Za Božićne praznike u Sloveniji-da ili ne

Odgovor na ovo pitanje pronaći ćete tek kada sami otputujete u ovu malu i relativno mladu državu bivše Jugoslavije. Mi smo bili tri dana za Katolički božić i ovo su naša iskustva sa ovog putovanja, koja vam možda mogu pomoći oko odluke da je posjetite zimi.

Moram priznati da ovo i nije naše prvo putovanje u Sloveniju, dolazili smo već par puta - jednom na Bohinj, 2017 godine sjeseni i obišli Gorenjsku i poneke od znamenitosti ovog kraja, te ljeta 2020 godine smo bili u Portorožu, na moru i tada smo vidjeli sve te prelijepe male gradiće na njenoj obali kao što su Piran, Izola i Koper te sam Portorož, kao i na Bledu 2014 tako da smo već imali pojma šta nas otprilike očekuje.

Možda je važno napomenuti i to da smo jedne godine imali namjeru, sa prijateljima, onako spontano i na brzinu, proslaviti Novu godinu u Ljubljani, pa smo na kraju ipak odustali kako zbog paprenih cijena, tako i malog izbora, pošto je većina smještaja neposredno pred novogodičnju noć bila rasprodana.

Ovaj put smo imali namjeru, sa našom velikom djecom, otputovati par dana, između dva zatvaranja zbog brzog širenja Omikrona, najnovije varijante Covida i tako bar na kratko pobjeći od ove pandemijske pošesti koja se poput tmurnih oblaka nadvila nad čitavim svijetom i tako sebi dati oduška i jači ući u dolazeću godinu koja je već kucala na vratima.

Provjereni Booking, izbor pada na hotel Park sa 4 zvjezdice na samoj obali Bledskog jezera, sa doručkom i večerom, a mama i tata plaćaju račun, koji po osobi i noći iznosi oko 100€. Petero nas je i pošto su praznici koristimo alternartivne puteve i manje granične prelaze i bez ikakvih zadržavanja oko podneva stižemo na cilj. Snijega je bilo još posvuda okolo iako trenutno nije padao i vrlo smo brzo, obavši formalnosti na recepciji, ušli u sobe. Sredi raspremanje kofera i poslije kafe i najbolje krempite na svijetu, koja se ovdje pravi a koju smo kušali u hotelskom baru odlazimo na obilazak jezera. Prelijepi fotomotivi koje ovo jezero pruža nije umanjilo ni mutno i tmurno vrijeme i teški obalci koji su se nadvili nad njim. Poslije toga odlazimo ne hotelski bazen, na petom spratu, sa vrlo toplom vodom i prekrasnim pogledom na okolinu i uživamo u plivanju dok se vani polako ali neumoljivo spušta zimska hladna noć.

Recepcija hotela Park Bled

Pogled iz hotela

Izvorska voda na recepciji

Bledsko jezero

Vila Zlatorog

Prelijepi fotomotivi na bledskom jezeru

Fotka za uspomenu

Crkva uznešenja djevice Marije

Do crkve vodi 99 stepenica a Gondola koja vozi do nje košta još 15 eura po osobi

Nekadašnja Titova Vila na Bledu

Poslije obilaska jezera i kupanja u bazenu sa prelijepim pogledom slijedi vrlo obilata i raznovrsna bife večera i osim nošenja maski i obaveznih rukavica sve je bilo po mjeri. Odlazimo, zadovoljni na spavanje sa već skrojenim planom da sutradan po doručku otputujemo u Ljubljanu koju nikada i nismo posjetili u ovo doba godine.

Od Bleda do Ljubljane je oko 40-tak autominuta. Parkirili smo se u centru grada i krenuli u obilazak grada. Dražana i ja smo već bili u Ljubljani, ali naša odrasla djeca nisu i po prvi put su u ovoj slovenačkoj prestolnici. Od prvih glasnih komentara kako sve liči na Bosnu koji su kako smo se približavali centru grada postojali sve tiši dok nisu na kraju potpuno nestali i pretvorili se u ono da je Ljubljana baš lijepa i da nisu to očekivali. Obišli smo stari ljubljanski grad, korišteći uspinjaču, a onda prošetali tvrđavom odakle puca predivan pogled na Ljubljanu. Neki djelovi tvrđave smo mogli slobodno obići a za neke nam je trebala ulaznica. Razgledavši grad ponovo smo se spustili u centar i polako bez ikakvih obaveza i žurbe lutali polupustim ulicama oko rijeke Ljubljanice uvijek iznova iznenađeni ljepotom Ljubljane i njenim neobičnim radnjama i trgovinama u kojima je bilo svega za kupiti, za svačiji džep. Jednom smo svratili u jedan kafe pored Ljubljanice i pustili vrijeme da teče posmatrajući sam grad i rijetke prolaznike i turiste, a drugi put otišli u italijanski restoran na pizu, koja je usput rečeno, bila izvrsna, prije nego što smo negdje oko 2 sata poslijepodne otišli do auta i zaputili se prema hotelu u kome su nas čekali zakazani termini za masažu i saune. Ovdje bih htio napomenuti da se u Sloveniji, u njihovim hotelima skoro po pravilu sauna ektra plaća za razliku od hotela u Austriji gdje je ona uključena u cijenu. Bilo kako bilo, ja sam došavši u hotel otišao na bazen na plivanje a poslije toga pošto sam u baru hotela pojeo opet krempitu, toplo se obukao i spustio do jezera sa mojom kamerom nastojeći da ulovim još neki fotomotiv noću, dok je moja ljepša polovina otišla na masaži i u saunu. Kasnije smo večerali, a onda je na putu do sobe, iznenada propao lift za nešto malo manje od pola metra i tako nas ustrašio da smo se povratili tek kad su se vrata lifta nekako otvorila na nekom poluspratu i mi tako iskočili iz njega. Umorni od dana brzo smo zaspali dok je vani padala noć i počinjale da se pale božićne svetiljke.

Ujutro poslije doručka krećemo ka Austriji, ja se odlučujem na malo manje frekventiju i vremenski dužu rutu računajući da ću tako izbjeći gužve i veća zadržavanja na putu. Neznam da li je tako i bilo, ali mi smo bez problema stigli u Linz, zadovoljni ovim boćićnim vikendom u Sloveniji. Zaključak na kraju - Ljubljana za božić nije Prag a niti Beč, ali svakako ima šta za ponuditi i nikako nećete pogtiješit ako se odlučite da je posjetite za novogodišnje praznike.