenuli smo autom iz Linz-a u 3 sata izjutra, izbjegavajući glavne rute kretanja turista pa smo u Drvenik stigli, poslije pređenih skoro 900 km za 10 sati vožnje, što je bilo relativno dobro vrijeme. Apartman je bio 35 kvadratnih metara velik, sa ogromnom tarasom u hladovini i koštao je tačno 350 eura za sedam dana.
 |
| Naš apartman u Drveniku |
Raspakovali smo stvari i poslije kratkog odmora od puta, otišli na plažu na kupanje. Kupača je bilo dosta, ali smo ipak našli mjesta za naše stvari i bacili se u 25 gradi toplo i čisto more. Bilo je uživanje poslije ovakvog dugog i napornog dana plivati u toplom i čistom moru Jadrana. Čitavu sljedeću noć je padala kiša, a jutrom smo, pošto se zavjesa od oblaka još u potpunosti nije sklonila, poslije kafe, na brzinu spakovali i odlučili da odemo na izlet na Hvar.
Bila je nedelja, čista i suncem okupana i trajekt za Hvar je čekao na nas. Karta za nas dvoje i auto u oba pravca odavde iz Drvenika do Sućuraja na Hvaru je koštala oko 40 eura. Otok Hvar je poslednjih godina bio "IN" svi su odjednom bili na njemu, od popularnih influenca pa do svjetski poznatih ličnosti. Ja iako tome nisam pridavao neki poseban značaj, ipak sam, pošto nikada nismo bili na njemu, planirao da ga obiđem. Hvar se poput zmije proteže u dužini od oko 70 kilometara dok maksimalna širina iznosi oko 11 km. Rep je veoma bogat vegetacijom, pošto ga otok Brač štiti od bure, što nije slučaj i sa ostatkom otoka, koji je brdovit(do 600m nm) i veoma podsjeća na Toskanu ljeti.Vožnja od Sućuraja koji se nalazi na "zmijskom repu" do glave-grada Hvara traje dobar sat vremena, put je djelimično veoma loš, ali mi se nismo žurili, imali smo čitav dan pred sobom, a posvuda su nas mamili prelijepi fotomotivi kao i bezbrojne smokve pored puta.
Na Hvaru smo fotografisali stara sela od kamena, a onda obišli Jelsu, Vrbasku i Stari Grad a na kraju i sam grad Hvar. Naš favorit je definitivno Vrbaska koja ima poseban šarm i kojom je iako je bilo ljeto i doba turista, odisala neka manastirska tišina. Odmah sam pomislio, evo još jedno mjesto za provesti ostatak života.
Sam Hvar je bio odmah na "wau". Čovjek bi se mogao zapitati da li je zaista u Hrvatskoj. Prelijep grad, prepun turista, uglavnom mladih ljudi, koji su najviše govorili engeskim jezikom. U oči je upadao veliki broj Dominikaca, koji možda i žive u Evropi. U restoranu na obali smo loše prošli sa ribljom platom, pomislih, evo konačno dokaz, još smo uvijek na Balkanu, ne sanjamo. Poslije ručka smo prošetali gradom punog velikih i skupocjenih jahti i oprostili se od njega i krenuli ka Sućuraju, ka našem trajektu. Slijedi vožnja lošom, uskom i krivudavom cestom ka repu gdje smo stigli poslije dobar sat vremena. Iskoristili smo vrijeme do polaska trajekta da se uz zalazak sunca okupamo u moru i tako osvježeni, sa palube trajekta, posmatramo prelijep zalazak sunca. Ispunjen dan za pamćenje.
 |
| Svjetionik na Hvaru |
 |
| Hvar, sa puta |
 |
| Teško je bilo odoljeti smokvama |
 |
| Stara sela na Hvaru |
 |
| Hvar |
 |
| Opet u potrazi za smokvama |
 |
| Vrbaska |
 |
| Vrbaska |
 |
| Vrbaska |
 |
| Ljeto i smokve |
 |
| Pogled sa Hvara |
 |
| Pogled ka Bolu na Braču |
 |
| Pogled ka otvorenom moru |
 |
| Pogled ka Braču |
 |
| Vrbaska |
 |
| Grad Hvar |
 |
| Hvar, kod dva ribara |
 |
| Hvar |
 |
| Hvar |
 |
| Zalazak sunca |
 |
| Zalazak sunca |
 |
| Zalazak sunca |
U neko doba noći smo tražili deku, koliko je zahladilo. Ustali smo rano i poslije doručka krećemo
pješačkom stazom do
Starog Sela, koje je potpuno iseljeno poslije zemljotresa 1962 godine, sačuvane tradicionalne arhitekture i izuzetne ambijentne vrijednosti, odakle puca predivan pogled na Brač, Hvar i Korčulu. U jednoj od kamenih kuća su boravili biciklisti a sreli smo i jednog starosjedioca sa kojim smo izmjenjali par riječi. Uglavnom je veličao nekadašnji život i klevetao ovaj sadašnji i usput spomenuo sina koji živi u Londonu. Istog tipa smo sreli još jednom gdje izdaje apartmane. Stari lisac i nije mu tako loše išlo, koliko je kukao.
Ostatak dana smo proveli u kupanju. Na podne smo izjeli po pola pize i popilo po jedno pivo, a na večeru smo otišli do restorana Mol koji je imao dosta negativnih ocjena, ponajviše zbog izvjesnog konobara"Mister Hollywood". Jelo je bilo izvrsno a i konobar na visini zadatka i starno nije zaslužio toliko kritike. Poslije večere i kraće šetnje smo otišli na počinak.
 |
| Buđenje jutra |
 |
| Detalj sa plaže |
 |
| Starina jutrom obilazi posjed |
 |
| Masline su rodile |
 |
| A biće i vina |
 |
| Kuća u brdu |
 |
| Kuća u brdu |
 |
| Stećak Kostanića |
 |
| Staro selo Drvenik |
 |
| Staro selo Drvenik |
 |
| Staro selo Drvenik |
 |
| Drvenik |
 |
| Drvenik |
 |
| Na putu ka trajektu |
 |
| Drvenik |
 |
| Drvenik-detalj sa plaže |
Osviće utorak i poslije kave odlazimo obalom do
Zaostroga i nazad skoro 10 kilometara. Usput kupujemo pecivo, doručak pa kupanje, poslije toga preparkiramo auto jer imamo namjeru sutra ujutro otići na izlet u Makarsku, prije izlaska sunca. Ostatak dana smo proveli kupajući se u moru i uživajući u ljepoti ljetnog dana na moru i posmatrajući trajekte koji su redovno isplovljavali ka Hvaru.
Nismo mogli a da ne primjetimo jednu bosansku familiju sa dvoje djece koji su neobično voljeli kupanje u moru i nisu se dali istjerati iz njega ponekad. Jednom prilikom je otac govorio dječaku da je stalno u moru i mokar i da mora ići na sunce da se ogrije, a dječak je uporno govorio babi da more nije mokro, pa to je more i ne može biti mokro nikako. Toliko je bilo uporno i simpatično to dječakovo ubjeđivanje oca da more nije mokro da je ovaj na kraju uz smiješak potvrdio da je tako kako dječak kaže. Sa druge strane jedna druga familija, takođe sa dvoje male djece, takođe iz Bosne je toliko "čuvala" djecu da što manje budu u moru da su ih tjerali stalno vani te ih stalno oblačili, nosili na sebi u more da pokvase noge, pa onda opet vani i to ponavljali bezbroj puta na dan, da smo mi na kraju tražili mjesto malo dalje od njih da ne gledamo to "mučenje" sopstvene djece više. Nasuprot njima, takođe familija sa dvoje male djece, samo iz Njemačke je puštala svoju djecu jedno sa naduvanim mišićima a jedno bez da se slobodno kupaju u moru i osim bezbrižne dječije graje i smijeha nisu se čuli da su živi.
Naravno, ovi što su bili glasniji definitivno su dominirali plažom i stecao se utisak da ih je bilo puno više nego što jeste, ali mene je začudilo i to kako roditelji djeci znaju komplikovati život od bukvalno malih nogu, a poslije se čude kada im sopstvena djeca počnu to vraćati.
Sljedeće jutro smo već u 5 sati ujutro budni i polazimo sa autom ka Makarskoj, koja je od Drvenika udaljena nekih 40-tak auto minuta. Usput, na parkingu iznad Igrana zastajemo i uživamo u prelijepoj igri svjetlosti i boja koja prati izlazak sunca. U Makarskoj smo prošetali Starim Gradom, vidjeli crkvu svetog Marka i obišli jedan dio plaža. Poseban draž gradu daje planina Biokovo koja se uzdiže odmah iznad njega. Potom smo se vratili u naš apartman i uobičajno proveli ostatak dana. Prije večere smo otišli ka zapadnoj obali Drvenika i posmatrali prelijep zalazak sunca prije nego smo otišli na spavanje. Bura koja je duvala svu noć nas je ipak omela u tome, iako smo bili dobro umorni od dnevnih aktivnosti.
 |
| Izlazak sunca iznad Igrana |
 |
| Izlazak sunca iznad Igrana |
 |
| Makarska |
 |
| Makarska, Svjetionik |
 |
| Mjesec iznad Makarske |
 |
| Spomenik turisti, Makarska |
 |
| Makarska |
 |
| Tin Ujević |
 |
| Crkva Svetog Marka |
 |
| Makarskom obalom |
 |
| Biokovo |
 |
| Daljine |
 |
| Makarska |
 |
| Makarska |
 |
| Makarska |
 |
| Makarska |
 |
| Makarska |
 |
| Makarska, Crkva Svetog Marka |
 |
| Zalazak sunca u Drveniku i nas dvoje |
Naš se odmor polako ali sigurno približavao kraju i moram priznati da smo i ovaj put imali sreće sa vremenom tako da smo se svaki dan kupali u toplom i suncem okupanom moru. Jedan dan smo otišli u
Živogošće Blato, a onda pješačkom stazom prošetali do Igrana i nazad. Zadnji put smo bili ovdje još dok su naša djeca bila mala i odjednom su uspomene počele da naviru poslije toliko godina - dok smo šetali poznatim stazama i tako na tren postaneš svjestan prolaznosti života i vremena. I ovaj dio Makarske rivijere je pun prelijepih plaža sa dosta hlada.
 |
| Živogošće Blato |
 |
| Živogošće Blato ka Igranima |
 |
| Usamljena plaža |
 |
| Igrane |
 |
| Igrane |
 |
| Igrane i djevojka |
 |
| Hladovina i dobra knjiga |
 |
| Igrane |
 |
| Ljeto |
 |
| Živogošće Blato |
 |
| Živogošće Blato |
 |
| Zalazak sunca Drvenik |
 |
| Zalazak sunca Drvenik |
 |
| Zalazak sunca Drvenik |
 |
| Zalazak sunca Drvenik |
 |
| Zalazak sunca Drvenik |
Na kraju, želio bih Drvenik preporučiti svima onima koji traže nešto malo više mira ljeti, van velike frekvencije turista, a opet sa jako dobrom trajektnom vezom sa prelijepim otocima Dalmacije kao što su Hvar, Brač i Korčula. I da, smokve ovdje imaju poseban okus, može biti da je do kamena i sunca, ko će znati, ali da su dobre, dobre su. A što se tiče naslova sa početka priče, ništa ne šmeka bolje od bosanskog lonca koji se polako krčka na plaži u Živogošću Blatu dok se mirisi iz njega šire posvuda plažom i upijaju u raširene nozdrve ogladnjelih turista. Bili smo, davno, doživjeli ga i zauvijek zapamtili. Toliko o Drveniku i Makarskoj rivijeri gdje ništa bolje ne šmeka od starog bosanskog lonca na gas koji se polako krčka na plaži.
Nema komentara: