Produženi vikend u hrvatskom Zagorju

Ideja za obilazak hrvatskog Zagorja je došla, kao to često kod nas biva, iznenada. Bio je kraj mjeseca marta, dolazio je katolički uskrs a nama, produženi vikend koji odista nismo imali namjeru provesti kući. A putokaz za dvorac Trakošćan, pored koga smo prošli nebrojeno puta, nas je naveo upravo da u mislima, krenemo ka njemu i konačno ga posjetimo. I tako smo krenuli sa realizacijom naše ideje.

Hrvatsko Zagorje

Znači, imali smo ideju, novac i vrijeme, kao i našu toyotu. Za putovanje su to svi začini koji su nam bili  potrebni. Još nam je trebao precizan plan. I njega smo relativno brzo napravili. Ali da pođemo redom. Prvo smo preko Booking-a potražili smještaj u hotelu Trakošćan, koji je imao 4 zvjezdice, welness i saunu, dosta dobre ocjene i nije bio preskup. A onda smo uporedili cijene direktno na zvaničnoj stranici hotele i gle čuda, hotel je u ponudi imao uskršnju akciju koja je čak i sa mojim popustom bila dosta povoljnija nego na samom Bookingu. Odmah smo rezervisali dvije noći. Na internetu smo onda izabrali ciljeve koji ćemo posjetiti, a to je bio muzej pračovjeka u Krapini, dvorac Veliki Tabor, rodna Titova kuća u Kumrovcu, pa vila restoran dvorac Mihanović, gdje smo i ručali, muzej seljačke bune u Gornjoj Stubici, Marija Bistrica i za kraj dana, naš hotel Trakošćan. Ali da ne zaboravim da sva ova nabrojana mjesta, su na mojoj skali ljepote ipak bila na sporednom, drugom mjestu. Pogađate, moj glavni razlog posjete ovom kraju su ipak bili prelijepi fotomotivi ovog odista slikovitog dijela Hrvatske načičkanih zelenih brežaljaka koji su se isticali u svojoj punoj ljepoti. Ovako je izgledao naš plan za taj prvi dan na Google Maps:

Mjesta koja smo planirali posjetiti prvi dan

Na put smo krenuli, iz Linza, našeg mjesta boravka, u ranu jutro te subote. Na putu nije bilo velike gužve i mi smo relativno brzo , poslije par sati vožnje stigli do muzeja pračovjeka u Krapini. Desetak minuta smo sačekali da se muzej otvori i bili smo prvi posjetioci tog dana. Film o neandertalcima koji su ovdje živjeli prije 130000 godina, u trajanju od desetak minuta, smo pogledali sami, a onda u miru razledali kompletnu postavku, koja je bila veoma bogata i sadržajna i preporučio bih svakome da je posjeti. Mi smo se tu zadržali oko 2 sata , a onda smo krenuli dalje ka dvorcu Veliki tabor.

Na ulazu u muzej nas je dočekao neadreantaler

Iz muzeja

Iz muzeja

Iz muzeja

Krapina

Pećinski pračovjek

Od Krapine ka Velikom Taboru

Hrvatsko Zagorje i saharska prašina

Zagorje

Veliki Tabor važi za najbolje očuvani srednjovjekovni i renesansni dvorac kontinentalne Hrvatske. Predivan fotomotiv smješten na jednom brežuljku svakako je vrijedan posjete, a pogled sa njegovih zidina puca na sve strane. Jedino je saharska prašina tih dana smanjivala vidljivost, ali ipak i tako je i sam dvorac kao i okolina bila predivna, a možete se u to i uvjriti na sljedećim fotografijama.

Veliki Tabor

Veliki Tabor

Unutrašnjost dvorca

Unutrašnjost dvorca

Pogled sa dvorca

Proljeće u punom jeku

Veliki Tabor

Muzejska postavka u Velikom Taboru je veoma interesantna i raznolika i mi smo neko vrijeme proveli tu a onda smo se uputili ka sljedećem cilju, a to je bilo etno selo Kumrovec u kojem se nalazi i rodna kuća nekadašnjeg predjednika bivše Jugoslavije Josipa Broza Tita. Sve nekadašnje i sve bivše, ali za neke od nas koji smo bezbrižno odrasli u toj državi, još uvijek posjeta vrijedna pažnje. Posebno kad se uzme u obzir i to da smo mi zadnji put bili tu prije 40 i kusur godina, na školskoj ekskurziji.

Etno selo Kumrovec vrlo autentično dočarava izgled zagorskog sela spočetka 20 stoljeća. Razlišite postavke su prilagođene svim uzrastima, a sav prostor je veoma brižljivo urađen i mi smo tih par sati odista uživali u laganoj šetnji i razgledanju sela. Ovdje su neke od fotografija iz sela.

Propali kopleks na ulazu u Kumrovac svjedoči o boljim vremenima

Etno selo Kumrovac

Etno selo Kumrovac i Titova rodna kuća

Titova rodna kuća

Etno selo Kumrovac

Etno selo Kumrovac

Etno selo Kumrovac

Etno selo Kumrovac

Etno selo Kumrovac

Etno selo Kumrovac detalj

Napuštamo Kumrovac i krećemo ka Tuheljskim toplicama, preciznije dvorcu Mihanović, koji je i restoran visoko kotiran na društvenim mrežama. Tu smo bili jedini gosti i pomalo se u zraku osjećala nelagodnost zbog toga, kao da su neki nevidljivi duhovi bili u blizini. Jeli smo domaću hranu ovog podneblja koja je bila veoma ukusna i poslije ručka kratko prošetali oko samog dvorca prije nego smo sjeli u auto i krenuli dalje, ka Gornjim Stubicama i muzeju seljačke bune i istoimenom spomeniku. Svremena na vrijeme smo se zaustavljeli i fotografisali predivan krajolik ovog podneblja. Ovo su neke od fotografija sa toga puta.

Na putu ka Tuhelju

Dvorac Mihanović i restoran gdje smo ručali

Dvorac Mihanović, koji nosi ime tvorca hrvatske himne

Tuheljske Toplice

Gornje Stubica

Krajolik hrvatskog Zagorja

Zagorje

Muzej seljačke bune se renovirao i bio je zatvoren...šteta

Muzej seljačke bune

Proljeće na svakom koraku

Spomenik seljačkoj buni u Gornjim Stubicama

Nikad se nagledati krajolika

Veličanstveno djelo slavnog umjetnika Augustina Augustinčića

Detalj sa spomenika

Detalj sa spomenika

Monumentalno djelo Augustina Augustinčića i saradnika

Zagorski krajolik

Posjetili smo i Mariju Bistricu

Hodočasničko mjesto Marija Bistrica

Marija Bistrica

Pošto smo obišli Mariju Bistricu, popili kafu u obližnjem kafiću i kratko uživali u sunčanom danu, a vrijeme na satu pokazivalo da je već 4 sata poslije podne, sjeli smo u autu i uputili se prema našem hotelu Trakošćan. Da tamo nam je trebalo oko sat vremena vožnje i jedva smo dočekali da konačno uđemo u sobu i speremo znoj i prašinu od lutanja po Zagorju. Parking za auto smo jedva pronašli, što je bio znak da je hotel bio pun gostiju. Formalnosti na rezepciji hotela smo obavili relativno brzo i otišli do sobe, a onda nakon toga što smo ostavili stvari, istuširali se i uzeli stvari za wellnes i saunu i krenuli na opuštanje i odmor. Pošto su bazen i sauna bili podosta malog kapaciteta, u odnosu na broj soba i gostiju, morali smo prije toga napraviti termin za odlazak tamo. Zagarantovano je bilo, po pravilniku hotela najmanje 2 sata korištenja bazena i saune. Mi smo dobili termin od 19 sati, što se pokazalo dosta dobro, jer su već gosti sa malom djecom bili otišli i nije bilo dosta ljudi. Sa druge strane bili smo ograničeni sa terminom za večeru, tako da i nismo mogli ostati ni ta dva zagarantovana sata. Kad smo već kod teme korištenja welnessa i saune u Hrvatskoj, tu smo uvijek ostajali pomalo zbunjeni time, da iako je npr. kao i kod nas u Austriji pisalo da je za korištenje SPA bilo zabranjeno korištenje kupaćih kostima i šorceva za muškarce, to se uglavnom nije poštovalo, a niti kontrolisalo, tako da smo se često osjećali nelagodno kada smo samo sa ručnicima odlazili tamo. Ali, šta da se radi, trend vraćanja društva ka konzervativnosti je i ovdje uzeo maha i mi smo se morali tome prilagoditi, pošto nismo bili od onih kojima je to poprilično svejedno. 

Večera je bila jako dobra i hotel je i tu opravdao svoje 4 zvjezdice koje je nosio. Poslije večere smo, iscrpljeni i umorni od dnevnih aktivnosti otišli na spavanje, radujući se već sutrašnjem doručku i novom danu.

Hotel Trakošćan

Hotel Trakošćan

Hotel Trakošćan

Ujutro smo, poslije obilatog doručka, krenuli na pješačku rutu oko dvorca Trakošćan. Mi smo za tu priliku, kao i nebrojano puta do sada koristili Komoot aplikaciju koja je bila stvarno neprevaziđena, kada je navigacija po pješačkim rutama u pitanju, bilo koje težine. I iako je dvorac bio zatvoren za posjetioce i iako je jezero ispod njega bilo ispušteno i puno velikih građevindskih mašina, a i staza na dosta mjesta nedovršena, pješačka ruta oko dvorca i jezera je bila nešto najbolje na našem putovanju po Zagorju. Očuvana priroda, ptičiji orkestar koji je dopirao sa svih strana, kao i obilato i raznovrsno šumsko i barsko cvijeće oko staze obogatili su našu dušu koja je vapila za ovakvim trenucima. Prosto smo uživali u svakom koraku u ovoj šetnji. Po povratku u hotel, svratili smo na kafu i donijeli odluku da toga dana posjetimo Lepoglavu i Varaždin koji je bio i administrativni centar regije.

Dvorac u jutarnjem svjetlu

Brdo iznad hotela

Dvorac Trakošćan

Šumsko cvijeće

Raj na zemlji

Mogu smo misliti kako će dvorac izgledati kada se bude ogledao u jezeru

Dvorac Trakošćan

Cvijet

Cvijet

Sa naše rute

Proljeće u punom jeku

Iz šume

Cvijetna livada

Osamljeno drvo

Krećemo ka Lepoglavi i Varaždinu

Put do Lepoglave prelijep, grad sablasno prazan, skoro mističan. Kasnije smo otkrili da je razlog toga bio uskrs i da su svi stanovnici grada, osim nekoliko malobrojnih koje smo sreli na ulici, bili u crkvi na misi. No bez obzira na to, sam gradić je bio veoma slikovit, sa svim tim starim kućama i fasadama plastelnih boja te parkom bogato ukrašenim za blagdane. Mi smo u miru prošetali njime, vidjeli da je zatvor koji je "iznjedrio" nekoliko hrvatskih i jugoslovenskih velikana i predsjednika, još uvijek bio u funkciji i odista impresivno izgledao barem jednim svojim dijelom, pošto se nije sav dao obuhvatiti pogledom. Ali smo se mi dosjetili, pa smo se autom odvezli na obližnje uzvišenje iznad grada, odakle se zatvorski kompleks Lepoglava dao vidjeti u svoj svojoj veličini i tako je djelovao još impresivnije. Po povratku  na parking, sjeli smo u auto i odvezli se u administrativnu prestolnicu hrvatskog zagorja, u Varaždin.

Drugi dan u Zagorju

Lepoglava

Stara kuća u Lepoglavi

Stara kuća u Lepoglavi

Stara kuća u Lepoglavi

Stara kuća u Lepoglavi

Stara kuća u Lepoglavi

Stara kuća u Lepoglavi

Stara kuća u Lepoglavi

Vatrogasni dom u Lepoglavi

Uskrs u parku-Lepoglava

Proljeće

Proljeće

Proljeće

Lepoglava

Djelić istorije

Ispred crkve i zatvora...bezbrižna igra

Proljeće

Okolina Lepoglave

Okolina Lepoglave

Lepoglava zatvor

 Lepoglava sa zatvorom

Sa pogledom na gradić sa obližnjeg brda smo se oprostili sa Lepoglavom i krenuli ka Varaždinu, gdje smo relativno brzo stigli. Parkirali smo se u centru grada a onda nakon što smo se okrijepili u jednoj od malobrojnih kafana koje su radile na taj dan, krenuli u obilazak. Nije bilo puno svijeta na ulicama grada, dan je bio sunčan i topao i mi smo na miru razgledali grad koji nam se neobično svideo. Nije bilo turista na ulicama, a za sam Varaždin, koji je jedno vrijeme bio i prestolnica Hrvatske, je karakteristično da ima najočuvaniju baroknu urbanu cjelinu. Najpoznatiji je svakako Stari Grad, ali nije i zanemariti kuće, rezidencije i ljetnikovce starih plemićke vlastele koje su ovdje rado živjeli, boravili i uvijek se iznova vraćali. Da se u Varaždinu dobro i jede takođe smo se uvjerili kada smo u restoranu Park hotela Boutiqu ručali. Je da smo malo duže čekali na jelo, ali smo to ubrzo zaboravili kada smo probali specijalitete koje nam je kuvar spremio. Nakon toga smo se punih stomaka i već umornih nogu vratili u naš hotel, gdje smo se prepustili odmoru i uživanju u SPA centru hotela, a onda samoj večeri, udobnim krevetima i opojnim snom čistog zraka Trakošćanske šume.

Na putu ka Varaždinu

Varaždin

Varaždin

Varaždin

Varaždin

Varaždin

Varaždin Stari Grad

Varaždin 

Varaždin Stari Grad

Varaždin

Varaždin

Varaždin

Varaždin Stari Grad

Varaždin

Varaždin

Varaždin gradska Vijećnica

Varaždin

Varaždin park

Varaždin park

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

Na povratku u Hotel

U razgledanju grada

Da li se u Varaždinu dobro jede...morate odlučiti sami

Moj ručak

Mislim da je suvišno pisati kako je, poslije dva dana aktivnog odmora i prepješačenih kilometara hrvatskim zagorjem šmekao doručak u hotelu. Ali svemu jednom dođe kraj, pa je kraj tako došao i našem odmoru i produženom vikendu u ovom dijelu Hrvatske, koga smo sada malo bolje upoznali. Da bi ipak bilo šteta biti u Trakošćanu a ne posjetiti u povratku i slovanački gradić Ptuj, brzo smo zaključili na poslednji dan našeg boravka ovdje i odlučili da se zaputimo i  tamo. I baš to je i bila kruna ovog našeg kratkog posjeta Zagorju. Jer je sam Ptuj predivan, ima šta ponuditi i šetnja njime je bila i više nego prijatna. A najbolje od svega je bila kafa na trgu, gdje smo se jednostavno opustili i uživali u trenutku. Jedno vrijeme je sve stajalo, a onda smo se vratili u stvarnost i krenuli ka autu, jer nas je čekao povratak u Austriju, pošto je sutra ponovo bio radni dan.

Na slovenačkoj granici

Na slovenačkoj granici

Usamljeno drvo obasjano jutarnjim suncem

Usamljeno drvo obasjano jutarnjim suncem

Slovenija

Slovenija

Slovenija

Slovenija Dvorac

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Ptuj

Na povratku u Austriju

I za kraj. Naš izlet u hrvatsko Zagorje je bio doživljaj za sebe, svakako nezobarovan, pun prelijepih krajolika, fotomotiva, dobre hrane i manje dobrih puteva. Sam hotel Trakošćan jako dobar izbor koga malo umanjuje ne tako velik welness u odnosu na broj gostiju (bar u vremenu kada smo mi bili je bilo tako). Šetnja oko dvorca Trakošća i jezera je odista veličanstvena, a mislim da bi posjeta u kasnu jesen bila još ljepša, kad se jezero napuni vodom i listovi na drveću dobiju zlatnu boju. Znači dragi moji, ako ste nekad i imali nedoumicu da li da posjetite ovaj kraj, moja je preporuka da to obavezno učinite, odmorićete i dušu i tijelo. Ostajte mi zdravo i do sljedećeg pisanja. Pozdrav.